Iako će u junu napuniti 47 godina, srpski teniser Nenad Zimonjić još nije spreman da kaže zbogom reketu.
Odustajanje Marka Čekinata od nastupa na Srpska openu značilo je da na turniru u Banjaluci nećemo gledati ni Nenada Zimonjića. Rastužila je ova informacija sve u gradu na Vrbasu, a sam Ziki nije krio razočaranje što neće biti u mogućnosti da nastupi pred publikom koja mu je tokom cijele karijere pružala veliku podršku.
"Dugo nisam bio u Banjaluci i stvarno je fascinantno šta su uspjeli da urade za ovako kratko vrijeme, za četiri mjeseca. Imao sam priliku da treniram juče na Centralnom terenu, koji je sjajan. Lijep je osjećaj na terenu i mogu da kažem da je urađen veoma kvalitetno", rekao je Zimonjić, a onda se osvrnuo i na tek izgrađeno zdanje na kojem će ove godine biti održan Srpska open.
"Baš sam se tokom treninga pitao na koji teren me podsjeća. Onda sam napravio paralelu sa terenima u Madridu, ne centralni, nego druga dva koji su slične konstrukcije, samo je ovaj veći od njih. Prijatno sam iznenađen kako je sve organizovano. Ali Đorđe Đoković i njegov tim dokazali su da mogu da u jako kratkom roku urade čuda. Prvo je bilo ono sa Adrija kupom za vrijeme pandemije, tako i sada ovdje."
Kako je naglasio, srećan je što je stigao u Banjaluku. Iako neće imati takmičarske mečeve, zadovoljan je što će ponovo biti među ljudima čija podrška mu je mnogo značila tokom bogate karijere.
"Osjećam se sjajno. Bila mi je velika želja da igram pred domaćom publikom, jer uvijek su lijepa sjećanja iz Banjaluke. Ovdje imam dosta prijatelja i znam koliku podršku sam imao svih ovih godina, bez obzira da li je to bilo uživo ili kroz poruke. Znam koliko bi mi bilo zadovoljstvo da sam imao priliku da igram", tužno je naglasio Zimonjić.
S obzirom da je Marko Čekinato odustao od nastupa na Srpska openu, nećemo na terenu gledati ni Nenada Zimonjića, koji je trebalo da nastupi sa Italijanom u dublu.
"Bojan Vujić i ja smo malo prebacivali lopticu na nekadašnjem centralnom terenu, na kojem se ranije igrao Čelendžer. Bilo je govora da otvorimo teren danas, ali se to nije desilo zbog lošeg vremena. Nažalost, ne postoji opcija da se mijenja partner nakon obavljenog žrijeba, tako da je to veliki peh. Ali, idemo dalje, nadam se da ću negdje drugdje dobiti šansu."
Iako će u junu proslaviti 47. rođendan, Zimonjić i dalje ne želi da se odrekne igre koja je obilježila njegov život. Postoji i jak razlog za takvu odluku.
"Želio bih da odigram još neke turnire, možda dobijem vajld kartu za Vimbldon, da tamo odigram sa kvalitetnim partnerom i vidim na kojem sam nivou i šta mogu. Razlog zašto sve ovo radim je lijep osjećaj kada radite nešto što mnogo volite i radili ste to čitav život. Da radite to bez bolova i uživate na terenu kao što ja uživam. Da ovo bude poruka drugima da ako mogu ja, mogu i oni. Možda ne da se vrate na vrhunski nivo i igraju profi turnire, ali da se bave rekreativno sportom, da budu srećniji i zadovoljniji, samim tim i bolji za svoju okolinu, porodicu i prijatelje", rekao je Zimonjić, a onda pojasnio šta je to što ga i dalje podstiče da se bavi tenisom.
"Sve ove godine velika ljubav prema sportu, prema takmičenju... Ljudi su spremni za druge da urade mnogo više nego za sebe. Takav je bio slučaj i sa reprezentacijom, a onda i činjenica da moj sin, koji igra tenis i zaljubljivao se u sport tako što je bio na velikim turnirima, inspirisalo me je da nastavim dalje. Volio bih da odigram još koji turnir, jer baš on me je to pitao, pa sam odlučio da probam. Vidjeću koliko ću uspjeti u svemu, ja vjerujem da mogu", zaključio je iskusni Zimonjić.
Tokom dubl karijere, Nenad Zimonjić najbolje rezultate ostvarivao je u paru sa Kanađaninom Danijelom Nestorom, sa kojim je osvojio tri grend slem titule - dva puta Vimbldon 2008. i 2009, a zatim i Rolan Garos godinu dana kasnije.
Pet grend slemova osvojio je u miks dublovima. Na Australijan openu 2004. trijumfovao je zajedno sa Ruskinjom Elenom Bovinom, 2006. u paru sa Katarinom Srebotnik, takođe iz Rusije, bio je najbolji na Rolan Garosu, a 2008. sa istom teniserkom ponovo je bio najbolji u Melburnu. Srebotnikova mu je bila srećna i 2010. godine, kada su još jednom pokorili Pariz, da bi posljednji veliki trofej osvojio 2014. na Vimbldonu, kada je nastupio sa Samantom Stosur iz Australije.
Takođe, sa Dejvis kup reprezentacijom Srbije bio je najbolji 2010. godine.