Novica Veličković spreman za svoj posljednji meč.
Još samo jednom će obući crno-bijeli dres. Još samo jednom će izaći pred navijače na zvaničnom meču, čuti huk sa tribina, svoje ime, aplauze i ovacije.
Po posljednji put će Novica Veličković večeras u "Areni" (19.00) istrčati na parket i pokazati sve ono što ga je krasilo tokom duge i uspješne karijere. Prvak Evrope, za oproštajni meč - teško da može bolje.
Od momenta kada je u junu saopštio da je došlo vrijeme da stavi tačku je dobio mnogo poruka. Izazvalo je sve dosta emocija. Sada je ponovo tu, s tim što ovog puta ne trenira sa saigračima i Željkom Obradovićem, već samo gleda sa strane.
"Neobično mi je sigurno da gledam kako ljudi trče. Prija mi jedino to što ne razmišljam o bolovima i trčanju. Nisam gledao košarkaški trening od kada sam završio, od juna", počeo je priču Novica za klupsku televiziju.
Nasmijao se na konstataciju da nije prošao kroz akcije koje je Željko isplanirao za meč.
"Nisam vidio akcije i kretnje. Uigrano je sve. Šalim se naravno. Čudno je gledati sve sa strane. Pomislim da li sam mogao uopšte ovako da trčim, sve mi je nešto prebrzo. Lijepo je gledati."
Nije moglo da prođe bez podsjećanja na neke lijepe trenutke iz prošlosti, ali i na neke strahove poput straha od kamera i razgovora sa medijima.
"Imao sam toliku tremu. Pričanje sa novinarima mi je bilo takvo da sam pazio samo da ne pogriješim, da pazim šta govorim. Tata mi je pričao da stanem ispred ogledala, da pričam, da ću tako probiti strah. Imao sam ozbiljnu tremu od kamere, novinara."
Dvije utakmice protiv jednog tima dobro pamti - Panatinaikosa u sezoni 2007/08. Jednom je promašio šut za pobjedu u posljednjim sekundama i ostao uplakan, drugi put se radovao.
"Bio je to moj prvi momenat u seniroskoj košarci u kom sam imao priliku da ostanem sam i da riješim utakmicu protiv Panate. Najbolje ekipe u Evropi u tom momentu. Svi su vidjeli u kakvom sam stanju bio poslije toga. Dule mi je prišao i rekao da ću ubaciti sljedeću, to sam ponovio u izjavi poslije meča. Onda smo igrali sa njima u top 16, dobili ih i prošli dalje."
Prisjetio se te ekipe grčkog velikana.
"Jasikevičijus, Dijamantidis, Spanulis, Batist, Tomašević mislim da je bio tu. Strašna ekipa. Za ove danas da imaš takav tim, to je... Taj neki period mi je mnogo drag, najljepše mi je to što smo mi kao djeca sa nekoliko iskusnih igrača dobili šansu, ušli među osam najboljih evroligaških ekipa dvije godine zaredom sa mnom. Poslije toga je uslijedio fajnal-for."
Pogledajte i neke od najzanimljivijih detalja u dresu Partizana:
Novica, Grobari, emocije i oproštajni meč! Legendarni kapiten Veličković posljednji put na terenu: Samo da izdržim
Ne krije da je tada posebno uživao.
"Nevjerovatne tri godine sa takvim uspjesima, razvojem mladih igrača. Ta sezona kada smo dobili PAO, moja prva kao startna četvorka. Imao mali strah da li ću uspjeti da iznesem, da li će ekipa moći sa mnom? Onda završnica, ti si porastao kao igrač, napredovao i osvojiš sve što je na početku bilo nerealno. Peković najbolji centar, Tripković se iskristalisao sa šutom. Rasli smo toliko, ali ko god dođe mogao je da nas dobije samo nekim čudom. U 'Pioniru' je to bilo nemoguće."
Ističe da je tada sve bilo podređeno samo košarci.
"Radilo se mnogo. Sada ne bih mogao, majke mi.U tom nekom periodu nije bilo ništa sa strane da može da te ometa. Košarka nam je bila u glavi od jutra do večeri. Ništa nije moglo to da remeti. Pričam o načinu na koji je sve bilo postavljeno. Dnevno se šutiralo mnogo, treninzi taktike, pet na pet. Veći intenzitet je bio tu nego na utakmici. Kada tako radiš, nema lakog treninga. Konstantno nadmetanje i to može da izbaci samo dobre igrače. Nije to da dođeš u 9, stariji u pola 11, pa teretana, individualni rad, pa ostaneš da ubaciš 10 vezanih, to zna da traje pet-šest sati."
