Bora Đorđević svojevremeno je govorio o svom bendu, ali i otkrio zbog čega je izostao sa koncerta za gladne u Africi.
Jedan od najpoznatijih, svakako i najuspješnijih bendova aktivnih još u doba Jugoslavije je "Riblja Čorba" čiji fanovi pipadaju brojnm generacijama, među kojima je i današnja omladina.
Bend je nastao 1978. godine u Beogradu, a na mjestu frontmena od samog starta je Bora Đorđević, poznatiji i kao Bora Čorba. Grupa je tokom osamdesetih i devedesetih godina bilježila rekorde, a za svaki njihov koncert tražila se karta više. "Riblja čorba" uskoro će obilježiti i godišnjicu svog velikog koncerta u Beogradu, a tim povodom isplivao je Borin intervju u saradnji sa "Yugopapirom" iz 1985. godine u kojem je odgovorio i na pitanje o koncertu koji je tada organizovan na "Marakani " za gladne u Africi.
"Riblja čorba", prema pisanjima medija, nije nastupila na pomenutom dešavanju. Dugo se spekulisalo o razlozima, neki su čak i uputili kritike slavnom bendu, a Bora je samo jednom govorio na tu temu. U svom velikom intervjuu iz 1985. otkrio je šta se dogodilo i zbog čega su izostali sa koncerta na kojem su nastupile brojne zvijezde bivše Jugoslavije:
"Pitaju me ljudi zašto Čorbe nije bilo na rok koncertu na Marakani za pomoć gladnoj Africi. Red je da odgovorim, nije lijepo da prijatelji Riblje čorbe (a takvih još ima) budu u dilemi jesmo li se pokvarili ili imamo malecko srce, kao što reče jedan na TV-u. Mi smo već svirali za Etiopiju. Bio je to jedan fini koncert u Centru Sava. Došli smo tamo i otpjevali 'Pogledaj dom svoj, anđele', pjesmu vrlo adekvatnu svrsi manifestacije. Nastupali su neki ozbiljni umjetnici (Zubović, Kolundžija), djeca (Kolibri) i mi. Ostale rokere nisam vidio. Valjda ih nisu zvali", započeo je priču Bora.
"Priredba je bila pod pokroviteljstvom UNICEF-a. TV je prenosio, skupilo se tu preko milijardu starih dinara pomoći. Riblja čorba je, inače, jedan veoma fin bend. Često svira džabe. Koliko se sjećam: za izgradnju doma USAOJ-a u Bihaću, na festivalu YU omladine u Beogradu, na noćenju štafete ovdje, noćenju štafete ondje, za Palestinu na Trgu Marksa i Engelsa... U Sofiji i Plovdivu džabe smo zastupali našu dičnu mladež na manifestaciji 'Balkan, zona bez nuklearnog naoružanja'. Svirali smo za cerebralce, za distrofičare, za slijepe, gluve, gripozne i ostale bolesnike, za unesrećene od zemljotresa, poplava (ako proradi neki vulkan, tu smo), za proslave, jubileje, sahrane, za*ebancije. Čorba je orkestar za svaku priliku. Ako vam je djetetu rođendan, zovite nas, mi sviramo džabe. To što smo profesionalci i živimo od svirke i što u društvu imamo status golih go*ana, to nema veze", pričao je Bora prije 38 godina.
Potom se vratio na temu:
"Nego, što sam ono htio? A, da: dođe mi tako na partiju remija moj prijatelj, TV organizator i pitam ga radi li on taj koncert na 'Marakani'? 'Ne radim', kaže moj drug. Nudili su mu da bude u brojnom organizacijskom redu i da juri sponzore za lovu. Princip je prost: ti juriš sponzora koji pljune lovu, a onda od te cifre tebi određen postotak za trud - od 10 posto, naviše. Mom drugu to zasmrdjelo pa neće. Smrdi i meni. Onda, đođe mi na rakiju moj menadžer. Pričamo o tom koncertu. Kažem mu da Čorba ne učestvuje. Smije se i tvrdi da moramo učestvovati, ko ne učestvuje, skinuće ga s TV-a bar godinu dana. Padne i opklada. On kaže da moramo tamo svirati. Dobio sam. Ali dobit' će, izgleda, i on", pričao je.
"O koncertu nema smisla da pričam. Sreća da su nas gledali samo Česi. Kubanci su valjda gledali američki TV program kad su već blizu. Jedinu tačnu ocjenu kvaliteta koncerta izrekao je nesvjesno na bini Milić Vukašinović... Blago Englezima što imaju englesku travu pa je mogu gaziti i uništavati, našoj publici Zvezdina trava nije bila dostupna", dodao je Bora Čorba.
"Inicijativu su za YU rock misiju pokrenuli Karolj Kovač iz Novog Sada, Savez socijalističke omladine i poznata TV emisija Hit (polu)mjeseca. Nadobijali su se političkih bodova, neki su dobili mjesečne nagrade i očekujem da im se uskoro postave biste ispred zgrade Televizije. Premda, nisam siguran da neki od njih uopšte znaju gdje je Etiopija. Ali važno je dobiti koji politički bod više, medaljicu na grudi, sačuvati mjestašce, napredovati... Najzad, još dvije-tri riječi o povodu. Africi treba pomoć. Etiopiju je, kažu, uništio Hajle Selasije, car s ulicom u Beogradu, Dža, Ras Tafari, Bog koji hoda. Oni koji su ga skinuli slave svoju revoluciju praveći veličanstvene proslave i trošeći dolare dok ljudi umiru i svijet skuplja pare", objašnjavao je.
Osvrnuo se i na pomoć na našim prostorima:
"No ima i kod nas nekih problema i nekih ljudi koji zaslužuju pomoć. Predlagao sam nekim poznanicima jednu akciju gdje bi sav prihod išao, recimo, ugroženim Srbima na Kosovu. Tamo neki ljudi bježe, neki ne stignu pobjeći, neke tuku, a neke truju. Na primjer, da sviramo za Šariće. Da ne ispadnem šovinist, proširio sam ideju. Koncert za sve ugrožene: Srbe na Kosovu, gradišćanske Hrvate i koruške Slovence, za Makedonce u Bugarskoj i Grčkoj, za Bosance na privremenom radu u Sloveniji, za Albance u Kraljevu... Smiju se, misle: Bora se za*ebava. Ma jok. Ne za*ebavam se, još samo takav fond ne postoji. P. S. Trebali smo ići u Moskvu na Svjetski festival omladine, ali neki svjesni omladinci objasniše da nismo podobni pa ćemo svirati seoske slave po Vojvodini. Počelo je, počelo. Nismo svirali na koncertu za gladne u Africi jer nas niko nije zvao. Bob Geldof nije imao moj telefon, inače bismo veoma rado nastupali - na Wembleyju", završio je Bora u svom stilu.