Nekadašnji ljubimac navijača Crvene zvezde iskreno priznao zašto je odbio da se vrati na "Marakanu".
Bivši srpski fudbaler Boško Janković (40) već osam godina je u penziji, poslije karijere koju je prerano završio zbog operacija, povreda kolena, kuka... Bio je đak Crvene zvezde i ljubimac njenih navijača do 2006, kada je otišao u Majorku, u kojoj je proveo samo sezonu i prerano se preselio u Italiju. Iako je tamo zaradio značajan novac nastupajući za Palermo, Đenovu i Veronu, njegov potencijal ipak je nagovještavao veću karijeru.
U gostovanju u podkastu "ALESTO", on je govorio o tome da je prije sedam godina postojala mogućnost da se vrati u Crvenu zvezdu, ali da nije želio to da uradi, da bi ispao pošten prema klubu u kojem je ponikao i postao igrač. Zato je 2016. odbio poziv generalnog direktora Zvezde, Zvezdana Terzića.
"Nisam ni tako vaspitan, niti sam imao potrebu da dođem u klub koji mi je dao sve, u kojem znam svaki metar oko stadiona i da dođem sa 33 godine i uzmem neki ugovor koji u tom trenutku nije bio mali. Znao sam ugovore igrača i nismo ni pričali o ugovoru, ali sam otprilike znao, on mi je u jednom trenutku i rekao koliko mogu da mi daju, ko ima najviše... Ali nikad nisam želio da pričam o tome, jer ne bi bilo fer da odem tamo i provodim vrijeme u ambulanti, da kukam kako mi je kuk loš, kako ne mogu da dam 100 odsto. Ma, i 50 je bilo mnogo, mislim da sam mogao 30 odsto dam. Neko bi možda rekao - što to radiš? Ugovor je bio na dvije godine, ali je to nisam htio. Čekao sam nešto iz Azije, neka Kina gdje je kvalitet fudbala dosta niži, gdje mogu da se opustim, da uzmem i neku lovu, ali kako je vrijeme prolazilo, ljudi su počeli da zaboravljaju na mene i više nije bilo potrebe za mene. Imao sam ponudu Barija, a rekao sam mu otvoreno - da dođem i da ti uzmem pare, ne bi bilo fer. Čekaju me neki Kinezi, Tajland, Hong Kong, da se kupam... Bila je neka priča ja ili Forlan u Hong-Kongu, naravno uzeli su njega i u miru sam se povukao bez neke euforije. Uživam u penziji, lijepo mi je", rekao je on.
Odlazak iz Zvezde
A, kako je otišao? Usred čuvenog dvomeča protiv Milana, u kvalifikacijama za Ligu šampiona 2006.
"Bio je to dvomeč protiv Milana. Majorka me je pratila jako dugo i došla je uživo da se uvjeri da li je to - to. Pratili su me protiv Milana na San Siru i poslije prvog poluvremena rekli su 'to je to - kupujemo ga'. Čim smo se vratili u Beograd, na parkingu u karantinu sam potpisao pred utakmicu sa Milanom i poslije meča sam javio da definitivno više nisam igrač Zvezde, da mi je to bila posljednja utakmica u karijeri u Zvezdi. Sve najlepše uspomene imam i kada me pitaš gdje mi je bilo najlepše, rekao bih defintiivno Majorka. I ta promjena sredine, kada sam iz Španije otišao u Italiju, ne mogu da kažem da me je unazadila, ali napravio sam korak unazad. Trebalo je da budem strpljiviji, da se još godinu-dvije dokažem u istom klubu i da ne gledam možda taj finansijski dio u prvom planu. Mada kada gledaš sa strane, znao sam gdje idem, u Palermo, i tamo sam zamišljao da ću sa jednog ugovora otići na mnogo veći. Zbog novca sam otišao, ali sam u malom mozgu rekao sebi - OK, praviš grešku, ali ideš u Palermo, u klub koji može da bude lijepa odskočna daska za tebe. Međutim, nisam očekivao da će me tamo sačekati Kavani, koji je eksplodirao. Zatim Amauri, Mikoli... Pa sam shvatio da to nije kako sam zamišljao, već da mora da se radi i radi da bi se zaslužilo mjesto".
Kada bi sada savjetovao sebe iz tog perioda, kao i bilo kom drugom mladom igraču rekao bi samo jednu stvar - budi strpljiviji.
"Prosto je, radiš i igraš tamo gdje ti prija, gdje se osjećaš lijepo. ne juriti za ugovorima, ako vrijediš sam će doći, da li sad, za dvije ili tri godine, doći će. Sigurno bih sada ostao na Majorci još godinu ili dvije, da potvrdim da sam ja igrač za u tom trenutku za Valensiju. Ona me je i čekala, a ja sam požurio. Bilo je Evropsko prvenstvo za mlade, došli smo do finala, bio sam u timu prvenstva i Palermo je najbrži bio, da nisam mogao ni da razmislim. Najpre sam rekao menadžeru 'Ma, kakav Palermo?'. Lupili smo i cifre, oni su odmah odgovorili i to je to".
Radio je i sa Sinišom Mihajlovićem.
"Tek je kretao, a vidio se ozbiljan potencijal, da voli to što radi. Napravio je vrhunsku karijeru, nije se zadržao u reprezentaciji, ja sam izlazio iz povreda, nisam tada ni zaslužio da igram u reprezentaciji kod Mihe, nije me zvao sa razlogom i nisam imao ni pravo da se ljutim. Imam super iskustvo sa njim, sa Valterom Zengom fenomenalno. On je znao da stvori hemiju koju nijedan stranac više nije uradio, otkako znam. On je bio jako harizmatičan, nije bio neki trener koji izmišlja toplu vodu, imao je fantastične igrače, svi su napravili velike karijere, igrali smo ofanzivni, napadački fudbal, dali smo više od 100 golova u sezoni, osvojili dvije duple krune, nekad se čujemo, komentarišemo... Volio bih da Zvezda dobije nekad takvog trenera, a ne ovakvog Izraelca koji nije stvorio nikakvu hemiju sa fudbalerima, što se i vidjelo".