Saša Obradović je bio pred ugovorom karijere, ali je ispred svega stavio dres nacionalnog tima.
Saša Obradović je sada jedan od najboljih trenera u Evropi, a u igračkim danima bio je važan šraf reprezentacije Jugoslavije koja je gospodarila Evropom. Sa nacionalnim timom ima zlato sa Svjetskog prvenstva, tri zlata sa Evropskih prvenstava, srebro sa Olimpijsklh igara u Atlanti 1996. godine kao i jednu evropsku bronzu.
Ali zbog te reprezentativne karijere trpjela je klupska! Nakon dvije sjajne sezone u Rimu 1999. godine sve je bilo spremno da sjajni plejmejker obuče dres Barselone, ali to se nije desilo...
"Dolazi ta godina kada mi je pukla Ahilova tetiva igrajući za reprezentaciju. Aito je bio trener Barselone i sve je bilo toliko izgledno da će to da se desi... Za mene samo pomisao da treba da završim u jednoj od najvećih ekipa ne treba da pričam koliko je meni značila", počeo je svoju priču o tom ljetu u "Jao Mile" podkastu Saša Obradović.
Pripremala se reprezentacija za Eurobasket na kome će završiti kao treća, a iako su mu ljekari strogo zabranili da zaigra za nacionalni tim, on se pojavio na pripremama.
"Završio sam sezonu sa povredom, dobro mi se upalila tetiva. Savjet ljekara je bio da ne igram za reprezentaciju, opet mi je bilo ponovljeno kroz druge analize koje sam radio prvo u Rimu, a onda u Berlinu da ne bi trebalo da igram, da treba da se oporavim jer je to ozbiljna stvar i da tako treba da prihvatim to. Međutim za mene je tada, pa i sada, uvijek velika čast i odgovornost bila da nastupam za državni tim i nisam mogao da razmišljam na drugi način. Pa čak i po cijenu onog što se dogodilo, da ne dobijem ugovor u najvećem timu", ispričao je Obradović Miletu Iliću.
Ni dan-danas ne žali što je svoju zemlju stavio ispred svoje karijere.
"Meni je to ipak i dalje ostala najveća privilegija. Ne žalim. U tom momentu kada sam se povrijedio ostao sam tamo negdje u sobi i isplakao se poslije dijagnoze, nakon toga došao u hotel, istuširao se, najnormalnije spavao kao da se ništa nije dogodilo i sutradan je došao novi dan", jasan je Obradović. m
Tada nije bilo nikakvih osiguranja za igrače, igralo se iz čistog patriotizma, a neki poput Obradovića su imali ozbiljne posljedice po svoju karijeru zbog toga.
"Ja sam ekstreman slučaj, ja sam dosta toga izgubio, igrački, reputacijom, jer nisi više isti igrač kad se povrijediš."
Dotakao se poslije svega Obradović i situacije sa Nikolom Jokićem, koji je bio na meti mnogih kritika zbog nekih svojih odluka vezanih za nacionalni tim.
"Znam da je Jokić u jednom momentu kada nije mogao da igra bio vrlo napadan. Kako to da su neki igrači igrali i sve ostalo. Evo dečko se sada odazvao, momenat da se odazove je bio sada, možda nije momenat uvijek. Na kraju krajeva postoji moj slučaj i neko može da poredi i da kaže: 'Pa čekaj bre, možda nije trebalo da igraš za reprezentaciju tada, ne znam šta bi bilo'", rekao je Obradović i nastavio:
"Da li je moje poštovanje veće ili manje, ja mislim da uvijek zavisiš od onog što si u ovom trenutku. Da li će neko više ili manje da te poštuje to je važno sa jedne strane, ali nije neprocjenjivo."
Na kraju je istakao da javnost u Srbiji mora sada da cijeni svoje najbolje igrače, ali da i oni moraju da budu svjesni svoje odgovornosti.
"Mi treba da cijenimo ono što imamo sad, a kada je o Jokiću riječ on je ono najbolje što imamo i jedno vrijeme će to biti i njega treba poštovati. Poštovati njegovu odluku, uvijek ući u razloge zašto je neko došao ili nije i imati ovakav ili onakav stav. Treba poštovati svačiju odluku, ali treba ljudi da znaju da to nije tvoja lična promocija, nego promocija zemlje i njene košarke, podstrek nekim igračima da naprave isto to što si ti. Kao što smo mi to radili u jednom momentu i bili njima podstrek", završio je Obradović.