Bivši as Partizana Đorđe Tomić u razgovoru za MONDO osvrnuo se na burne dane crno-bijelih i na promjene na klupi - odlazak jednog svog bivšeg saigrača i dolazak drugog.
Nekadašnji as Partizana Đorđe Tomić kao i svi partizanovci teško proživljava turbulencije u Humskoj, loše rezultate, odlaske i dolaske trenera koje veoma dobro poznaje, jer je u različitim epizodama igrao sa obojicom. Sa Gordanom Petrićem sreo se početkom devedesetih kada su počinjali karijere, a Igora Duljaja dočekao je u prvom timu kao jedan od lidera šampionske ekipe.
Pred 169. vječiti derbi, bivši reprezentativac SR Jugoslavije komentarisao je za MONDO promjenu trenera i šanse crno-bijelih na stadionu "Rajko Mitić".
"Prije svega, vidim ono što je očigledno - da je teška situacija. Žao mi je i Gordana i potreslo ga je sve što se dogodilo. Njegovim dolaskom prošlog ljeta ekipa je dobro krenula, igrala je dobro i izgledala je dobro. Igrali su i velike utakmice u Ligi konferencija, uostalom nisu Keln i Nica bilo ko, a i u meču protiv Zvezde Partizan je bio bliži pobjedi. Žao mi je što se sve ovako izdešavalo u 10 dana poslije Moldavije. Ta pobjeda u gostima nije sve ovo nagovijestila. Žao mi je i kluba i Gordana, igrali smo zajedno, poznajemo se. Naravno, žao mi je i igrača, izgubilo se samopouzdanje, vidi se to u posljednje dvije utakmice. Konstantno je teška situacija u klubu i oni se baš muče i pate. Ponavljam - žao mi je", rekao je Tomić.
Iako Gordan Petrić ne odaje utisak osobe koja pod emocijama gubi kontrolu nad riječima, gestovima i mislima, Tomić ga decenijama poznaje i siguran je da ga je situacija uzdrmala. Iako se to spolja nije vidjelo ni kad je odlazio.
"Jako je teško, biti trener Partizana je jako težak posao, a posebno kad voliš klub i posebno osjećaš odgovornost kada si igrao u njemu, kada si ponikao tu, odrastao... Znao je on i ljetos u šta ulazi, htio je da pomogne jer je bilo teško i kad je dolazio. On je miran, staložen, pošten, jako dobar i častan momak. Držao je sve to dugo u sebi i naravno da ga je potreslo. Vidio je i on tešku situaciju u klubu i da je ekipa u teškom trenutku, ali prosto ovaj poraz je očigledno potpuno poremetio igrače i sigurno da mu je sve to veoma teško palo."
Kao i sa Petrićem, Tomić je devedesetih u Humskoj bio saigrač i sa Igorom Duljajem. Dok je crno-bijela "desetka" bila na leđima našeg sagovornika, tada "mali iz Topole" počinjao je veliku karijeru i nije dugo čekao na šansu. Kako Tomić pamti, Duljaj nije "ulazio" u tim, već je praktično odmah zauzeo svoje mjesto, čim se pojavio među seniorima.
"On je kratko bio rezerva, odmah je postao standardan. Naravno da ga pamtim i da pamtim svaki meč sa njim i svako dijete koje je u tom dobu ulazilo. Duljaj, Aca Vuković, Mateja Kežman, Goran Arnaut... Bilo je tu 'aždaja', sjećam se jednog derbija protiv Zvezde, u kojem su oni imali Mileta Aćimovića, Miodraga Pantelića i Cuneta Gojkovića, koji je bio strašan igrač. Duljaj je tu zaigrao, preuzeo Gojkovića, zaustavio ga i pokazao da će biti čudo. Pobijedili smo 2:0. Duljaj je bio bolji igrač nego što mnogi misle ili pamte. Uostalom, on i Albert Nađ igrali su zajedno 2003. kad smo ušli u Ligu šampiona i uz Jokanovića i Brnovića njih dvojicu stavljam među nekoliko najboljih igrača na toj poziciji. Isto tako je 'pojeo' i Švajcarce u dresu reprezentacije. Naravno, da nije bio to što je bio, ne bi bio u Šahtjoru i ostavio tako dubok trag."
Koliko Igor Duljaj trener može da uradi tokom trodnevne pripreme za prvi "vječiti" derbi. Kako svlačionica reaguje na takve drastične poteze u nevrijeme i da li šok-terapija uopšte postoji?
"Duljaj je posvećen, voli fudbal i ozbiljno se bavi trenerskim poslom. Partizanovac je pravi, pošten je i vjerujem u njega. Želimo mu sve najbolje i daj Bože da pobijedimo, bili bismo svi srećni kada bi krenuo trijumfom u derbiju. On nažalost uopšte nema vremena i jedino može da razgovorom proba da napravi nešto, da ih razmrda pred meč, da ih 'napali'... Igrati u Partizanu je uvijek čast, a vječiti derbi je nešto posebno, sigurno da može malo da ih podigne. I u životu i u fudbalu važi isto - kad misliš da je najteže, može da se okrene sve. Igrači imaju kvalitet i nemaju šta da izgube. Zvezda ima tu veliku bodovnu prednost, a Partizan je u takvoj situaciji da ove sezone ne može da se osvoji ništa i to je - što je. Ipak, u derbiju može da dobije mnogo. Ako vjeruju, ako odu na meč sa vjerom u pobjedu i ako su mogli da onako odigraju sa Nicom i da pobijede Keln, što ne bi mogli i Zvezdu na 'Marakani'? Nadamo se pobjedi, ali neće biti lako. Naravno, ako jedna utakmica može da promijeni stvari, onda je to taj meč - derbi", rekao je Tomić.
"ČAST DŽAJI, ALI VRIJEME JE ZA VIDIĆA"
Uz "vječiti derbi", martovski predsjednički izbori u Fudbalskom savezu Srbije takođe su glavna tema među ljubiteljima fudbala. Đorđe Tomić diže glas za Nemanju Vidića, uz poštovanje za Dragana Džajića.
"Mislim da je Džaja legenda, može i počasni predsjednik da bude, ali mislim da je vrijeme da nastupi nova generacija - Nemanja Vidić, Danko Lazović, Milan Lane Jovanović... Mislim da je vrijeme za taj Nemanjin tim. Jako lijepo mišljenje imaju svi o njemu, karakter je, borac i moja podrška ide njemu, a Džaja je naravno legenda i ne bi trebalo Srbija da se dijeli. Mislim da ne bi ni trebalo da dođe do ovoga i do glasanja uopšte, već bi bilo lijepo da mlađe snage to preuzmu. Već su neki veliki igrači to propustili, ali mislim da bi bilo lijepo da sada dođe nova energija", izjavio je Tomić za MONDO.