Nenad Peruničić je vrlo emotivno proživljavao situacije na terenu, a sada se tako odnosi prema odnosima zemlje u kojoj je rođen i one u kojoj živi i radi već godinama.
Reprezentacija Srbije je otputovala u Njemačku i selektor Toni Đerona je odredio konačnih 18 putnika za Evropsko prvenstvo. Sada se Srbija nada da može da uradi nešto više i da ponovo uđeu u borbu za medalje. U vrijeme Nenada Peruničića to je bilo sasvim normalno, a nekadašnji bombarder se iz svoje karijere posebno sjeća jednog meča.
U intervjuu za "Kurir" on je govorio o duelu sa Hrvatskom na Evropskom prvenstvu 1996. godine koji je tim Srbije dobio 27:24 i tako se plasirao u polufinale. Taj meč je bio nabijen emocijama i kvalitetom i ne zaboravlja ga Peruničić ni tri decenije kasnije.
"Duel sa Hrvatima na EP 1996! Bio je to prvi duel poslije rata, bilo koje dvije sportske reprezentacije. To je nosilo jednu ogromnu težinu. Nije bilo, niti je moglo biti mržnje prema dojučerašnjim kolegama, samo emocije, njihove i naše. Odigrali smo mnogo dobro tu utakmicu i na kraju pobijedili rezultatom 27:24. Otišli smo u polufinale, a Hrvati nisu prošli grupu. Tri mjeseca kasnije Hrvati su poslije debakla na EP postali olimpijski prvaci. To govori o njihovoj, ali i našoj snazi", prisjetio se on.
Kao igrač donio je Srbiji bronzu sa Evropskog prvenstva u Egiptu 1996. i Svjetskog prvenstva u Egiptu 2001. godine, a od 2018. do 2020. godine je vodio nacionalni tim Srbije. Vodio je tim i na dva velika takmičenja, a kao Srbinu rođenom u Crnoj Gori zasmetalo mu je odnos pojedinih iz Crne Gore prema Srbiji.
"To je opipljiva stvar. Opet, vežem ga za sport i sve ono što se dešavalo na tom EP. Neki pojedinci iz Crne Gore nisu krili ogromnu mržnju prema Srbiji. Užasna stvar je toliki animozitet iz Crne Gore prema Srbiji. Ne ulazim u politiku. Imam dosta prijatelja koji podržavaju Mila Đukanovića, ali to ne ulazi u moj i njihov odnos, oni su moji, braća, prijatelji i vazda će tako ostati. Ne ubjeđujem ih, ali im ne dozvoljavam da oni mene ubjeđuju u neke stvari. Posebno ne u istoriju i tradiciju. Ali, onda dolazite u situaciju, da oni koji su u Srbiji pravili ime, u Srbiji dobro zarađivali patološki mrze Srbiju, zato što ih je neko ubijedio da to nije baš tako kako piše u istoriji. I mene su razapinjali poslije poraza od Crne Gore na Evropskom prvenstvu, neki su tvrdili da sam manji Srbin. Kvarno je to bilo. Nazvali su me velikosrpskim nacionalistom zato što podržavam litije. Razumijete li vi to? Ako sam ja velikosrpski nacionalista zato što sam stao uz svoj narod, uz svoju zemlju i uz svoju crkvu, onda jesam! Šovinista nikada nisam bio. I ti brkaju ta dva pojma. Volim svoje i ne dam na svoje", rekao je tada Nenad Peruničić i nastavio:
"U Crnoj Gori ima mnogo onih koji su bili veliki srpski nacionalisti, pa su poslije deset godina sve to promijenili i zaboravili. Ako ne voliš Srbiju, mrziš Srbiju, onda ne dolaziš u nju. Čemu licemjerstvo? Mnogo srbomrzitelja dolazi u Beograd, ima firme ovdje, restorane, zarađuju ozbiljan novac ovdje, lijepo im je ovdje, super… A, kad pređu granice, onda sve najgore o Srbima i Srbiji. Tu podlost i licemjerstvo ne volim. Volim ljude sa stavom. Ako mrziš Srbiju, mrzi je, tvoj izbor, ali nemoj da dolaziš ovdje i prodaješ neku dvoličnost. Veliki Amfilohije uspio je da probudi svijest Srbima u Crnoj Gori, slava mu i milost. Negdje smo se bili uljuljkali u svemu onome što su nam Zapad i Amerika ponudili, a mi to prihvatili, sve ono čega smo se do prije decenije stidjeli."