Kada je ostavljen, Goran Bregović je napisao emotivnu baladu koja živi već decenijama.
"Ipak poželim neko pismo, ipak, mada zajedno nismo..." – stihovi ove kultne balade Bijelog dugmeta i danas odjekuju među ljubiteljima muzike, a malo ko zna priču koja stoji iza njih.
Goran Bregović, kantautor i frontmen legendarnog benda, oduvijek je bio poznat po svom talentu za pretvaranje ličnih emocija u pjesme koje su obilježile generacije.
Mnogi njegovi hitovi inspirisani su stvarnim događajima iz njegovog života, a jedna od najupečatljivijih balada, Ipak poželim neko pismo, upravo je takva.
Pjesma, objavljena na albumu "Bitanga i princeza" iz 1979. godine, nastala je u sjećanje na Bregovićeve vojničke dane i ljubavnu priču koja nije imala srećan kraj.
Dok je služio vojni rok, ostavila ga je djevojka Radmila Marjanović i udala se za sina nekadašnjeg komunističkog funkcionera Branka Mikulića. Vjeruje se da su upravo ti bolni trenuci inspirisali stihove pjesme, koja je, kako kažu upućeni, posvećena upravo njoj.
Pričalo se, na primjer, i da je pjesma "Mogla je biti prosta priča" iz 1980. posvećena manekenki Ljiljani Tici.
No, jedina provjerena glasina je ona za pjesmu "Selma, ne naginji se kroz prozor". Inspiraciju je pronašao u Selmi Borić iz Zenice, koja je svojevremeno o tome i govorila.
Kasnije, 1983. godine, "Bijelo dugme" objavilo je album "Uspavanka za Radmilu M", ploču na kojoj se našao i istoimeni instrumental. Iako je prošlo više od četiri decenije, i danas je misterija ko je Radmila M. Ili, možda, nije? Postoji više priča i verzija.
Da li je to "ona" Radmila, nekad Marjanović, a potom Mikulić? Početno slovo prezimena je isto. No, moglo se čuti još jedno objašnjenje, koje jedni smatraju tajnom porukom, a drugi običnim tračem.
U ovom instrumentalu gostovao je legendarni gitarista Vlatko Stefanovski, pa su neki vjerovali da je zapravo bio upućen drugom velemajstoru gitare, Radomiru Mihajloviću Točku, jer je u to vrijeme postojao određeni rivalitet između dvojice slavnih muzičara.
(Žena.blic.rs/ Mondo)