"Tvoj brat će igrati na Mundijalu kao Drogba, Ture i Žervinjo": Janu su ubili sestru kad je imala 15 godina

"To je bilo dok sam još imao emocije. Sada ne osjećam ništa. Kao da više nisam ni čovjek. Otkako si umrla, u meni je samo praznina."

Zajedno su maštali kako igra na najvećoj sceni, dok su provodili dane u teškom siromaštvu. On je počeo da igra fudbal u "bijelim plastičnim sandalama", a niko nije bio srećniji od njegove sestre kada je kupio prve kopačke. Bilo je teško probiti se od Abidžana do svjetla velikih reflektora, ali sve je moguće kada se istinski vjeruje. Idol mu je bio Kristijano Ronaldo, crtao je broj sedam na lažnom dresu, a sada se takmiči rame uz rame sa najboljim fudbalerima današnjice.

U momentu najveće sreće i ponosa, javljeno mu je da mu je sestra ubijena. Imala je 15 godina i nikada neće saznati šta se zaista desilo... Igrač Lajpciga je svoju tešku sudbinu opisao u potresnom pismu objavljenom u "Players Tribune".

Podsjećanje na teško djetinjstvo

Draga Roksan, sjećaš li se kada je neko kupio lažni dres Junajteda, a ja sam crnim markerom napisao "Ronaldo 7" na leđima?

Nismo znali šta znače bogatstvo i siromaštvo. Znali smo samo šta je sreća.

Sjećaš li se kada je 25 ljudi spavalo u jednoj kući u Abidžanu? Mama je željela da gleda svoje serije. Svi ostali su htjeli da gledaju filmove. Sjećaš li se kako sam se uvijek pravio da spavam, pa bih poslije ponoći odlazio u dnevnu sobu? Uključio bih televizor skoro nečujno, na jedva dvije crtice zvuka. Gledao bih fudbal u mraku i maštao.

Sjećaš li se kada su odrasli vidjeli kako igram fudbal u prašini i dali mi nadimak "Roberto Karlos" zbog jačine šuta? A sjećaš li se koliko me je to potajno ljutilo, jer je moj idol bio CR7?

Komoe, blizu granice sa Ganom. Samo mali dječak, sam. Ne znam da li sam ti ikada ispričao ovu priču, ali ja i ostali klinci smo odlazili u selo i krali krompir jer smo bili toliko gladni. Izvodili smo "pljačku banke". Dvoje djece odvlači pažnju prodavcu, a osamnaestoro istrčava sa po dva krompira. Nisu bili naročito ukusni. Ali nama su bili najbolja stvar na svijetu. Ha-ha-ha-ha. I danas mi je to omiljena hrana. Kuvani krompir sa malo ulja. Podsjeća me na ta vremena.

Kako ga je sestra motivisala

Sjećaš li se kada sam dobio prve prave kopačke i spavao sa njima? Odrastao sam igrajući u bijelim plastičnim sandalama. Čak i danas, kada se vratim kući, igram u njima. To je naša tradicija.

Sjećaš li se kada bih se vratio kući, a ti govorila mojim drugovima iz kraja: "Zašto ste prestali da trenirate? Jan vam neće kupovati automobile. Morate da nastavite da radite."

Imala si deset godina, a već si bila moj agent. Sjećaš li se kako smo sjedili i maštali o odlasku u Francusku? Kako ćemo ići u kupovinu, imati svoj stan, kako ću postati bogat fudbaler sa automobilima i velikom kućom, a ti više nećeš morati ni o čemu da brineš. Ti si bila jedina koja je vjerovala da mogu da budem novi Kristijano, dok su se svi ostali smijali.

Odlazak u Ameriku i propuštena šansa u Engleskoj

Sjećaš li se kada sam sa 15 godina otišao u Ameriku zbog srednje škole i strašno patio za domom? Mjesecima nisam razumio ni riječ. Smjestili su me pored jednog Francuza koji je pokušavao da mi prevodi sve što nastavnik govori. Sjećaš li se kada sam te zvao i rekao: "Nećeš vjerovati, ovdje se djeca raspravljaju sa nastavnicima."

Kod nas se ne bismo usudili ni da trepnemo pred starijima.

Sjećaš li se kako nisam mogao da vjerujem da djeca puše poslije škole? Govorila si da zvuči kao da živim u američkoj TV seriji.

Sjećaš li se kada su me vodili na probe u Bornmut, Čelsi, Rendžers, Olimpijakos i Kristal Palas? Eze i Olise su mi čak poslije jednog treninga prišli i rekli:

"Mali, stvarno si dobar."

Ali me ipak nisu potpisali.

Čak me ni rezervni timovi MLS nisu željeli. Nisam znao ni zašto. Nikada mi nisu dali objašnjenje. Odrasli su vodili sve razgovore. Samo su me vodili po Evropi, a svi su govorili ‘ne’.

