U intervjuu za MONDO, selektor Srbije Dragan Stojković Piksi otkrio je prvi put kako je probudio Aleksandra Mitrovića na početku svog mandata, da li bi ostao dugo kao njemački selektori i kakav odnos ima sa igračima, koje vodi ka Mundijalu.
"A, kad se budemo plasirali na Svjetsko prvenstvo, idem na Dorćol da popijem kafu, ali napolju. Ne volim da sjedim unutra, čak i zimi. Volim grijače i napolju da budem".
U intervjuu za MONDO, kao i svakom razgovoru od kada je postao selektor Srbije, Dragan Stojković Piksi ne dopušta sumnju u uspjeh, ni na sekund. To ne dozvoljava ni sebi, ni novinarima, ni navijačima, a pogotovo ne svojim igračima, uoči najvažnije nedjelje "orlova" u 2021. godini.
Gostoljubiv i sa širokim osmjehom na licu, čovjek koji je vratio vjeru u fudbalsku reprezentaciju Srbije i pokazao da i ona može da igra moderan, "hevi metal" fudbal, dočekao je ekipu MONDA u kancelariji na Terazijama.
U svom stilu, smiren, otvoren i raspoložen da otkrije i ono što se do ovog razgovora nije znalo, Piksi je potvrdio ono što smo već dobro naučili o njemu - iako se bliži "oluja" utakmice u Portugalu, on spava potpuno mirno.
"Nisam mnogo razmišljao o toj utakmici u prethodnom periodu, osim ako me neko pita. Ne želim mozak da opterećujem nečim što će tek doći. Tajni nema, poznajemo se odlično. Znail smo od početka da će ovo biti finale, takva je procjena bila i nismo pogriješili. Meč u Lisabonu je finale finala. Ne razmišljamo o Portugalu, važno je da mi budemo onakvi kakvi želimo i možemo da budemo. Protivnik i njegovo ime me ne interesuje, to ništa ne mijenja u pripremi koja će biti ista kao za svaki meč", rekao je Piksi na početku razgovora za MONDO.
Njegov princip je jasan i sada već dokazano uspješan - ime protivnika nije važno, Srbija mora da igra po svom i da ima svoje fudbalsko "ime i prezime". I da igra tako da se svidi navijačima.
"Bilo da je to Azerbejdžan, Irska, Portugal ili neko drugi, Srbija mora da ima ličnu kartu. Da igra onako kako narod voli da vidi. Narod voli napadački fudbal, hrabro, da se trči, bori, izgara. Rezultat će doći, mora da dođe, nemoguće je da budete toliko u maleru kao u Irskoj i da promašite 100 šansi i postignete autogol. Ako kritikujete poslije onakvog meča, onda niste normalni. Ideš uvijek da pokažeš sav svoj potencijal. Portugal ima meč u Irskoj prije toga, ali kakav god rezultat tu da bude, idemo u Lisabon da pucamo iz svih oružja. Oni nisu tim koji ima krila. Ako ih imaju i ako lete, javite mi na vrijeme. To je meč 10 na 10 igrača u polju, široka livada, znamo sve".
U Stojkovićevom rječniku ne postoji riječ "neuspjeh" i u Portugal ne ide sa mislima o bilo kojem ishodu, osim o pobjedi.
"Ne razmišljam na takav način! Ne smiješ da budeš pesimista. Pred meč spavam mirno, kao beba. To je dovoljan pokazatelj da sam miran. Ne dozvoljavam da mi se adrenalin podigne. Šta je sutra? Utakmica, pa šta? Jedna od mnogih važnih u karijeri. Naš cilj je Katar. Trebaće nam pobjeda vjerovatno. I da nam je potreban neriješen rezultat, nećemo ići tako, ne možeš da ideš na remi. Momke moraš da ubijediš u kvalitet i da je to pravo mjesto da ga pokažu. Igrači jedva čekaju".
Iz svake riječi selektora isijava optimizam, pa se tako prirodno nametnulo i pitanje šta će prvo da uradi kada se Srbija plasira na Mundijal.
"Ništa. Idem na Dorćol da popijem kafu, ali napolju. Ne volim da sjedim unutra, čak i zimi. Volim grijače i napolju da sjednem. Nema slavlja, euforije, to je dio posla i idemo dalje. Najsrećniji si kada usrećiš druge, kada osjetiš to unutrašnje zadovoljstvo. Ne postoji novac koji to može da plati, nema ga. Kada znaš da je narod srećan, gdje ćeš više od toga?"
Naravno, Piksi je veoma svjestan da je i poraz mogući ishod u sportu, ali ne želi da neuspjeh bude shvaćen kao tragedija.
