"Od sada, kad Liverpul pobijedi 5:1, a ja postignem dva gola za prvo mjesto na tabeli, više neću proslavljati sa drugarima po barovima", kaže kapiten.
Stiven Džerard izbjegao je zatvorsku kaznu od čak pet godina zbog izazivanja nereda u baru "Launž In" (Lounge In) u Sautportu i poslije ovakvog ishoda mogao je da poželi samo jedno: "Više nikad u svojstvu optuženog neću kročiti u sudnicu!"
U noći između 29. i 30. decembra 2008, kapiten Liverpula je udario 34-godišnjeg biznismena Markusa Mekgija kada je proslavljao pobjedu nad ekipom Njukasla od 5:1. S obzirom na to da je kao 19-godišnjak već bio osuđen za vožnju u pijanom stanju, prijetila mu je stroga zatvorska kazna.
Tokom suđenja isticao je da je bila u pitanju samoodbrana što je uvaženo i pušten je na slobodu.
Engleski reprezentativac je u ekskluzivnoj ispovijesti "Dejli mejlu" progovorio o svojim razmišljanjima oko sukoba u Sautportu, koji je na njega ostavio veliki uticaj.
Sudija Henri Glob prilikom izricanja oslobađajuće presude je rekao da optuženi može "čistog obraza" da napusti sudnicu, jer mu je tokom svjedočenja bilo "jako stalo do njegove reputacije".
"Ja sam jedan od onih igrača kojima je zaista stalo do poštenja. Uvijek sam imao jasnu sliku kako bi fudbaleri trebalo da se ponašaju. To je jako važno, ne zbog imidža u javnosti, već zbog djece koja se na nas ugledaju. Dobio sam mnogo pisama podrške tokom suđenja upravo od klinaca koji žele da budu poput mene, ali takođe je bilo i onih koji su mi postavljali pitanje 'zbog čega sam se našao u takvoj situaciji?'. Osjećam da sam ih iznevjerio", rekao je Džerard sudiji.
Nastavak civilne parnice znači da Džerard ne smije da komentariše sam incident ili optužbe Markusa Mekgija, ali navodi da još ne zna kako da se posveti isključivo fudbalu, odnosno da se izoluje od ružnog poglavlja u životu.
"Suđenje me je promijenilo. Morao sam da učim iz toga, zašto sam se našao u pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Koliko je sati, gdje izlazim, moraću da budem ubuduće mnogo oprezniji. Od sada kad Liverpul pobijedi 5:1, a ja postignem dva gola za prvo mjesto na tabeli, više neću proslavljati sa drugarima po barovima. Otići ću na večeru i vratiti se kući najkasnije do pola 11", izjavio je popularni Stivi Dži.
Prema njegovim riječima, tokom suđenja je stalno u sebi ponavljao da se "više nikad ne sme naći u sličnoj situaciji".
"Stalno sam govorio da više nikad neću ući u tu groznu prostoriju. Kompletno iskustvo bilo je zastrašujuće i uznemirujuće. Nikad nisam doživio ništa slično. Moji saigrači su bili na turneji po Tajlandu, a ja daleko od mjesta gdje je trebalo da budem".
"Uprkos oslobađajućoj presudi, ni u jednom momentu nisam uživao, osjetio se ponosnim. Žao mi je zbog cijele sutuacije, žalim za izgubljenim vremenom i činjenicom da će neki ljudi uvijek da me smatraju nasilnikom, kriviće moj karakter… Vjerujem da sam to na neki način i zaslužio", ostao je samokritičan kapiten Liverpula.
Iako je jedan od najboljih fudbalera svijeta, njegov Liverpul nema titulu u Premijer ligi otkako takmičenje postoji u ovakvom obliku. Bez obzira na to Mersisajd je jedino mjesto na svijetu gdje želi da bude.
