• Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Od Mikeca je krenula žetva medalja na OI! Damir za MONDO o Novakovim savjetima i jednom detalju koji će zauvijek pamtiti

 Bojan Jakovljević
Autor Bojan Jakovljević

Damir Mikec je napravio retrospektivu godine, sjajnih rezultata, a posebno je pričao o Tokiju, Đokoviću i mnogim zanimljivostima iz Japana.

 damir mikec mondo intervju Izvor: Profimedia

Kada u nešto jako vjeruješ i kada se tome posvetiš, radiš i trudiš se onda nagrada stigne. U jednom trenutku sve dođe na svoje, prije ili kasnije se to ostvari.

Najbolji dokaz za to je Damir Mikec. Čekao je, čekao i dočekao. Osvojio je medalju na Olimpijskim igrama. U Tokiju je “upucao” srebro u disciplini 10m vazdušni pištolj, ujedno donio prvo medalju u Japanu i najavio narednih osam, a ukupno devet odličja.

Možda će vas zanimati

Bila je to samo jedna od tema u opširnom intervjuu koji je Damir dao za MONDO. Dotakli smo se svega, od same medalje, preko savjeta Novaka Đokovića, dešavanja u Olimpijskom selu, timske atmosfere, ubjeđivanja Milice Mandić da ne ide u penziju, detalju zbog kog je pao na pod kod kuće i još mnogo toga...

Odmah na startu je napravio interesantnu retrospektivu godine i svega kroz šta je prošao u prethodnom periodu.

Moram da budem zadovoljan. Šest medalja u riznici, da mi je to neko rekao na početku godine odmah bih potpisao. Dva srebra sa EP, dva srebra sa Svjetskog kupa, srebro na Olimpijskim igrama i onda sam malo to 'pokvario' bronzom na završnom turniru u finalu Svjetskog kupa. Poslije jako teškog perioda od 2020. godine, nismo imali takmičenja, pa smo malo izašli iz forme i svega. Dva mjeseca prije Igara smo imali EP, nije bilo lako pucati tamo poslije tolike pauze, a kamoli uzeti medalje. Bio je to znak da je sve dobro odrađeno u pripremi dok smo čekali odluku oko održavanja Olimpijskih igara i hoće li ih uopšte biti zbog korone”, počinje Mikec priču za MONDO.

Putešestvije do Japana je bilo dosta zanimljivo.

“Poslije tog Evropskog prvenstva održan je Svjetski kup, ispred mene je tu bio Iranac Džavad Forugi koji je potom bio ispred i u Tokiju, uzeo je zlato. Bila je ovo godina u kojoj sam postigao najveći uspjeh i uzeo tu jedinu medalju koja mi je falila. Zaokružio sam uspjehe sa svih takmičenja, imam po neko odličje sa svakog fronta. Osjećam se spokojno i ispunjeno. U isto vrijeme mi to ne dozvoljava da se opustim i zadovoljim, već je to za mene sad još neki dodatni motiv. Na posljednja tri takmičenja sam oborio tri državna rekorda što je dobar znak za 2022. godinu.”

Naredni cilj je već postavio – plasman na Igre u Francuskoj 2024. godine.

"Slijedi borba za Pariz, sada nemamo onu godinu poslije Olimpijade gdje je pauza od godinu dana, pa malo da se uslovno rečeno odmoriš. Već u oktobru 2022. me čeka borba za plasman na naredne Igre. Samo četiri strijelca će obezbijediti kartu za Pariz. To je pva i jedina šansa za 2022, onda 2023. dolazi još takimčenja za kvalifikacije, ali bih želio što prije da izborim plasman na svoje pete Igre.”

RAZGOVORI SA NOVAKOM I VELIKO IZNENAĐENJE

Kada je osvojio medalju, prvu za Srbiju, dobio je pregršt čestitki, ali je bilo i nekih šala i potvrde sjajne atmosfere koja je vladala. Novak Đoković je poslije toga otkrio kako su Mikeca “peckali” za to što mora da ustaje ranije od svih, jer mu je streljana najdalje.

"I to je dio nekog odricanja. Imali smo ta okupljanja, da budemo zajedno, da sjedimo i pričamo. To su priče u kojima sebe pronađeš, vidiš iz druge perspektive neke stvari. Svi sportovi su za sebe, ima individualnih poput tenisa gdje je Novak sam na terenu. Bilo je mnogo stvari koje je Nole rekao i koje možeš da iskoristiš na neki svoj način, da pronađeš sličnost između sportova. Mnogo nam znače takve stvari i kao čovjeka i kao sportistu. Čuješ, pa pomisliš 'Nisam lud, vidiš da se to dešava i drugim sportistima, pa i takvim veličinama’".

