"Još četiri, pet pripremnih utakmica i to će biti to. Siguran sam da ću do početka lige biti u top formi, sve ide ka tome", kaže za MONDO Evandro Goebel, nova Zvezdina "desetka".
Jedan od dvojice Južnoamerikanaca, koji su ove zime stigli u Crvenu zvezdu, nekako je sam sebi otežao posao.
Htio-ne htio, Evandro Goebel sa sobom iz Brazila donio je nadimak "Maestro", a potom je još izabrao i broj "10". Sve to, uz prepostavku da se radi o izvrsnom ofanzivnom vezisti, samo je pojačalo očekivanja kod navijača Crvene zvezde.
Ipak, Evandro kaže da je svjestan tereta koji nosi taj broj, iako ne zna baš koje su to legende kluba nosile "desetku" kroz istoriju. Siguran je da će opravdati očekivanja, jer je "10" sa uspjehom nosio i u mladjim kategorijama brazilske reprezentacije.
"Ne plašim se tereta koji nosi taj broj, već sam ga nosio u karijeri i to za reprezentaciju Brazila, što nije mala stvar. Jedva čekam da počnu utakmice i da pokažem šta znam", počeo je Evandro (24) razgovor za MONDO u lobiju Hoela "Kalista" u Beleku.
Nešto ranije sklopio je lap-top, preko kojeg se dopisivao sa suprugom Robertom, koja je i dalje u Brazilu.
Evandro nije igrao takmičarski fudbal od septembra 2010. godine.
Koliko će ti biti potrebno vremena da dostigneš formu koja odgovara tvom nadimku "Maestro"?
"Hmmmm… Još četiri, pet pripremnih utakmica i to će biti to. Siguran sam da ću do početka lige biti u top formi, sve ide ka tome", samouvjeren je brzonogi dribler, koji je sa Crvenom zvezdom od prvog dana priprema, baš kao i njegov kolega iz ofanzivne linije, Kristijan Borha.
I Borha i Evandro priznaju da nikada u svojim karijerama nisu ovako naporno trenirali. I da nikada toliko vježbi snage nisu morali da rade… Umorni su, ali im se dopada tempo koji je nametnuo trener Robert Prosinečki.
"Uf, teško je! Ali, ja to volim. Znam da ću poslije svakog treninga biti bolji igrač… Fudbal u Brazilu se igra nešto drugačije i tu fizička snaga nije presudna, ali već sam shvatio da je fudbal u Evropi drugačiji i da, ukoliko nisi maksimalno spreman, ne možeš da izdržiš duele", svjestan je Evandro, koji tvrdi da ga napor samo motiviše.
Ističe da mu je super zanimljivo da radi sa Prosinečkim i da najviše voli da gleda trenera kada demonstrira dodavanje ili prijem lopte. To ga, kao driblera i ofanzivnog vezistu, posebno inspiriše. Tvrdi da je Robi i danas majstor fudbala.
"Od trenera može mnogo da se nauči. Volim da gledam kako dodaje loptu i kako razmišlja…", kaže Evandro, koji je na portugalskom pričao Kaduu, a njegov zemljak je prevodio sve odgovore na gotovo tečnom srpskom jeziku, s obzirom na to da Kadu već četvrtu sezonu igra na ovim prostorima, prvo u Crnoj Gori, potom u Srbiji.
Medjutim, Evandro je za mjesec dana ukačio gotovo sve izraze koji su mu potrebni da razumije sve vježbe na treningu, kao i da prepozna situacije u igri na dva gola.
"Dobar den, kako si? Ja dobro, fala… Katastrofa! Ledja! Druga strana. Druga noga. Primi… Dodaj! Prodji. Pridji…", nabrajao je Evandro, a onda pokušao da broji na srpskom.
"Jedan, dva, ćetiri..."
Kadu ga je opomenuo:
"Ne, prvo tri, pa četiri…"
"Aaaaaa…", smijao se Evandro, koji kaže da mu je prvih sedam dana u Beogradu bilo najteže, jer je bio svjestan da se prvi put u karijeri na zaista dug period odvojio od porodice i prijatelja, a da se sada bolje osjeća.
Kadu mu u tome mnogo pomaže.
Evandro se raduje i tome što će mu supruga uskoro stići u Srbiju i živjeće u Beogradu sa njim, dok on bude igrao za Crvenu zvezdu. Ko zna, možda se u medjuvremenu rode i bebe brazilskog porijekla, koje će po rodjenju automatski postati gradjani Srbije.
Naravno, za to je potrebno da Evandro ostane odredjeno vrijeme u Crvenoj zvezdi, a on kaže da mu se svidja i da se na svakom koraku vidi koliko je Zvezda veliki tim. I stadion i organizacija i uslovi na pripremama, hotel u kojem se boravi… Sve mu govori da je napravio pravi potez u karijeri, a naročito kvalitet rada na treninzima.
Protiv Šahtjora "B", Evandro je igrao ofanzivno, uz lijevu aut liniju, iako ga mnogi vide kao centralnog veznog fudbalera, odmah iza napadača. Šta njemu više odgovara?
"Više bih volio da igram lijevo…", kaže fudbaler, koji je desnonog, ali koji se dovoljno dobro služi lijevom nogom da nije limitiran u igri "1 na 1" po lijevom krilu.
To se vidjelo i protiv Šahtjora, "Maestro" je dva puta ušao u odličnu priliku, jednom je loše primio loptu na ivici šesnaesterca, a jednom je iz idealne prilike odlučio da asistira, umjesto da pokuša iz prve da postigne gol.
Svi su se čudili njegovim odlukama u završnici, čak i predsjednik Vladan Lukić i trener Prosinečki, ali on kaže da je to sve posljedica umora, teških nogu i da mu je potrebno još malo vremena da sve dodje na svoje.
Da napreduje, vidjelo se u par navrata kada mu se lopta bukvalno "zalijepila" za nogu prilikom prijema.
(Izvještač MONDA iz Antalije Nikola Janković)