Čavić: Svjesno se "raspadam"

Ovo je dio intervjua sa najboljim srpskim plivačem svih vremena Miloradom Čavićem, objavljenom u crnogorskim "Vijestima".

Na 50 metara veliko razočaranje. Šta će biti na 100 metara?

Najbolji srpski plivač svih vremena osjetio je posljedice operacije kičme, kojoj je morao da se podvrgne prošle godine i potom dugog perioda oporavka. Na Svjetskom prvenstvu u Šangaju, u polufinalnoj trci na 50 metara delfin, a orelom zvaničnog šampiona planete iz Rima 2009, zabilježio je tek 12. vrijeme i ostao, ne bez medalje, nego bez finala.

Iako je vjerovao u podvig poslije, za plivače, izuzetno kratkih priprema od sedam mjeseci, Čavić je sportski priznao neuspjeh. U istom tonu govorio je i u opširnom intervjuu, koji je dao reporteru crnogorskih "Vijesti", koji prati zbivanja na SP u Šangaju.

"Ipak sam pauzirao pet mjeseci, uz to sam izgubio jako puno eksplozivnosti sa startnog bloka", objasnio je Čavić za "Vijesti" šta je bio razlog (za njega) debakla u trci na 50 metara delfin, u disciplini u kojoj je vlasnik najboljeg vremena na svjetskim prvenstvima svih vremena.

Ono što Čavu očekuje do kraja SP je duplo duža, trka na 100 metara delfin, gdje ponovo očekuje finale, a u njemu - svi su izgledi - uslijediće novi okršaj sa Majklom Felpsom. Niko nije zaboravio onaj iz 2008. godine, takođe iz Kine, sa Olimpijskih igara u Pekingu, kada je Čavić pobijedio, a Felps uzeo zlato, jer naš plivač nije dovoljno jako pritisnuo ploču na ciljnom zidu bazena.

"Do sada sam imao mnogo sreće u Kini. Šta očekujem? U svakom slučaju da ću uzeti medalju na 100 metara delfin. Ali, s obzirom na to da sam zbog operacije izgubio pet mjeseci u prošloj godini, iskreno govoreći nisam u najboljoj formi i znam da ne mogu nešto pretjerano da očekujem u toj disciplini. Spreman sam za medalju, ali trenutno je nerealno da se borim za zlato", optimista je Čavić, koji je prokomentarisao i mogući duel sa slavnim Amerikancem.

U Pekingu i Rimu imali ste epske borbe sa Felpsom. Da li mu se iko može primaći u ovom trenutku, pitao je novinar Vijesti srpskog asa.

"Na 100 metara delfin - teško. Drugo najbolje vrijeme ove godine je 51,50, tako da vjerujem da će za srebro biti potrebno 51,30 ili 51,40. Vjerujem da sam sposoban za to, jer sam pre četiri-pet mjeseci otplivao 52,10 i to nespreman i neobrijan, što za plivače mnogo znači, a naročito, jer nisam tempirao formu za taj miting", rekao je Čavić i dodao:

"Šta da vam kažem, imam mnogo samopouzdanja i vjere u sebe da mogu da otplivam ispod 51,50, tako ne vidim zašto ne bih to mogao. Mislim, dakle, da je priča za srebrnu medalju potpuno realna. Neće to biti onaj isti okršaj kao što je bio u Pekingu, ali za sada ću se zadovoljiti bilo kojom medaljom".

Izuzetno težak period je iza vas, operacija vas odvojila dugo od bazena?

"To je možda najcrnji period u mom životu. Volim vodu, ne zato što sam dobar plivač, ali bukvalno uživam u vodi, voda me čini srećnim. Jednostavno, u tih pet mjeseci nisam plivao ili ušao u bazen. Činjenica da su mi doktori rekli da ne plivam, učinila me je jako tužnim, da sam neko vrijeme bio u depresiji. Srce mi je htjelo da se vratim u vodu što prije, ali sam znao da mi je u interesu da mirujem što duže", ispričao je Čavić i nadovezao se:

"Znao sam da je, kao i u svakom filmu, vrijeme uvijek važan faktor i da što prije se vratim u bazen, to ću se bolje pripremiti. S druge strane, kad je čovjek povrijeđen i oporavlja se od operacije kičme, bilo je neophodno samo da odmorim i mirujem što više vremena, kako bih se prirodno oporavio. Pripremao sam se sedam mjeseci, dobro se osjećam, ali malo mi teško pada da razmišljam o tome šta bi bilo da sam se pripremao punih devet mjeseci".