Damir ima dva brata, Gorana koji mu je ujedno i trener i Igora koji živi na drugom kontinentu.

“Meni je rođeni brat Goran trener, pa sam sa njim jako često, dok je naš najstariji brat u Kanadi, jako rijetko ga viđam. Zato mu nikada neću zaboraviti to što je došao na proslavu u Beogradu. Sačekao me je kod kuće, pao sam na pod kada sam ga vidio. Došao je sa majicom na kojoj je pisalo 'Zar si stvarno mislio da ćeš ovu medalju bez mene da proslaviš'. O tome je pričao i Nole, kako toliko dugo nije viđao svoje najbliže. Ima situacije gdje su braća Marko i Đorđe htjela da mu se povjere, a nisu imali trenutak za to. Dostigao je tu sposobnost sada i ima iskustvo, pa može sebi da pruži malo više oduška i da ode kod brata Marka u Marbelju da bude sa njim, da možda na neki način nadoknadi propušteno vrijeme. Njih ima trojica, nas takođe i to me je jako pogodilo, dok smo razgovarali na tu temu."

OD DAMIRA JE KRENUO, SA MILICOM POSEBNO SLAVLJE

Mikec je osvajanjem srebra prvog dana takmičenja pokrenuo sunarodnike. Bio je to start o kakvom su svi maštali. Za razliku od Rio de Žaneira. Te 2016. godine je prvo odličje stiglo tek u drugoj nedjelji.

Uf, sjećam se Rija, čak 11 dana čekanja. Ta nervoza je mogla da se osjeti, nožem je mogla da se siječe u vazduhu. Svi smo čekali prvu, onda je krenulo od Davora Štefaneka, pa smo se vratili sa ukupno osam, što je tada bilo na nivou čuda. U Tokiju je prva stigla već prvog jutra, onda je bronzu osvojila Tijana Bogdanović, bolji početak nije mogao. Dobro, možda je mogao sjajniji, ali hajde da ne tražimo previše. Skoro svaki dan smo osvajali medalje. Nažalost, bilo je mnogo četvrtih mjesta, čak sedam, sve su to potencijalne medalje, ali tako je kako je. Moglo je bolje, moglo je lošije.”

Jedna od medalja koja se posebno pratila bila je ona zlatna koju je Milica Mandić osvojila u tekvondou. Njenu finalnu borbu su pratili srpski sportisti u jednoj sobi u Tokiju. Slike i snimci odatle su postali pravi hit.

To je taj olimpijski duh koji korona nije uspjela da pokvari. Držali smo se zajedno. Okupili smo se u sobi za doktore, bio je tu TV. Bilo je šaljiviih komentara. Realno, ne poznajemo pravila svih sportova, pa je bilo plakanje od smijeha. Milica udari protivnicu u glavu, sudija ništa. Novak onda skoči i pita kako nema poena. Onda je Milica obori na pod, ništa. Onda je Marko Đoković skočio i rekao 'Brate, meni ništa ovde nije jasno'. Bilo je stvarno dosta scena za smijeh, onda smo odbrojalavali onih 5-6 sekundi do kraja, polivali smo se vodom, skakali, imali nalet emocija, radovali se, bodrili smo Milicu. Takve stvari i taj naboj daju dodatni podstrek."

Ispričao je i jednu zanimljivu priču sa njegovih prvih Igara.

“Mi se u olimpijskom timu skoro svi znamo, recimo Novaka znam od Pekinga 2008. godine, bio sam na meču protiv Džejmsa Blejka kada je uzeo bronzu. Evo jednog zanimljivog detalja, potrpao nas je u kola, nas sedmoro je bilo u autu i odveo nas na meč na Igrama. To su uspomene koje neću zaboraviti. Nedavno sam bio sa Ivanom Đerisilo na Evropskom prvenstvu za odbojkašice u Beogradu, prisjetili smo se kako je nas sedmoro bilo u tom automobilu. Sa Milicom Mandić se odlično znam, idemo kod istog sportskog psihologa. Jesam rekao poslije Tokija da ću probati da je ubijedim da ne ode u penziju, ali nisam uspio. Završila je karijeru na pravi način, ušla je u istoriju.”

NOVAK GLAVNA ZVIJEZDA, U PARIZ PO 10 MEDALJA

Slike i snimci raznih sportista koji na sve načine pokušavaju da zaustave Novaka da bi dobili uspomenu za cijeli život su obišli svijet. O tome kako je to izgledalo iz prve ruke je pričao i Damir.