"Ako ikad osvojim šampionski pehar u Engleskoj, priznajem da ću i tada da osjećam žaljenje i prazninu u duši. Volim ovaj klub i teško ću otići čak i ako ostanemo nekonkurentni za titulu. Dio sam 'Enfilda' od svoje osme godine. Sjećam se svog prvog finala Vortington kupa u Kardifu. Ljudi su okružili trenera, a ja sam gledao njihove izraze lica. Tada sam shvatio da sam dio nečega što je mnogo više od fudbalskog kluba. Bio sam dio te ekipe, samo je razlika što malo bolje igram fudbal od njih. Ja sam mogao da budem na njihovom mjestu, zbog toga sam osjećao odgovornost, koju još osjećam", objasnio je Džerard i nastavio:
"Kad biste ušli u naš autobus poslije nekog poraza i vidjeli mene i Džejmija Karagera, sigurno ne biste poželjeli da se družite s nama. S godinama sam postao mudriji i naučio da savladam pritisak. Sada svoje iskustvo pokušavam da prenesem mlađim i inostranim fudbalerima. Pokušavam da im objasnim šta znači kad 6.000 naših navijača dođe utorkom u goste kod Lids junajteda u Karling kupu, iako svi kažu da to takmičenje nije važno".
Pored fanova, Džerard motivaciju za igru pronalazi u menadžeru Rafaelu Benitezu, koji ga je s pozicije veznog igrača prekomandovao u napad.
"Poslije pet godina sa Rafom, još uvijek želim da ga impresioniram na svakoj utakmici. To mogu samo veliki treneri. Imao sam sreću da igram za velike stručnjake kakav je Benitez ili selektor Engleske Fabio Kapelo. Kad ih čujete kako govore, pomislite zar ovi tipovi nemaju život?"
Potom je naveo nekoliko primjera njihove profesionalosti, koju je nazvao "ludošću".
"Pobijedili smo, igrao sam odlično - postigao sam oba gola u pobjedi 2:1 u posljednjem minutu. Vratimo se u svlačionice, pijemo, skačemo do plafona… Benitez dođe i pominje nekakave sitne greške. O čemu dođavola govoriš? A, on kaže: 'Dođi na teren, pokazaću ti gdje si griješio'".
"Ili nakon deset odličnih utakmica i pobjeda, on će da vam popuje zbog nekog DVD-a s utakmice koji se pokvario pa ne može da ga gleda. Pitate se ponekad, kad uopšte spava? Kad je tek došao govorio mi je 'udaraj lijevom nogom u metu…' Zvučalo mi je glupo, govorio sam u sebi 'pa ako s 26 godina ne znam da šutiram lijevom u gol, onda nikad i neću'. Međutim, bio je u pravu, jer sam napornim radom i vježbanjem stigao do mnogo boljih rezultata".
Slične metode ima i engleski selektor Kapelo.
"Zato sam ga ja i ostali reprezentativci iz Liverpula mnogo lakše podnio i usvojio njegov težak način rada. Sjajno je bilo kad smo razbili Hrvatsku u Zagrebu (4:1), Kapelova prva izjava je bila da 'smo mogli proći mnogo bolje'".
Zbog dvojice velikih stručnjaka nikad ne bi volio da postane menadžer.
"Ljudi me pitaju da li ću po završetku igračke karijere da ostanem u fudbalu, da li bi volio da budem menadžer i slično... Moram da priznam da zasad razmišljam da nikad neću sjesti na klupu nekog tima, jer ne mogu biti dobar kao Rafa ili Kapelo. Oni 24 sata, sedam dana u nedelji žive za fudbal, ja ne bi mogao da budem toliko lud".
"Kad završim obaveze, isključim se kako bi se posvetio svojim ćerkicama. Takođe volim da igram golf, a Rafa recimo u pet godina koliko ga poznajem nije progovorio nijednu jedinu rečenicu mimo fudbala. Kapelo isto. To je zaista fascinantno".
(MONDO)