Nevjerovatna priča Sava Baraća, izvadili su ga iz zatvora da bi odigrao jedan meč...
Savo Barać (52) poznati je crnogorski fudbaler. Igrao je za Budućnost, pa je prešao u Vojvodinu, onda je otišao u Makabi iz Haife, pa se poslije samo jedne sezone vratio u Podgoricu. Posijle toga nosio je dresove Sutjeske, Bokelja, Patraikosa, Vilažnije, a kratko je bio i u Real Madridu, B timu slavnog kluba. Stariji ljubitelji fudbala ga posebno pamte, a sada je ispričao i jednu nevjerovatnu priču.
Otkrio je kako je jednom prilikom završio u zatvoru, u čuvenoj "Jusovači" u Podgorici, pa ga je trener izvukao na nekoliko sati da odigra meč i da se vrati nazad. On to nije znao. "Priveli su me u petak, kad to urade, onda te puste tek u ponedjeljak. I to ne znaš da li će da te puste i da ti kažu mrš kući ili će da te pošalju kod sudije. Ne spavaš kao sada, ovo sad je komfor za ono. Daska i ćebad, nema tu ništa. Bio sam u Jusovači. Sjećam se, ovoliki miš, ma ne možeš da ga otjeraš, aj zaspi majčin sine", počinje Bato Barać priču u podkastu kod "Igora i Vlada".
Dok su se svi smijali, on je nastavio da prepričava tu dogodovštinu.
"Ima jedna sjajna priča, igrao sam u Ribnici tada. Baćko Milić je bio trener. Ležim tako u ćeliji, a zatvor je tad bio, pet-šest ćelija i glavna vrata, kad se vrata otvaraju to je kao voz da prolazi. Subota, oko devet ujutru, viče ovaj 'Gdje je ovaj Barać, dolazi ovamo, izlaziš'. Ja se obradovao, Baćko tu dolazi i kaže mi da je završio da izađem i da idemo u Rožaje da igramo meč."
Poslije kratke pauze nastavlja zanimljivu priču. "Pojeo sam neki sendvič i sjećam se odigrao sam baš dobro. Završilo se sve, srećan sam što se vraćam kući, kad ono autobus ide put Jusovače. Velim Baćku, šta je bre ovo. Na to mi on odgovara 'Ja sam te zadužio, moram da te vratim'. Te ja tako u subotu nazad u zatvor do ponedjeljka", zaključuje Barać uz osmijeh.
Bato Barać je bio u čuvenoj ekipi Budućnosti sa Grofom Božovićem, Antom Drobnjakom, Nišom Saveljićem, Goranom Đurovićem. Božović i Drobnjak otišli su u Zvezdu, Saveljić u Hajduk iz Kule, pa u Partizan. Proglašen je za najboljeg fudbalera Podgorice 1993. godine i tada su ga tražili beogradski "vječiti", stigao je i poziv za reprezentaciju Jugoslavije, ali zbog povrede mu se nije ostvario san.
Ono što se ne nalazi u zvaničnoj biografiji jeste da je poslije Izraela bio u Ažaksiou iz Francuske, kao i da je poslije toga zbog Peđe Mijatovića otišao u Madrid, do dogovora sa Kordobom nije došlo, pa je trenirao za rezervni tim Reala. "Trenirao sam sa B timom Reala, iskreno, zahvaljujući Peđi Mijatoviću, a ne mojim kvalitetima. Bilo mi je zadovoljstvo i mnogo lijepo. Sedam-osam mjeseci živio sam životom velikih zvijezda", rekao je Barać u jednom intervjuu za "Antenu M".