Ljubomir Vorkapić prisjetio se posljednje šampionske titule koju su osvojili novosadski crveno-bijeli, podsjetivši na meč koji mu je bio "prekretnica u karijeri".
Vojvodina je dva puta u svojoj istoriji osvajala titulu šampiona Jugoslavije, a sudeći po rezultatima na početku ove sezone i izjavama novog rukovodstva, ne bi bilo iznenađenje da se ponovo umiješa u borbu za najviši plasman u fudbalskom prvenstvu Srbije.
Međutim, nekadašnji as novosadskog tima Ljubomir Vorkapić smatra da je Crvena zvezda i dalje glavni favorit za osvajanje trofeja na domaćoj sceni.
"Što se mene lično tiče, naravno da bih najviše volio da Partizan bude šampion, ali će to biti veoma teško. Zvezda definitivno ima najbolji tim i mislim da će i ove sezone odbraniti šampionsku titulu u Srbiji", rekao je za Anadoliju Vorkapić koji je 1989. godine zajedno sa Sinišom Mihajlovićem, Slavišom Jokanovićem, Budimirom Vujačićem i ostalim asovima ispisao istoriju Vojvodine osvajanjem prvog mjesta u jugoslovenskom šampionatu:
"Na početku te sezone niko nije ozbiljno računao na nas, jer je Vojvodina samo dvije godine pre toga igrala u Drugoj ligi. Čak i poslije jesenje polusezone koju smo završili na vrhu tabele, svi su mislili da nećemo izdržati na proljeće i da će Zvezda, Hajduk ili Rad uspjeti da nas prestignu. Demantovali smo 'nevjerne Tome' i na iznenađenje kompletne sportske javnosti uspjeli da postanemo prvaci Jugoslavije. Svakako da je ključnu ulogu u našem pohodu na titulu odigrao iskusni Miloš Šestić, veliki mag fudbalske igre i jedan od najboljih igrača u istoriji našeg fudbala. A kad se sjetim da se šest mjeseci ranije nudio Crvenoj zvezdi i da ga oni nisu htjeli nazad. Došao je u Vojvodinu i okitio se šampionskim 'lovorom'."
Čudni su putevi fudbalski. Šestić je briljirao u dresu novosadskog tima, ali je na indirektan način doprinio da i Vorkapić zasluži epitet protagoniste u šampionskoj sezoni.
"To je nevjerovatna priča. Mene su na početku prvenstva htjeli da pošalju na pozajmicu u Kabel ili Osijek. Nisam pristao, ostao sam da treniram s drugim timom Vojvodine koji je vodio pokojni Josip Pirmajer. Poslije devetog ili desetog kola, dogodio se jedan incident na prijateljskoj utakmici u Sremskoj Mitrovici koji je imao sudbonosni uticaj na dalji tok moje karijere. Naime, ljut što mu uprava kluba nije dozvolila da prihvati fenomenalnu ponudu Lids junajteda, Šestić je napravio gaf zbog kojeg ga je direktor Kosanović odstranio iz ekipe. Uoči puta za Mostar, mene su obavijestili da ću zahvaljujući sjajnim partijama i golovima u dresu drugog tima, privremeno biti priključen prvoj ekipi. Nisam ni slutio da me zovu da odmah zamijenim Šestića i da počnem utakmicu od prvog minuta", prisjetio se Vorkapić.
Istoriju pišu slučajni događaji i naizgled beznačajne epizode. Vojvodina je tog 22. oktobra 1988. godine pobijedila Velež s 1:0, a strijelac pobjedonosnog gola u 40. minutu bio je upravo Vorkapić.
"Sjećam se da mi je Punišić poslao loptu u prostor, pobjegao sam po desnoj strani i savladao Pudara. Velež je imao strašnu ekipu: Tuce lijevo, Sejo Kajtaz desno, Predrag Jurić u špicu, zatim Karabeg, Vlada Gudelj, Jedvaj, Repak... Po meni je to najbolji sastav u istoriji kluba iz Mostara. Pošto smo prije toga ušli u seriju loših rezultata, niko nije vjerovao da 'Pod Bijelim brijegom' možemo da osvojimo oba boda.Rekao bih da je utakmica protiv Veleža bila prekretnica u mojoj karijeri, ali i u karijerama svih ostalih igrača. Vratilo nam se samopouzdanje, počeli smo da nižemo pobjede i do kraja prvenstva niko nije uspio da nam ugrozi lidersko mjesto na tabeli. Zato je Mostar svima nama ostao u najljepšoj mogućoj uspomeni", rekao je Vorkapić.