Istekla mi je viza. San je bio gotov. Poslali su me nazad u Afriku i zajedno smo plakali.

Ti si bila jedina koja nikada nije prestala da vjeruje. Nekoliko nedjelja kasnije potpisao sam za Leganes i tada smo plakali iz drugih razloga.

To je bilo dok sam još imao emocije. Sada ne osjećam ništa. Kao da više nisam ni čovjek. Otkako si umrla, u meni je samo praznina.

Debi za Leganes, pa noćna mora

Mislim da nisam pustio ni suzu onog dana kada su mi javili da te nema. Bio sam u šoku.

Bilo je to nekoliko nedjelja nakon mog debija za Leganes. Ko debituje sa 18 godina protiv Real Madrida? Sve je bilo nestvarno. Ostvarenje sna.

A onda je postalo noćna mora.

Neko me je stalno zvao iz domovine. Nerviralo me je. Nisam razumio zašto toliko zovu.

Javio sam se, a oni nisu ni pokušali da ublaže vijest. Znaš kako je kod nas. Bez emocija. Samo…

"Tvoja sestra je otišla."
"Šta?"
"Umrla je."

"O čemu pričaš?"

"Neko joj je sipao nešto u piće na jednoj zabavi i više se nije probudila. Nema je."

Imala si 15 godina.

Petnaest.

Nikada nisam dobio odgovore. Ne znam ni da li želim da znam zašto. Možda je bila ljubomora. Možda su to stvari koje se jednostavno dešavaju u našoj zemlji. Možda sam mogao da te zaštitim. Ne znam.

Pokušavam da vjerujem u Božji plan. To je jedino što mogu. Ne pokušavam da zaboravim, jer znam da nikada neću zaboraviti. Mogu samo da iskoristim bol kao gorivo, da radim još više i ostvarim sve ono o čemu smo sanjali.

Ovo pišem zato što ne mogu da pričam o tome. Pišem jer želim da znaš da ću se pobrinuti da živiš kroz mene. Pobrinuću se da cijeli svijet zna tvoje ime.

Sve što radim na fudbalskom terenu, radim zbog tebe.

Mnogo toga se dogodilo otkako sam te posljednji put vidio… Ne bi vjerovala. Ni ja ponekad ne vjerujem.

Znaš šta je najluđe? Poslije debija protiv Reala, zamijenio sam dres sa Mbapeom. Sjećaš li se kada smo ga gledali na televiziji, a ti govorila:

"Mbape? Dobar je on. Ali moj brat je bolji."

U jednoj stvari sam pogriješio. Ne želim da budem bogat. Vidio sam šta novac radi ljudima, čak i porodici. Dok sam igrao za Leganes, sve što sam zarađivao slao sam kući. Došlo je do toga da više nisam ni želio novac. Postao je teret. Nikada nisu prestajali da traže još. Valjda su mislili da sam već milioner. A nisam imao ni stan. Živio sam u trening centru, u sobi bez televizora. Samo fudbal i spavanje, fudbal i spavanje.

Nisam želio veliku kuću. Nisam želio automobile. Htio sam samo da sve podredim fudbalu. Sve, kako bih svijetu dokazao da je moja sestra bila u pravu…

Ha… Ovo će ti biti smiješno. Kada sam prešao u Lajpcig, stalno su govorili da kasnim. Dobro, nisam kasnio. Dolazio sam na vrijeme, a u Njemačkoj to znači da kasniš.

Znaš već šta sam uradio poslije toga. Počeo sam da dolazim 90 minuta ranije na sve. Bio sam toliko rano svuda da su me saigrači prozvali "Nijemac".

Uvijek moram da pretjeram u svemu. Govorila si mi to stalno.

Teren je jedino mjesto gdje se još osjećam kao kod kuće. Tamo sam miran. Tamo mogu da razgovaram sa tobom. Samo bih volio da si još ovdje kako bih mogao da ti kažem…

Uspjeli smo.

Sve što si govorila, ostvarilo se.

Sutra putujemo na Svjetsko prvenstvo. Stvarno. Tvoj brat će igrati za Obalu Slonovače, kao Drogba, kao Jaja Ture, kao Žervinjo.

Ja to ne gledam kao utakmicu. Gledam kao pozornicu. Ovo je moja prilika da cijelom svijetu pokažem ono što si ti vidjela u meni. Svaki put kada postignem gol, pobrinuću se da svi znaju tvoje ime. Pobrinuću se da te nikada ne zaborave.

Uvijek si govorila da mogu da budem bolji od Kristijana. Ako ga budem vidio tamo, pozdraviću ga u tvoje ime.

Uradiću ono što si predvidjela, kunem ti se. Još prije nego što sam imao prave kopačke, svima si govorila:

"Moj brat će biti najbolji na svijetu."

Dokazaću da si bila u pravu. Ili ću umrijeti pokušavajući.

Tvoj brat, Jan", piše u potresnom pismu.