Sjećate li se Darija Hubnera? Bio je jedno od najupčetljivijih lica Serije A krajem devedesetih godina i početkom dvehiljadtihih godina, a da nije volio da popije, možda bi nosio dres Milana. I ne žali zbog toga.
Slavni italijanski fudbaler Roberto Bađo koji danas živi povučenim i mirnim životom na selu, igračku karijeru završio je u Breši. U istom ovom klubu igrao je za još jednim majstorom fudbala čija priča je bila potpuno drugačija od njegove. U pitanju je čuveni Dario Hubner koga su dobro zapamtili ljubitelji italijanskog fudbala, posebno jer je pravo niotkuda uspio da dođe do najvećih visina i postane najbolji strijelac Serije A u sezoni 2001/02 i to u dresu malene Pjaćence.
Hubner je Italijan njemačkog porijekla koji se "smucao" po niželigašima na Apeninima, igrao je za praktično anonimln Pieviđinu, Pergokremu i Fanu, da bi u poznatijoj Ćezeni, članu drugoligaškog karavana, igrao od 1992. do 1997. godine i bilježio je lijepe brojke. Iako je ispao u treću ligu, privukao je pažnju "svježeg" prvoligaša Breše i već na debiju u avgustu 1997. godine dao je gol Interu nasred "Meace" na asistenciju Andree Pirla. Krasila ga je odlična završnica (postigao je preko 300 golova u karijeri), a možda bi i više da je bio profesionalac i da nije bilo poroka koji su ga sputali.
Priliku da promijeni sudbinu imao je početkom dvijehiljaditih kada je blistao u dresu Breše, ali i nakon toga kada je u Pjaćenci bio prvi strelac Serije A uz Davida Trezegea, ali jednostavno nije želio da bude "nešto što nije". A kada je Karlo Anćeloti vidio da ga je nemoguće promijeniti, samo je digao ruke od njega. Poveo ga je i na turneju, ali...
Bio bi najbolji na svijetu da nije piva i Marlbora: Danas živi na selu, peca i ima posao iz snova!
"Završilo je prvo poluvrijeme jedne utakmice. Kad sam ušao u svlačionicu tražio sam Hubnera, nisam mogao da ga pronađem. Pitao sam igrače gdje je, rekli su mi da je iza tuš kabine", pričao je jednom prilikom Anćeloti: "Otvorio sam vrata, vidio sam ga kako puši Marlboro i pored sebe je imao malu limenku piva koju je donio iz hotela. Pitao sam ga šta radi, igra da bi ostao u Milanu, a puši i pije u svlačionici".
"Gledao me i mirno mi rekao: 'Treneru iskreno radim ovo cijeli život i ako to ne uradim neću moći dati svoj maksimum. A što se tiče Milana ovdje sam došao samo radi reklame da produžim karijeru na dvije ili tri godine. Tad već planiram odmarati na svom selu. I treće želite li cigaretu?'. Kada mi je to rekao cijela svlačionica je počela da se smije", nasmijao se i Ančeloti.
Zbog takvog shvatanja fudbala i obaveza, Hubner nije ostao u Milanu, i to čuvenom sa početka dvijehiljaditih, ali uopšte se nije potresao zbog toga. Igrao je potom za male klubove kao što su Ankona, Peruđa, Kjari, Rodengo, Kortefranka, Kastel Mela i Kavenađo, a tek u 44. godini je potpuno batalio fudbal.
Čak ni to što je konzumirao cigarete i alkohol pred svaki meč ga nije "usporilo", a posebno se pamti priča kada je prevario svog saigrača Al-Sadi Gadafija, sina libijskog vođe Muamera Gadafija, dok su zajedno igrali u Peruđi. "Jednom mi je prišao Gadafi i mislio je da pijem kafu, dao sam mu da proba rakiju i svidjela mu se. Kad smo igrali u blizini Trsta, došao je moj otac i donio mi paket cigareta i domaću rakiju, pa sam jednu poslao i Gadafiju. Već na sljedeći trening je zakasio, pitao sam ga da li je to zbog rakije, a samo se nasmijao i rekao: 'Vrlo dobro, gospodine Hubner'", pričao je bivši italijanski fudbaler.
A, gdje je danas Dario Hubner? Već nekoliko godina je aktivan na društvenim mrežama gdje su navijači mogli da se uvjere da je drastično promijenio fizički izgled, kao i da je počeo da se bavi stvarima koje nemaju veze sa fudbalom. Bio je vlasnik kafića u kome je jedno vrijeme i konobario, a često je na pecanju, ide u šumu i traži pečurke, vozi motor...
Međutim, to su sve hobiji, jedan posao je zadržao i najviše mu prija: "Ja sam deda i to je najljepši posao na svijetu. Fudbal nije u mom svijetu. Imao sam neka iskustva koja se nisu završila dobro, prosto jer je moj mentalitet drugačiji od današnijih fudbalera. Sada sam se posvetio tome da budem dobar deda, vozim motor, tražim pečurke po šumi, idem u ribolov", uz osmijeh je pričao Hubner u jednom "lajvu" na Instagramu.
Mnogi su mislili da će Hubner, uz sve fudbalsko iskustvo koje ima, pokušati da se oproba i kao trener, međutim odustao je od toga kada je vidio kako izgleda "ovaj zanat": "Trener više nije mentor, nego je više kao računovođa. Ja ne znam kako da budem računovođa", rekao je Hubner koga su tokom karijere zbog snage zvali i "Bizon".
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!