Siniša Mihajlović tada je prvi put bio suočen sa pitanjem - šta si po nacionalnosti?
U tom gradu krajem osademdesetih živjelo je oko 40.000 ljudi, a u njemu je bilo zaposleno više ljudi nego što je imao stanovnika. Bio je jedan od centara i simbola jugoslovenske privrede, a bilo je više od 7.500 mješovitih brakova Srba i Hrvata. U jednom takvom odrastao je i Mihajlović, je njegov otac Bogdan bio Srbin, a majka Viktorija Hrvatica. U kući fudbalske legende "pisali" su se kao Jugosloveni i nacionalnost uopšte nije bila tema.
Sinišin prijatelj iz djetinjstva Siniša Čučković sjetio se u intervjuu za RTS kada su zajedno otišli na regrutaciju za vojsku sredinom osademdesetih, kada su bili srednjoškolci. "Pišemo tu ime, prezime, ime roditelja, a onda je bilo potrebno napisati i nacionalnost. I on me pita 'Šta sam ja po nacionalnosti?'. Ja mu kažem 'Ne znam ja šta si, ti bolje znaš šta si po nacionalnosti'. On me na to pitao: 'Šta si ti napisao?'. Ja mu odgovorim 'Napisao sam da sam Srbin'". Mihajlović je zastao, pa mu odgovorio: "Onda ću i ja napisati da sam Srbin."
"I stvarno je tako bilo. On je poslije toga došao kući i pitao majku, koja je Hrvatica. A oni o tome nisu ni pričali o tome, niti im je to bila bitna stvar u životu, kao ni većini ljudi. Majka mu je rekla 'Tvoj tata je Srbin i ti si po ocu Srbin i ti treba da se izjašnjavaš kao Srbin."
Mihajlovićeva majka i brat Dražen došli su poslije Sinišine smrti iz Novog Sada u Rim i primali su saučešće zajedno sa Sinišinom suprugom Arijanom i djecom u Rimu, a njegov brat oglasio se nakon sahrane emotivnim pismom. Miha je svojevremeno ispričao i potresnu priču o tome kako mu je najbolji prijatelj iz djetinjstva, Hrvat, upao u kuću i pucajući "istjerao" njegove roditelje, primoravši ih tako da se odsele. Sljedeći put sreli su se 1999, kada je Mihajlović sa reprezentacijom eliminisao Hrvatsku na Maksimiru iz kvalifikacija za EURO 2000, a tada mu je taj prijatelj priznao da je to morao da uradi, da bi Sinišini roditelji preživjeli.
"Rat je počeo u mom mjestu. Moja prva kuća je srušena. To je srušio moj najbolji prijatelj Hrvat. Bio sam na moru, na Ibici, bili smo Tanjga, Jokan i ja. Zovem kevu kući i čujem puca se....", prisjetio se Mihajlović početka rata u Vukovaru u dokumentarnom filmu o evropskoj tituli Crvene zvezde "Najljepši dan života."