"U drugom od tri derbija prethodnog proljeća, špicevi i štoperi trčali su na gornjim nivoima Lige šampiona, a vezu ne pominjem".
Svakog dana, dva puta dnevno, Roglom odjekuje glas kondicionog trenera Crvene zvezde Radivoja Radakovića:
"Brže! Jače! Bolje!".
Ovaj stručnjak za fizičku pripremu, zaposlen u Razvojno-istraživačkom centru za biomedicinski inženjering, "BIOIRC" pri Univerzitetu u Kragujevcu, u intervjuu za MONDO govori o svim "cakama" vezanim za jedan jako težak, odgovoran i zahtjevan posao - treniranje fudbalera Crvene zvezde.
Zašto se uopšte ide na planinu?
"Tu se radi o hipoksičnim uslovima, gdje je smanjen procenat kiseonika u vazduhu, kao i atmosferskog pritiska i trening u takvim uslovima dovodi do niza željenih reakcija u organizmu, poput potrebe za jačim transportom kiseonika, jer ga vazduhu ima manje, itd. Na sve to, postoji i temperaturna razlika u odnosu na Beograd", kaže Radaković i dodaje:
"Treninzi na planini pospješuju niz adaptabilnih procesa kod igrača, koji stvaraju pozitivne produkte. Međutim, ni to nije tako jednostavno, jer je neophodno odrediti tačan broj dana za rad u ovim uslovima i adekvatnu visinu. Izabrali smo da prvo odemo na Roglu, pa potom nešto niži Zlatibor, jer je adaptacija na većoj visini stresnija. Tu smo htjeli da uradimo bazičan dio, a onda pravimo prelaznu fazu na Zlatiboru, koji je specifična sredina".
Zašto?
"I visina te planine, koja je optimalna za oporavak igrača, kao i vazdušna strujanja na njoj, čine Zlatibor idealnom planinom za nas, kako ne bismo imali 'olovne noge' pred samo takmičenje, a to se događa kod naglog povratka na visine od 200, 300 metara".
Postoje li razlike između onih koji su nastavili da treniraju s reprezentacijom po završetku Superlige i onih koji su otišli na odmor?
"Odlično pitanje. Razlike postoje. Mi u ovom trenutku imamo heteregenost u tom smislu, veću nego što bi bilo koji trener volio da ima u svom timu. Upravo iz tih razloga. Imamo grupu reprezentativaca, koja i sama može da se podijeli na mlade i seniorske, imamo grupu novih igrača, imamo igrače koji su došli iz Omladinske škole, imamo igrače koji su trenirali sve vrijeme po nekom individualnom programu... Razlike postoje i jasno su naznačene", nabraja Radaković.
Šta je bolje za igrača? Da nastavi da radi odmah po završetku jedne sezone ili da sebi prijušti kompletan, hedonistički odmor?
"Uprkos svemu, ne mogu da generalizujem i kažem šta je bolje, jer su kod mene u prvom planu individualne vrijednosti. Trendovi su takvi da se sve individualizuje. Kaže jedna izreka: 'Jednak tretman nejednakih najveća je nejednakost'. Ja se držim toga", objašnjava Radaković i zaključuje:
"Mogao bih da dam svoje mišljenje, ali ne bih bio siguran da je to kanon kojeg se moramo pridržavati. U principu, najoptimalnije je odrediti broj dana neophodan za odmor svakog od njih, na osnovu individualnih karakteristika".
Mogu li najstariji Marko Perović, Miloš Dimitrijević i Milan Jovanović da treniraju potpuno isto kao i najmlađi Vukan Savićević, Stefan Čikić i Veljko Simić? I obrnuto...
"Mogu, ali kod nekog drugog trenera", jasan je Radaković.
"Uistinu, postoje trenažni modeli gdje se tako tretiraju igrači. Svi isto. Kod mene je to nedopustivo i to se nikako neće dogoditi. Tu bi trpjeli vjerovatno i jedni i drugi, jer bi bio postavljen model koji je 'negdje na sredini' i bilo bi pitanje samo koliko je to pogrešno za jedne ili druge. Možda sam malo iskarikirao stvari, ali u principu svaki igrač ima individualne programe, prilagođenje svojim trenutnim stanjem", priča Radaković i ističe:
"U tom smislu najvažnije je trenutno detektovanje forme".
On ne kaže da na treninzima Zvezde svaki igrač radi samostalno, već da su formirane grupe fudbalera sa trenutno sličnim nivoom forme.
"Naravno, ne možemo imati 30 igrača koji će svako trčati nešto na svoju stranu. Zato imamo grupe, formirane prema trenutnim sposobnostima pojedinaca".
Gdje su, u smislu fizičke pripreme, igrači Crvene zvezde u odnosu na evropske standarde?
"Govoriću o egzaktnim podacima. Mi smo 61 odsto golova u prošloj polusezoni dali u periodu od 60 minuta do kraja utakmice. Neke 'tracking motion' varijante praćenja kretnji igrača govore o tome da smo na tri od četiri izmjerene utakmice imali evropski nivo trčanja po obimu, a na dvije po intenzitetu u potpunosti", kaže Radaković.
"U drugom od tri derbija prethodnog proljeća, špicevi i štoperi trčali su na gornjim nivoima Lige šampiona, a vezu ne pominjem jer je ona uvijek morala da trči maksimalno i rezultati govore da je bilo utakmica na kojima su vezisti pretrčali više od 12 kilometara".
