Nekadašnji reprezentativac SFR Jugoslavije Budimir Vujačić bio je putnik čuvenog leta iz Švedske ka Beogradu, koji je vraćao reprezentaciju sa Evropsko prvenstva. U razgovoru sa kolumnistom MONDA Nebojšom Petrovićem pričao je o tom danu velikog poniženja za srpski sport.
Priča o Evropskom prvenstvu 1992. jedna je od sigurno najbolnijih u istoriji srpskog sporta i mnogi je još nisu preboleli.
Fudbalska reprezentacija Jugoslavije, tada već u krnjem sastavu, otišla je na posljednje veliko takmičenje i sa njega bila skandalozno i sramotno vraćena.
Političkom, a ne sportskom voljom, "plavi" su poslati kući avionom kojim je upravljao legendarni pilot Steva Popov, a umjesto našeg tima na turnir je upala Danska i osvojila ga.
U razgovoru za MONDO, tadašnji reprezentativac Jugoslavije Budimir Vujačič otkrio je detalje tih vjerovatno najmučnijih trenutaka karijere svih koji su bili na tom ponižavajućem letu iz Švedske.
"Pred put smo pravo sa priprema otišli u Firencu, da bismo tamo igrali protiv Fiorentine i da bismo ranije, prije svih, otišli u Švedsku. Računali smo da nas neće izbaciti ako već budemo tamo", rekao je on.
Međutim, Vujačić pamti kako se ekipa osipala praktično po aerodromima…
"Već na putu za Firencu Osim je došao sav utučen da se pozdravi, vjerujem da danima nije spavao. Iz Firence smo letjeli za Cirih, a tamo su maltene uplakani došli da nas pozdrave dva osvjedočena Jugoslovena, Faruk Hadžibegić i Mehmed Baždarević, koji i danas ima na Viberu dres grbom Jugoslavije. Već se vidjelo da je to pri kraju, pogotovo u Švedskoj. To iščekivanje, saznanje da ćemo da se vratimo, šikaniranje koje smo doživjeli pri povratku za Beograd i hrabrost ili ludost našeg tada Novosađanina, pokojnog Steve Popova, čuvenog pilota koji nas je vraćao".
"Stopirali su ga, opstruirali da mu ne daju gorivo. To je jako interesantna priča", dodao je tadašnji defanzivac Partizana, koji je godinu kasnije otišao u Sporting iz Lisabona.
U sjećanju na te dane previranja, Vujačić i dalje živo pamti detalje posljednjeg leta iz Švedske za Beograd.
"Steva Popov rekao je na kraju 'Ulazite, idemo na moju odgovornost'. Bio je to vjerovatno dobar blef. Rekao je da ćemo sletjeti na auto-put u Poljskoj ako ne budemo imali goriva. Steva je prije toga poletio iz Beograda za Stokholm, pa su ga NATO avioni presreli iznad Mađarske i vratili ga, pa je morao da ide okolo, preko Rumunije sve do Stokholma. Tako je potrošio gorivo da nije mogao da se vrati".
Ekipa je ušla u avion i čekala šta će naredno da se dogodi.
"Navodno je trebalo da poletimo, zatvorili smo vrata od aviona, da bi neko tada počeo da lupa i da viče 'evo ih cisterne iza ćoška'. Siniša Mihajlović i ja imali smo protekciju jer je Steva Novosađanin i ludi navijač Vojvodine, pa smo sjedili u pilotskoj kabini tokom leta i onda je on rekao – 'E, vidite sada ćemo da im najfrekfentniju visinu kod aerodroma držimo što duže, da im malo vratimo za to što su nas maltretirali'. Onda su ga zaista nekoliko puta upozoravali da se skloni sa te visine, a on je to malo otaljavao, nije htio odmah da se skloni".
Avion je bio "pun kao oko", a svima su bile pomiješane emocije.
"Kada smo se vraćali i bili nad Beogradom, pokojni reporter Mijailo Kostić je iz kabine gdje smo Siniša i ja sjedili, dobio vezu i javljao Jugoslaviji da se posljednji avion pred sankcije vraća. Mislim da je u tom avionu bila veća gužva nego u busu GSP-a na najfrekventnijoj liniji. Sve iz Jugoslavije što je moglo da se utrpa u taj avion bilo je tu. To je bilo dupke puno".
Legendarni pilot Popov i tu je imao zanimljiv dijalog sa kontrolom leta.
"Tada već nije bilo letova nad Beogradom, nije bilo vazdušnog saobraćaja i onda je Steva u kontaktu sa aerodromskom zgradom na pitanja 'Kuda to Stevo ideš?', odgovorio 'Hoćete li me jednom, kada nema nigdje nikog, pustiti da sletim kako ja hoću? Idem preko Knez Mihailove da zna Jugoslavija da reprezentacija vraća u Beograd'"
"To je bilo kao autobus u 'Ko to tamo peva?'. Srećom, sa mnogo boljim epilogom nego u filmu", dodao je Vujačić.
Kompletan intervju sa Budom Vujačićem uskoro ćete moći da pročitate na MONDU.
(mondo.rs, Nebojša Petrović)