Srpkinja učesnica Olimpijskih igara u Barseloni i dalje pamti 1992. godinu.
Bivša srpska atletičarka Tamara Malešev dala je intervju za Sportski žurnal i odjeknuo je u čitavom regionu. Ona je 1991. bila osvajačica zlata za Jugoslaviju na Mediteranskim igrama u Atini, a na Olimpijskim igrama 1992. godine takmičila se bez zastave, jer su srpski sportisti bili pod sankcijama, kao i SR Jugoslavija. Tamo je bila u društvu brojnih hrvatskih olimpijaca.
"Njihov predsjednik Franjo Tuđman poručivao im je: 'Vi mene pozovite na finale Olimpijskih igara, a ja ću vas u oslobođeni Knin. Na jagnjetinu!' Do tada nikad nisam vidjela toliki broj 'šahovnica' na jednom mjestu. Njihove zastave vijorile su se i pokrivale svaki pedalj zgrade u kojoj su bili smješteni", rekla je ona u intervju za "Žurnal".
Na tim Olimpijskim igrama niz srpskih sportista takmičio se bez zastave - atletičari Dejan Jovković, Slobodan Branković, Dragutin Topić, Stevan Zorić, Dragan Perić, Suzana Ćirić, Tamara Malešev, kajakaši Žarko Vekić i Srđan Marilović, kao i Milan Đorđević, biciklisti Aleksandar Milenković Radiša Čubić, Mikoš Rnjaković... Ukupno je 58 takmičara učestvovalo pod olimpijskom zastavom, a ne pod bojama svoje zemlje.
Za to vrijeme, Hrvatska je prvi put bila na Igrama kao samostalna država, a Tuđman je održao obećanje i 1995. godine zaista odveo košarkaše Dina Rađu i Stojana "Stojka" Vrankovića na kninsku tvrđavu nakon akcije Oluja, u kojoj je 4. avgusta 1995. taj kraj Hrvatske etnički očišćen od Srba.
Dok je kolona od 200-250 hiljada Srba išla ka Srbiji i Republici Srpskoj, košarkaši su se popeli na tvrđavu i o tome je pričao i Dino Rađa.
"Dobio sam poziv - 'Nacrtaj se na aerodromu, ne govori nikome ništa'. Bio sam na vikendici kod svojih kraj Rogoznice. Tokom rata sam bio u Splitu, ali vjerovatno sam trenirao, spremao se da se vratim nazad u Boston i bio sam kod svojih na ručku. Onda je došao poziv 'Dođi tamo, ne govori' i to je to", rekao je Rađa u intervjuu "Večernjem listu".
Zašto na tvrđavu nije otišao i Toni Kukoč?
"To su gluposti koje se provlače već ne znam koliko. Stvari su vrlo jednostavne. Toni je bio sa mnom u Ražnju, kad su me zvali da budem u pet popodne na aerodromu i nisam smio nikome ništa da kažem, ni majci. A drugo, ko sam ja da pozovem bilo koga u avion predsjednika države? Prvo mi je rečeno 'Tišina', a kao drugo - ko sam ja da se miješam u protokol vlasti države? Išli smo helikopterom iz Splita, oni su došli avionom iz Zagreba. Gdje je zapelo? 'Beyond me' ('Iznad mene', na engleskom). Bila je to kratka operacija".
Kako se Rađa osjećao u gradu u kojem je 1991. godine živjelo 80 odsto Srba? Osjećaj mu je bio pomiješan.
"Nijedan rat kao takav nije lijep. Bez obzira na situaciju, to je ono... Koliko god je to nama bilo svima drago što smo konačno riješili situaciju, toliko opet kad vidiš srušeno, rupe od granata, bombi, metaka... Nekako ti se stisne srce i duša. Zašto je to sve trebalo da bude tako? To je samo dio cijele te priče koji se zatvorio na taj način..."
Uz objašnjenje da je na tvrđavu ponio Hajdukovu zastavu i ostavio je na tvrđavu, i Rađa je govorio o Tuđmanovom obećanju da će voditi sportiste na jagnjetinu. Rekao je da je tadašnji predsjednik Hrvatske to često poručivao igračima.
"Ma, to je bilo prije... On je nas primao prije svakog Evropskog ili Svjetskog prvenstva. Tako nas je i tu primio, krenula je priča 'Obećajte medalju'. Onda mu je neko obećao 'OK, a ti nama obećaj jagnjetinu...'". "Jagnjetinu u Kninu?", bio je upitan Rađa. "Da", rekao je slavni košarkaš.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!