Mladi defanzivac Oliver Gil dobio je ponudu o kojoj većina mladih fudbalera može samo da sanja - da igra za Mančester junajted. On je, ipak, odlučio da baci kopačke i upiše fakultet.
Oliver (20), sin direktora "crvenih đavola" Dejvida Gila imao je ovog ljeta pred sobom ponudu Junajteda, kluba u kome je i ponikao, da potpiše profesionalni ugovor i nastavi sa dobrim partijama koje je pružao u drugom timu (izabran za klupskog rezervnog igrača godine).
On je, ipak, odlučio da prekine karijeru i počne da studira ekonomiju na britanskom Duram univerzitetu.
Bivši fudbaler je bio u istoj dilemi i prošle godine, ali je tada nastavio sportsku karijeru, pružajući dobre partije u drugom timu, koje su mu nekoliko puta obezbijedile mjesto i na klupi prvog tima - na gostovanju njemačkom Volfsburgu u Ligi šampiona i protiv Fulama na Old trafordu.
Objašnjavajući novinarima odluku da ga povede u Njemačku, trener Junajteda Aleks Ferguson je rekao da to što je Oliver sin direktora kluba nema nikakvog značaja u izboru njegovog tima i da je mladi igrač svoje mjesto u ekipi zaslužio svojim kvalitetom.
"Ako je dovoljno dobar - igraće. To su pravila igre u Mančesteru. I moj sin je bio u sastavu četiri ili pet godina i tretirao sam ga apsolutno isto kao i bilo kog drugog igrača. Ista pravila će važiti i za Olivera", poručio je tada iskusni stručnjak.
Ipak, to što je sin direktora koji je u bliskoj vezi sa ne toliko omiljenim američkim vlasnicima kluba smetalo je navijačima Junajteda, pa je svako Oliverovo "skidanje" za prvi tim bilo ispraćeno zvižducima i pogrdnim povicima sa tribina.
Pristalice "crvenih đavola" su i prije Gila znale da "uzmu na zub" i mnogo značajnije fudbalere Junajteda, kao što su Daren Flečer i Kiran Ričardson, a uvrede je slušao i Rio Ferdinand kada je fotografisan za vrijeme večere sa zvaničnicima Čelsija.
Oliver Gil, za razliku od njih, nije izdržao pritisak i opredijelio se za studiranje, pa je njegov klupski dres sa brojem "45" od ovog septembra slobodan.
(MONDO)