Radaković se nadovezuje...
"U tom smislu mislim da smo postigli kontinuirano trčanje svih 90 minuta. Uprkos svemu što sam rekao, naravno da je potrebno više! Nisam se nimalo uzdigao, u zlu se ne ponizi, u dobru se ne ponesi, to je moj životni moto. Moraćemo mnogo, mnogo bolje da bismo sutra nekom Renu odgovorili, ekipi tog kalibra, motorički jakoj, koja ipak nije iz vrha evropskog fudbala. Za to mora još da se radi, ali vjerujem da imamo konja za tu trku", optimista je Radaković, kojem su ovo druge pripreme sa Crvenom zvezdom.
Koliko je ekipa daleko od nečega što se zove "pametno trčanje"?
"Ovo je doba timskog rada, a sport to najbolje pokazuje, jer je brutalan u tom smislu. Jeste tu ili niste. Moji igrači mogu imati potrošnju kiseonika i 65, 66, 67, pa i 68, što je san snova, jer je prosjek Lige šampiona 63,5. Ali, ako oni to ne znaju da primjene na terenu, ako utakmicu nismo odradili kako valja, biće isti problem kao i da sam ja u radu totalno omanuo i oni nemaju ni 55, 56 prema bazičnim parametrima", apostrofira Radaković da mora da postoji sloga između kvaliteta, znanja, taktičke obučenosti i - fizičke pripreme koja je preduslov bilo kakvog bavljenja vrhunskim sportom.
"Zato svi mi koji radimo s njima, od trenera, preko kondicionog trenera, do članova stručnog štaba čiji rad nikako ne smije da se potcijeni, moramo da uradimo najbolje što možemo da bi igrači trčali što svrsishodnije. Koliko god kvalitetan stručni štab bio, a čarobnjaka nema i ja u njih ne vjerujem, u mnogome zavisimo od karakteristika i sposobnosti igrača. Jasno je da ovaj tim Crvene zvezde nema velikih zvijezda, da nema igrača koji vrijede 'avione i kamione', to je ratnički tim, takav duh mora da bude dominantan".
Radaković odgovorno tvrdi da prošlog proljeća, koje je donijelo tri pobjede u derbijima i osvajanje Kupa Srbije, nije izvuklo maksimum iz ovog tima.
"Maksimum ovog tima, koji prema mom mišljenju nijednog trenutka nije dostignut prošle polusezone, mora da se razloži na nekoliko ključnih tačaka. To je vrhunac znanja kondicionog trenera. Da se odstupi od prevaziđenog mišljenja da je forma dostižna na taj način, da traje toliko i toliko, itd. Ne! Forma se jednostavno kontroliše, usmjerava, podiže i spušta", kaže Radaković.
Kada će uslijediti ti Zvezdini "pikovi" forme?
"Očekujem da ćemo imati više 'pikova' i da će oni zavisiti od takmičarskih zahtjeva. Maksimum, prvi udarni nivo, očekujem u jednoj od tih evropskih utakmica, ako bude sreće u trećem ili četvrtom kolu kvalifikacija za Ligu Evrope. A, tamo će biti potrebna i Božja pomoć i da nam neće doći neka evropska šampionska ekipa".
Da li to znači da nije dobro biti na vrhuncu već 19. jula na gostovanju Naftanu u Belorusiji?
"Mi planiramo da 19. jula budemo na 80 odsto od maksimalnog nivoa na ekipnom i individualnom nivou".
Govorili ste o kontrolisanju forme, održavanju iste na optimalnom nivou što duže i onda tempiranju "pikova" za najvažnije utakmice. Da li je to moguće uraditi sa 14, 15 igrača u rotaciji?
"Teoretski da. Ali, ti igrači moraju da budu 'ale', da budu dobro trenirani godinama, izuzetno selektirani, čije su karakteristike na antropološkom spektru na najvišem mogućem nivou. S obzirom na to da mi i dalje idemo ka tome, naše su snage nešto skromnije, mada se trudimo da dostignemo. Mislim da je 18 igrača donji limit za Zvezdu", procjenjuje Radaković i dodaje:
"Bitnu stavku predstavlja povredljivost, odnosno nepovredljivost tih igrača, pa čak i atmosfera u ekipi".
Atmosfera u ekipi, posmatrano sa strane, zaista je dobra i igrači na treninzima do maksimuma ispunjavaju vaše zahtjeve. Ipak, umiju ponekad da se pobune pred kraj rada, kada misle da ste 'pretjerali'?
"Naravno, oni to nekada i vještački urade. Ja se trudim da u svom radu komuniciram i sa gospođama psihologijom i pedagogijom, pa vrlo dobro znam da igrači nekada vještački, fore radi, prave tenziju, ne bi li omekšali trenera. Ali, za sada mogu samo da ih pohvalim, a te sitne fore ćemo lako rješavati", sa osmijehom konstatuje Radaković.
Imate li savjet za momke koji se bave sportom i odlučuju da samostalno biraju i uzimaju suplemente, vitamine i ostale "tabletice"?
"Naravno da imam - ne činite to nikako! Naročito ne u Crvenoj zvezdi gdje se o tome izrazito vodi računa", opomenuo je Radaković na kraju razgovora za naš portal.
(Izvještač MONDA sa Rogle - Nikola Janković)