"Poraz nije tragedija, to je samo splet okolnosti, sportska nesreća. Tako mora da se gleda. Tragedija je korona, bolnice, znate li koliko ljudi je preminulo koje znam? Gdje da idem na sahrane, ubija me to. Brzo su mi otišli dragi ljudi, kažu 'nije vakcinisan'. E, to je tragedija. Nesreće su tragedija. Sport ne smije da poznaje tragediju, jer to ne postoji. I da se desi nešto, postoji popravni. Važno je da smo mi i Portugal jedini neporaženi, što dovoljno govori. Sada je finale, pa da vidimo ko je bolji. Biću srećan da mi pokažu koliko su bolji. Ali, pokazaćemo i mi".
Poslije beogradskog remija je Kristijano Ronaldo bacio kapitensku traku zbog nervoze i ljutnje zbog remija i nepriznatog gola. Svi u Srbiji bi voljeli da "CR7" izađe nezadovoljan i sa stadiona Benfike u nedelju, 14. novembra.
"Maksimalna koncentracija mora da bude na nama, kako će neko da se ponaša je nebitno. Moramo da budemo pravi kada je najvažnije. Ovaj mikrociklus brzo ide, čeka nas najvažnija, posljednja i odlučujuća utakmica. Pokušaćemo da ih rastužimo, da utišamo stadion i da se uzdignutog čela vratimo u Beograd. Da se vratimo kao pobjednici."
"ŠTA SAM REKAO MITROVIĆU? OTKRIĆU VAM..."
Poslije nekoliko teških mjeseci na individualnom i klupskom planu, Aleksandar Mitrović ponovo je pod Stojkovićevim vođstvom buknuo u reprezentaciji, kao i u klubu. Trese mreže mjesecima praktično na svakoj utakmici, a tom njegovom buđenju prethodio je jedan važan razgovor sa Piksijem u martu.
"Bio je u nokdaunu, na klupi u Fulamu. Obavili smo razgovor prije meča sa Irskom u Beogradu. Pričali smo direktno, rekao sam mu šta mislim. Vidite ga sada kakav je. Ne bih da vam kažem šta sam mu rekao, neka vam Mitar to kaže. Rekao sam mu istinu. Neke stvari koje su činjenične, nisam izmišljao. Razumio je jako dobro moju poruku i stav".
Mitar je već sada najbolji strijelac u istoriji reprezentacije sa 43 pogotka, a iako ne voli da u ovoj ulozi priča o svojim igračkim danima, Piksi je pristao da odgovori i na pitanje koliko bi "Mitrogol" rešetao da je imao Stojkovića iza sebe da mu asistira.
"Dao bi duplo više golova sa mnom", sa osmijehom odgovara Piksi.
"Eto kako bi se snašao, bilo bi pitanje samo koliko će da postigne golova na utakmici. Ima karakteristike jake 'devetke', posvećen je poslu. Radi za tim, žrtvuje sebe za ekipu, to su velike stvari, nije opsjednut samo golom. Igrači na toj poziciji znaju da gledaju samo gol, da ne dodaju saigračima, već samo gledaju gol. Uspjeli smo da mu vratimo samopouzdanje, vjerovanje".
Zaustivši da još jednom pomene svoj razgovor sa Mitrovićem, Piksi je odlučio da ipak sve otkrije.
"Evo, reći ću vam šta sam mu rekao. Kakvi ste vi novinari. Eto, izvučete ovakve stvari", nasmijao se Piksi, pa za MONDO prepričao taj razgovor.
"Rekao sam mu 'Mitre, ljudi me pitaju što sam te zvao i sa pravom me to pitaju'. Kazao sam mu i da odgovaram da igra u Engleskoj i da sam ga zato pozvao, a da mi odgovaraju da ne igra i da sjedi na klupi. Naravno, to je bila laž, niko me to nije pitao", zastao je Piksi.
"Gledao me je i stvarno je pomislio da su mi to rekli, pa sam mu objasnio da vjerujem u njega i da on može mnogo bolje, što je naravno bila istina i to sam mu rekao u oči. U tom momentu je na devet mečeva odigrao mali broj minuta ukupno, posljednji gol za reprezentaciju je dao baš davno i sve te stvari su tačne. Kazao sam mu da ne dozvoli tim ljudima koji me to pitaju da budu u pravu. I djelovalo je. Taj meč sa Irskom (3:2) je počeo sa klupe i onda je na 1:1 ušao i dao dva gola i odatle je krenuo u vasionu. Moraš da imaš to nešto u sebi što će pokrenuti igrače".
Piksi je tom prilikom otišao i korak dalje, pa je i javno Mitroviću poslao istu poruku. I upalilo je, jer je Srbija opet dobila svog najboljeg golgetera, a uz njega i spektakularnog Dušana Vlahovića, koji je u nevjerovatnoj formi.
"Igrali su njih dvojica i zajedno. Gledam da napravim najbolji tim, da bude koristan, produktivan, odlučan. U isto vrijeme da igra lijep fudbal i to je nešto što želim. Ne volim da gledam sa klupe i da se nerviram ako igraju loše, mora lijepo da bude. Mora da ide kao na 'Plejstejšnu'."