Ono najvažnije, međutim, tek dolazi. Ostalo je još godinu do Londona, više nego dovoljno vremena za optimalne pripreme...

"Kako sam krenuo i kako se sada osjećam, prilično je lijepo znati da imam još tačno 12 mjeseci do Olimpijskih igara. Vjerujem da će to biti sasvim dovoljno vremena da se pripremim, da bude slična trka kao na prošlim Olimpijskim igrama u Pekingu, samo se nadam da ću bolje proći".

"Samo Felps i Bog znaju da li se on dopinguje"

I još jednom o tom Pekingu, 2008. godine.

"Morate da razumijete jednu stvar – Felps kao Felps, on nije loš čovjek. On je sportista, radi isto što i ja i zbog toga moram da ga cijenim. Šta se desilo u Pekingu i Rimu bilo je van njegovih i mojih ruku", slegao je ramenima Čavić i uporedio trke u Pekingu i Rimu.

"U Pekingu je bila tehnologija u pitanju, ali ono što mi je tada smetalo najviše jeste što je oficijelni mjerač vremena 'Omega' njegov zvanični sponzor i naravno da je, u situaciji kakva je tada bila, bio sukob interesa. Normalno da će oni da stanu na njegovu stranu šta god da se desi".

U Rimu, na 100 metara delfin, Felps je ponovo bio bolji, a potom je FINA zabranila supermoderna odijela, koja su u znatnoj mjeri poboljšavala mogućnosti plivača.

"U Rimu je bio problem u kostimima - ko šta nosi i kakva je tehnologija u pitanju. Mislim da će u Londonu biti prava trka, jer ćemo svi nositi iste kostime - one biciklističke šortseve i više se neće postavljati pitanje kakav je ko materijal nabavio i ko šta nosi. Nagradu će dobiti čist rad i tada će se tačno vidjeti ko je šta zaslužio".

Zbog rivalstva između Čavića i Felpsa, ali i velikih kontroverzi koje su pratile njihove trke, u javnosti se stvorila slika da se njih dvojica ne podnose.

"Nikada nisam gajio neko loše osećanje prema Felpsu, lično ga ne znam i ne mogu ništa loše da kažem o njemu, znam samo da je odličan plivač. Ne govorim to da bih ispao korekatan čovjek. Priča se mnogo o dopingu, i ovih dana i ranije, postavlja se pitanje da li nešto koristi, ali nikada nećemo znati. Znaće samo on i Bog. Na ovom SP su konačno uveli 'krvne pasoše' i to je veliki korak napred za plivački svijet, jer će se tačno vidjeti ko je šta koristio u poslednjih nekoliko mjeseci", kaže Čavić, koji objašnjava od koga je naučio da se "raspada" u svakoj trci...

"Uzor u plivanju bio mi je Aleksandar Popov, van plivanja je to Stiv Prifontejn, bivši atletičar. Njegova filozofija života je nešto što me bukvalno natjeralo da razmišljam na novi način - da trka nije samo trka i kako je on rekao: 'Ja kao sprinter znam da treba da guram sebe do kraja, dok mi ne nestane sva energija'. Jednostavno, on je trčao, razmišljao i vjerovao u to da bi trebalo dati 110 odsto od sebe. Kao što vidite, u svakoj mojoj trci na 100 metara 'raspadam' se na kraju, ali makar kad je završim izlazim kao čovjek, znajući da sam dao poslednju kap krvi".

Srećno, Milorade! Ako ne u Šangaju, onda "bar" u Londonu...

(MONDO