Titula koju su Novosađani ovjerili u meču protiv tuzlanske Slobode (prvi gol postigao Vorkapić) još više dobija na značaju ako se ima u vidu da im je glavni konkurent bila Crvena zvezda predvođena virtuozom Draganom Stojkovićem.
"Igrao sam protiv Dejana Savićevića i mnogih velikih asova jugoslovenskog fudbala. Odmjerio sam snage i sa Safetom Sušićem Papetom u jednoj prijateljskoj utakmici između Pari Sen Žermena i Vojvodine koja je odigrana u Parizu. Svi su oni bili igrači vrhunske klase, ali je Piksi ipak neka druga kategorija. Kada sve uzmemo u obzir, igrački kvalitet, liderske sposobnosti, fudbalsku inteligenciju, nemam ni najmanju dilemu: Stojković je na ovim jugoslovenskim prostorima najbolji igrač svih vremena. Mnogo mi je drago što se dokazao i u trenerskoj ulozi. Gledao sam svaku utakmicu Srbije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo i veliki sam optimista uoči završnog turnira u Kataru. Igramo interesantan i dinamičan fudbal, ubijeđen sam da bez problema prolazimo prvi krug šampionata. Imamo ekipu koja protiv svakog protivnika može da dominira i da bude u superiornom položaju", smatra Vorkapić.
Zajedno sa svojim velikim drugarom Slavišom Jokanovićem među prvima je otišao u Staru Pazovu i pružio podršku Draganu Stojkoviću na početku kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.
"Posebno me raduje što Piksi u špicu može da računa na tri vrhunska napadača. Evo, da sam sada na mjestu trenera nekog kluba i da mi predsjednik kaže da mogu da biram između Mitrovića, Vlahovića i Jovića, ne bih znao za koga da se opredijelim. Sva trojica su golgeteri visoke klase, što selektoru ostavlja mogućnost rotacije i raznolikost rješenja. Po nekom mom ukusu, najviše mi se dopada Mitrović. U svakom slučaju, koji god da bude u špicu, sve će se vrtjeti oko Dušana Tadića. On je srce ove reprezentacije i jedan od najvećih aduta Dragana Stojkovića. Na stranu fudbalski kvaliteti, momak je toliko dobro odgojen i vaspitan da prosto zrači svojim ponašanjem. Takva veličina, a tako normalan, to sve ide iz porodičnog doma. Piksi nije mogao da poželi bolje rješenje za lidera i vođu svoje reprezentacije", kazao je Vorkapić i otkriva anegdotu vezanu za još jednog virtuoza iz našeg regiona:
"Daneta Kuprešanina sam upoznao u Vitoriji Gimaraeš i odmah sam se uvjerio da je riječ o fudbaleru vanserijskih kvaliteta. Imao je puno pehova tokom karijere i to je možda razlog što nije ostavio dublji trag u evropskom fudbalu. Sjećam se jedne utakmice na Koševu, Vojvodina je igrala sa Sarajevom, Ivica Osim je sjedio u loži, a napolju je bilo ispod nule. Vijao je snijeg i jedva su osposobili teren za igru. Odigrao sam perfektno, možda i utakmicu života. Vodili smo 2:0, dao sam oba gola i mislim da je baš ta utakmica navela Osima da me kasnije dovede u Partizan. Ali, 15 minuta prije kraja, trener Kovrlija me je izveo iz igre da bi ubacio centarhalfa i osigurao rezultat. Pošto mi je bilo hladno, otišao sam odmah u svlačionicu. Kada sam se istuširao i izašao van, zatekao sam saigrače u stanju šoka i nevjerice. Šta je bilo? Izgubili smo 3:2. Kako bre? Kažu 'ubio nas neki Kuprešanin, dao nam je dva komada'. Perfektan tehničar, lijeva i desna noga ne zna se koja je bolja. Mučenik, tri ili četiri operacije je imao zbog problema s koljenom i to ga je sputalo da postane vrhunski igrač. Inače je bio zreo za Bajern, Barsu, Čelzi i druge velike klubove."
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!
(mondo.ba)