"Nije mogao da sjedne i da jede. Njegov najveći uspjeh, po meni, nisu ti pehari, već to što je ostao normalan čovjek. Ja sam imao problem tokom Igara, ne bih da otkrivam šta je, ali me je Novak odvukao na stranu, dao mi je savjete, jer se to njemu dešavalo ranije. On se nervirao zbog toga, iako nema nikakve veze sa tim. Želio je da mi pomogne. Čovjek koji je ostao prizeman, uvijek želi da pomogne, čovjek od krvi i mesa. Stalno su ga jurili za slike. Bili smo ispred zgrade jednom prilikom i igrali smo kartašku igru ‘Uno’. Ljudi prolaze i kažu 'Eno ga Nole', pa čuješ odgovor 'A, jeste, Novak sjedi i igra karte ispred zgrade, ajde bježi'. Smijali smo se baš, dok smo ih slušali.”

Nije Mikec mogao da odoli da se i sam ne našali sa njim.

“Sjećam se jedne situacije, imao je pune ruke, uzeo je da jede, imao je tacnu u jednoj ruci, neku vodu u drugoj, samo što se namjestio da sjedne, ja sam mu prišao s leđa. Promijenio sam naglasak malo i na engleskom vikao ‘Slika, slika’. Nole se okrenuo, onako umoran, samo što je sjeo, onda je vidio da sam ja i počeo da se smije. Otjerao me je odatle da bi jeo, ali je bilo smiješno.”

U Riju je bilo osam, u Tokiju devet medalja, red je da se trend rasta nastavi u Parizu.

“Prije svega, da smo živi i zdravi dotad. Na nama je da radimo, da budemo vrijedni ponavljam, zdravi. Prvo da se kvalifikujemo, pa onda da napadnemo medalje. Doduše, 10 je centar u streljaštvu”, nasmijao se Damir.

KAKO POGODITI POGREŠNU METU?

Jednu od medalja u Japanu osvojio je Milenko Sebić. On je u disciplini 50m malokalibarska puška trostav stigao do bronze. Način na koji je to učinio je dosta zanimljiv. Njegov rival Sergej Kuliš je napravio kardinalnu grešku i pogodio je tuđu metu.

"Mora ponekad malo i sreća da te pogleda, daleko od toga da nije zaslužio medalju, ali ponekad mora malo da se otvori. Dok nekome ne smrkne, drugom ne svane. Možda bi ga stigao i bez toga, ali eto, bila je fortuna na njegovoj strani.”

Potom je Mikec otkrio i jednu zaista nevjerovatnu priču o američkom strijelcu Metjuu Emonsu.

"Dešavalo se u Atini 2004. godine jedan od najboljih strijelaca ikada Metju Emons je pogodio pogrešnu metu. Isto rastojanje, malokalibarska puška trostav na 50 metara, tada se pucalo 10 metaka u finalu. Poslije devet metaka je bio prvi, šta god da uradi. A, onda je pogodio tuđu metu i ostao bez medalje. Isto to se desilo njemu u Pekingu 2008. godine. Vodi, nema šanse da ga bilo ko stigne. Sprema se za posljednji metak, sjeti se scene iz Atine. Vrati se nazad. Zlato je u njegovim rukama, to je to. Kada se spuštao, prije nego što se namjestio i nanišanio, on opali i pogodi četvorku. Protivnici su ga stigli. To je samo znak šta su Olimpijske igre, kakav je to pritisak. Gledaocima možda to nije tako, gledaju da tamo stojim pucam, neki brojevi izlaze, ali daleko da je to od toga. Mi nišanimo sa pulsom od nekih 130, 140. Taj Amerikanac ima nekoliko olimpijskih medalja, mogao je da ih ima još. Sport je surov. Mnogo šampiona nema medalju sa Igara, iako su ih zaslužili. Nema pravila".

Za kraj smo ostavili temu oko Iranca Forugija. Pojavile su se spekulacije da je dio Iranske revolucionarne garde i bilo je priče da bi Srbin zbog toga mogao da dobije olimpijsko zlato. To se nije dogodilo, bar ne do sada.

"Bio sam malo začuđen, brzo je ta vijest stigla, još su Igre trajale. Ne znam da li je to stvarno, da li je Međunarodni olimpijski komitet pokrenuo istragu ili ne. Organizacija iz Irana je pokrenula istragu. Iskreno, ne bi mi bilo drago da dođem do zlata na takav način, draže bi mi bilo da sam to upucao. Opet, sa druge strane imamo tih 11 olimpijskih povelja, kada prekršiš neku slijedi kaznu. Najpoznatija nam je svakako ona za doping pravila, ali je tu negde i ona da ne bi trebalo da budeš terorista. On je zasluženo stigao do zlata, bio je najbolji tog dana, tako treba i da ostane”, zaključio je Damir Mikec.

PROČITAJTE I OVO

Komentari 0

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

NAJNOVIJE

Kolumna - Nebojša Šatara

Navijači

MONDO Tim kola

FK BORAC

RK BORAC