KAO JOAKIM LEV? ŠTO DA NE!
Za razliku od ranijih ciklusa reprezentacije, stiče se utisak da po prvi put nema pitanja kako i zašto neki igrač nije pozvan.
Svojim znanjem, autoritetom i rezultatima, Piksi je sve uvjerio da mogu da budu mirni i sigurni da će uvijek napraviti pravi izbor.
"Vučem poteze za koje smatram da su dobri. Nema toga da me neko zove, pita, moli ili da mi se miješa u posao. To i da rade, ne bi prošlo. To donosi rezultate i igrači to vide, osjećaju. Mi radimo zajedno. Niko tu nije zbog nekog drugog razloga i niko nije tu jer nekoga mrzim ili slično. Daleko od toga. Svjestan sam svog imena, ko sam i šta sam. Oni su isto tako svjesni. Važno je da nikad nisam u prvi plan isticao svoj ego, koji imam kao i svi. Nisam bio ljubomoran, sujetan, nisam upoređivao sebe sa njima. Ovaj vrijedi 100, ovaj 200 miliona evra. Takvo ponašanje ne dolazi u obzir. Kada si svjestan toga, onda nema razloga da ne ide dobro."
I igrači su od prvog dana uvjereni u njegove riječi.
"Vidi se da je odnos pošten. Ja ih ne lažem. Sve što im kažem, obistini se na terenu. Vide da znam fudbal, jer ih ne foliram i to je najbitnije. Ne bojim se ničega, tu energiju prenosim na njih. Kakav Portugal, zanimaju me samo moji igrači. Mi moramo da imamo svoj stil fudbala, Srbija ima talenat i taj fudbal mora da prezentuje lijepo, napadački, moderno, atraktivno. Ako primim dva, daću četiri gola. A ne da igram na 0:0 pa ako uđe jedan uđe. Gdje si onda bio, šta si radio? Kada igraš hrabro i guraš stil koji želiš, ljudi to vide. Zato ne gledam drugoplasirane timove i eventualni baraž, to me ne zanima. Hoću iz Lisabona direktno u Katar, ne zamaram se kalkulacijama.
Srbija po navici često mijenja selektore, dok je, na primjer, Njemačka potpuno suprotan primjer, jer je u posljednjih 15 godina imala samo dvojicu. Od 2006. do juna 2021. "pancere" je vodio Joakim Lev, sada je preuzeo Hansi Flik.
Selektora smo pitali direktno - može li i Srbija da sa njim na klupi dobije selektora na deceniju i po?
"Da! Mogu sebe da zamislim kao Leva i da budem 10-15 godina na klupi, ako sve bude kako treba i ako se svi slože. Zašto da ne? Sve zavisi od projekta, možda nekome dosadi da me slušaju kako pametujem, pa me smijene. Sve je moguće, zašto da se ne napravi presedan? Nemam ništa protiv toga. Bitna mi je samo podrška. Ne želim da budem ovdje reda radi, da zarađujem platu i da slušam sve i svašta. Podrška mora da postoji, da smo na istoj talasnoj dužini, samo to je put ka uspjehu. Moguće je i to, ne isključujem".
REPREZENTACIJA ZA DUŽE STAZE
I u prethodnim ciklusima pisalo se o tome da bi Piksi mogao da uzme reprezentaciju. Za to vrijeme, radio je u kineskom Gvandžuu "R&F" i iz sasvim razumljivih razloga povratak kući je odlagao do marta 2021.
"Bio sam pod odličnim ugovorom u Kini i samo bi budala mogla da ostavi tako nešto. Bilo je razgovora, neke stvari se nisu poklopile. Da sada nisam došao, vjerovatno bih stigao neki drugi put".
U nacionalnom timu ima dosta mladih igrača i djeluje da se pravi tim na duge staze, ne samo za trenutni ciklus.
"Imamo dosta mlađih fudbalera koji su tek na početku reprezentativne karijere. Recimo Mitrović ima 27, Vlahović 21 godinu, da ne nabrajam sad i ostale. Imamo dobru perspektivu i dobar sastav. Pratimo i gledamo i igrače u Superligi, ali je u poređenju sa ovim sastavom situacija takva kakva jeste. Mogu da objasnim, ali nema potrebe. Svi koji igraju zaslužuju da budu tu", zaključio je Piksi.
Priča o budućnosti tima i daljim planovima neka za sada sada sačeka. Pred Stojkovićem i ekipom je utakmica odluke, u kojoj imaju šansu da naprave zaista ogroman uspeh i da preko jedne od najjačih ekipa na svijetu "ovjere" direktan plasman.
Biće izuzetno teško, ali ako nas je Piksi nečemu naučio ove godine, to je da moramo da mu vjerujemo.
A onda, kada sve protekne prema selektorovom planu, moći ćete da ga sretnete u nekom od dorćolskih kafića, dok sa zadovoljstvom ispija kafu. Napolju, na otvorenom, ne unutra.