Perica Ognjenović se poslije deset godina u pečalbi vratio kući, u Srbiju i u 32. godini potpisao za Jagodinu.
U razgovoru za "Alo", vratio je film na početak, na dolazak u Zvezdu iz rodne Smederevske Palanke, zatim na odlazak u slavni Real Madrid i lutanje po "bijelom svijetu".
"Ljudi kod nas povezuju s novcem sve, a svakako i odlazak u veliki klub. Ja sam slušao o sebi svašta. Ako to nešto ljudima znači, evo mogu da kažem da sam sa Crvenom zvezdom potpisao za četiri puta manje novca nego što mi je Partizan nudio. A kada sam potpisao za Real, Fiorentina mi je davala tri puta bolje uslove", počeo je priču Perica Ognjenović.
"Bio sam ambiciozan u tom smislu da sam želio najviše, igrao sam u najboljem srpskom klubu, a zatim i u najboljem klubu na svijetu. Ljudi su pričali o mojim navodnim izlascima, provodima, ženama... a ja sam s mojom sadašnjom suprugom živio i zabavljao se od srednje škole. Nisam volio da se pravdam nikome, a pogotovo da objašnjavam novinarima da ne pišu istinu. Niko me nije zvao da mi čestita već uvijek da me proziva i pita neke gluposti", dodao je Ognjenović.
Tvrdi da se suočavao sa mnogim neistinama koje su o njemu svojevremeno plasirane u javnost.
"Novine su pisale o mojim navodnim sukobima u Realu, ljudi su sve i svašta pričali - devedesete su bile lude godine. Ništa od svega što se tada pisalo o meni nije bilo istina. Mašta naših ljudi je ogromna i bilo je dana kada sam se smijao pričama, ali i kada su me pogađale. Danas je sve to iza mene".
Od "Zvezdine perjanice" se očekivalo mnogo. Važio je za najtalentovanijeg fudbalera na ovim prostorima...
"Period poslije Reala, polusezona koju sam odigrao u Kajzerslauternu, je možda najgori period u mom životu zbog povreda koje sam zadobijao i nerado se sjećam toga. Bio sam malo u Kini, ali tamo nisam potpisao ugovor... Poslije toga sam otišao u Dinamo iz Kijeva. Tamo me je sačekao potpuno drugi stil života za razliku od ostatka Evrope - fudbaleri za taj način života i igre kažu 'ruska škola' i to zaista i jeste. Na povratak u Srbiju i ugovor sa Jagodinom ne gledam kao na ostvarenje snova, već kao na nešto normalno u životu i karijeri. Ona je počela dosta rano, sa 17 godina sam igrao u Crvenoj zvezdi - iza mene je dug put i veliko iskustvo".
Ovdašnja javnost je vjerovala da će Perica dotaći zvezde, ali...
"Diskutabilno je govoriti o tome da li je moglo bolje. Mnogo je stvari od kojih uspjeh zavisi, a među bitnim stvarima je i sreća. Ima stvari zbog kojih se kajem, kao i svaki fudbaler. Prije povratka igrao sam u Grčkoj i već sam došao u neke godine kada mi je nedostajala porodica, naročito moje dvije ćerkice. Igrati u Grčkoj i igrati u Srbiji nije neka velika razlika. Jednostavno sam odlučio da se vratim kući", zaključio je Perica Ognjenović.
(MONDO; foto ALO)