Vladala je odlična atmosfera, posebno između Novice, Jana Veselog i Stefona Lazmea.
"Jan se u toj sezoni pojavio. Mi smo se na treninzima čuvali. Vitkovac se povrijedio, Veseli je uskočio. Neku pozitivnu energiju je stalno uvlačio, imao je 18 godina tada. Sa Lazmeom je bio šou. Bio je borac, imao pravi tajming za blokade. Odmah je ušao među nas, kada bismo se zakačili sa nekim na meču, ja uskočim, pa mi on sutra priđe da mi kaže da pamti to. Ušao je u borbeni stav i ta ekipa je bila toliko pokretna. Veseli je bio trojka, imao sam osjećaj da pretrči teren za pet koraka. Zakucavao, ma šta si htio. Lazme isto atleta, ja totalna kontra od njih dvojice. Ušli smo u TOP8, pa je bio doček."
Nastavio je u istom dahu.
"U Partizanu mi je uvijek bila dobra atmosfera, to se uvijek gajilo, kao i sada. Mnogo lijepih momenata. Kad praviš neke lijepe uspjehe i velike pobjede. Nije lako dobiti Panatu, Real. Dođe Roma vodi 25 razlike, pa je dobiješ na kraju. Taj period mi je možda najljepši u košarkaškom smislu. Bezbrižan i što se tiče zdravlja."
Uslijedio je povratak na sadašnjost i oproštajni meč sa Efesom. Otkriveno je da je prvobitni plan bio da se igra protiv Reala, ali Madriđani nisu mogli zbog obaveza.
"Kada se objavila prodaja karata krenulo je uzbuđenje, kako se približava, tako mi je sve teže. Lijep je povod, počastvovan sam što poslije toliko godina provedenih u klubu, oproštaj, zaista nešto lijepo. Košarkaški nisam trenutno spreman. Šutiram, tapkaću loptu dok sam živ, samo da izdržim ja", iskreno će Novica, čovjek koji je bio proglašen i za Zvijezdu u usponu Evrolige 2009. godine.
Ne krije da je iza njega po malo i čudan period.
"Dva teška mjeseca za mene. Uspijem da odem na more, pa na planinu, zaboravim malo. Poslije 25 godina da ne razmišljam o treningu, vježbanju lijeve ili desne ruke, trčanju. Udarac za mene koji volim košarku. Sada je nema, stani. Šta ćeš. Lijepa prilika za publiku da dođe da vidi i novi tim Partizana i trenera Obradovića. Cijelo ljeto vlada euforija oko kluba. Lijepa prilika sa prvakom Evrope. Zamišljao sam oproštaj pred svojim navijačima, dijelili smo toliko toga zajedno. Prošla sezona mi je bila košmar, bez publike, korona zatvorila cijeli svijet. Isti ambijent i trening i utakmica, još mi nismo imali dobru sezonu. Htio sam da se oprostim pred svojim ljudima."
Na kraju je pričao o djeci i njihovom interesovanju za košarku i sve ono što je tata uradio na terenu.
"Još su oni mali. Gledaju kada neko hoće da se slika, stanu i pitaju se šta hoće ljudi. Bili su na nekoliko mečeva, vidim da sina malo zanima, da gleda, mada ih ne zamaram sa tim. Ova mala je 'krvavija', ona je vatra. Voli sve sportove, pustiš odbojka pita zašto je ovaj dao poen, onaj. Oni bi da se igraju po cijeli dan, da smo napolju izmislili bi nešto svoje. Prija mi sada malo to. Vidim ih koliko su srećni, cijelo ljeto smo bili zajedno, porodično. Ne znam koliko ih zanima sada sve. Primijetio sam da je sin odgledao cijeli meč i ono što mogu da primijete je najčešće to zaustavljanje da se slikamo. Ne zamaram ih sa tim i ne guram im košarkašku loptu", zaključio je Veličković.
Vrijeme je za još jedan ples pred "Grobarima". Onaj posljednji...