Zašto se ponekad odlažu letovi, da li sva pravila imaju smisla i šta nervira pilote...
"Riders dajdžest" magazin donosi iskrene odgovore 17 pilota koji rade u različitim kompanijama i lete širom Amerike.
Njihov pogled na situaciju promijeniće vaš doživljaj putovanja avionom...
"Stalno sam pod pritiskom jer obično imam manje goriva nego što je potrebno da bih se osjećao prijatno. Avio-kompanije uvijek gledaju na troškove, a što više goriva nosite, više ga i trošite. Sa druge strane, ponekad se dešavaju i nepredviđene situacije, pa ako ste 'knap' sa gorivom, a naletite na oluju, i brže trošite gorivo, onda morate da idete ne alternativni aerodnom", kaže pilot zaposlen u jednoj velikoj avio-kompaniji.
"Ponekad nam kompanija ne daje pauzu za ručak između letova, pa se letovi ponekad odlažu da bismo stigli da jedemo", priznaje član posade jednog regionalnog američkog avio prevoznika.
"Putnike obaviještavamo o svemu što treba da znaju, ali nema potrebe da im govorimo stvari zbog kojih bi se izbezumili od straha, a na koje nikako ne mogu da utiču. Dakle, nikada od pilota nećete čuti 'Dame i gospodo, upravo nam je otkazao jedan motor', čak ni ako se to stvarno desi", kaže Džim Tilmon, penzionisani pilot American Airlinesa.
"Pooštreni su kriterijumi kada je u pitanju poštovanje reda letenja, tako da nam više nije dozvoljeno da odlažemo poletanje čak ni ako znamo da za desetak minuta stiže grupa putnika koja kasni zbog vezanih letova", kaže pilot na jednoj komercijalnoj američkoj liniji.
"Često smo mrtvi umorni. Pravila avio-kompanija dozvoljavaju da piloti imaju smjene koje mogu trajati i po 16 sati. To je duže od dozvoljene smjene za vozača kamiona, koji, za razliku od nas može da se zaustavi na benzinskoj pumpi i popije kafu", rekao je kapetan jedne velike avio-kompanije.
"Neka pravila i mi smatramo besmislenim, ali moramo da ih poštujemo. Na primjer, kad letimo na visini od 12.000 metara brzinom od 650 kilometara na sat, i možemo da doživimo turbulenciju svakog trenutka, posada može da se šeta i raznosi vrelu kafu i čaj putnicima. Ali, pri slijetanju, kad se već spustimo na pistu i rulamo brzinom od 15 kilometara na sat, svi moraju da budu vezani na svojim mestima još najmanje pet minuta", kaže Džek Stiven, koji pilotira od 1984. godine.
"Ok, piloti nose uniformu, ali to ne znači da smo najbolje osobe za davanje informacija na aerodromu. Zapravo u toku mjeseca promijenimo toliko aerodroma, da najčešće nemamo pojma gdje je čekiranje", iskren je jedan pilot sa višegodišnjim iskustvom.
"Šta može da me iznervira? Kad treba da letimo, na primjer, iz Pitsburga za Filadelfiju, i let bude odložen zbog vremenskih prilika, a u Pitsburgu je vrijeme divno. U takvoj situaciji uvijek će se naći neko od putnika ko će reći 'Upravo sam zvao rođake iz Filadelfije, i tamo je takođe lijepo vrijeme'. Nije u pitanju nikakva zavera skovana da bi putnici gubili vreme - vjerovatno se radi o oluji negde u vazdušnom prostoru između ova dva grada", kaže Džek Stiven.
"Ako se tokom leta upali lampica iznad vašeg sjedišta koja signalizira da treba da vežete pojas, to nije ništa strašno. Ali, ako čujete kapetana da preko razglasa govori posadi da sjedne, pažljivo slušajte i vežite se momentalno. To znači da može doći do ozbiljne turbulencije", kaže Džon Grejvs, pilot u penziji.
"Ne postoji stvar kao što je 'slijetanje na vodu'. To znači da avion pada u okean", iskren je pilot zaposlen u jednoj avio-kompaniji iz Sjeverne Karoline.
"Mnogi ljudi se plaše turbulencija, ali to nije ništa strašno, i avionske nesreće se retko dešavaju zbog njih. Piloti izbjegavaju turbulencije ne zato što se plaše da će sa aviona otpasti krilo, već zato što nas nerviraju, kao rupa na putu na primjer", kaže pilot Patrik Smit.
"Munja je udarila avion kojim sam pilotirao dva puta. Većini pilota se to desilo, ali to nije ništa strašno, čuje se prasak, zabljesne vas svetlost i to je to. Avioni su napravljeni tako da mogu da izdrže udar munje, i zbog toga sigurno neće pasti sa neba", kaže pilot jedne američke regionalne avio-kompanije.
"Ne postoji 'najbezbjednije sjedište u avionu'. Ako dođe do nesreće, nekad će teže biti pogođen zadnji, a nekad prednji dio letjelice. Nema pravila", kaže Džon Nens.
(MONDO)