Selektor Barbulović sjajno vodi generaciju, ali ne želi pohvale. On je odmah po povratku sa Svetskog prvenstva u Kini istakao sve probleme ove selekcije i ženskog rukometa u Srbiji.
Srbija je napravila veliki iskorak i na Svetskom prvenstvu za kadetkinje srpski tim je bio šesti. Generacija koju je vodio Zoran Barbulović napravila je iskorak. a sa turnira u Kini selekor je ponio sjajne utiske. Još prošle godine na Euru u Podgorici vidjelo se da ovaj tim ima potencijal.
"Turnir iza nas smatram uspješnim, sve je gotovo preslikano iz prošle godine i Evropskog prvenstva u Podgorici. Na oba turnira smo krenuli slabije, ali smo rasli kako je vrijeme prolazilo. Nešto slabiji početak protiv Austrije najviše zbog uticaja prve utakmice i činjenice da smo se odmah suočili sa direktnim protivnikom. Utakmica sa Čileom došla je u pravom trenutku, da nam pomogne da se vratimo i uđemo na pravi način na SP. Zatim smo sve akumulirali što smo mogli i znali i pobijedili Švedsku koju smo i prošle godine dobili i ušli u glavnu rundu sa bodovima i rasterećenjem što nije slučaj često sa našim selekcijama. Hrvatska i Crna Gora su za nas poznati protivnici i baš zbog toga smatram da smo previše respektovali Hrvatsku jer ih nismo pobijedili do sada. Ta utakmica je mogla da bude bolja, ali nismo bili nezadovoljni jer su Hrvatice bile mnogo ubjedljivije prošle godine u odnosu na nas, a sada smo većinu vremena bili u prednosti, potom i egalu. Sa Crnom Gorom smo odigrali utakmicu koja nam je omogućila plasman među osam najboljih i koja je potvrdila da devojke imaju takmičarski karakter da kada je neophodno pobediti, one to mogu da izvuku iz sebe. U osmini finala smo naišli na Mađarsku od koje smo izgubili mnogo više zbog naše glave. U našem rukometu vlada teorija da mi ne vrijedimo puno zbog čega često respektujemo i favorizujemo ekipe. Uz malo više hrbarosti mogli smo i do polufinala. Sa ovakvim turnirima i ovakvim utakmicama kakva je poslije bila i utakmica sa Njemačkom mi to sebi možemo da izbijemo iz glave. Sa Japanom smo igrali u nezgodnom trenutku, uz dosta zdrvstvenih problema, do samog početka nisam znao sa kakvim sastavom raspolažem. Izvranredno prvo poluvrijeme i očekivani pad u drugom uz malo zaslužene sreće ipak nam je omogućilo izuzetno važan trijumf. Protiv Njemačke nedostajala nam je potpuno zdrava ekipa jer se takvom protivniku morate suprostaviti u najjačem sastavu", počeo je on.
Selektor je ipak istakao da je ovo samo početak i da će morati da se nastavi sa dobrim radom i kvalitetnom selekcijom kako bi se rezultati preveli na juniorski a onda i na seniorski nivo.
"Ono što je meni bitno da istaknem jeste činjenica da smo i Evropsko i Svetsko prvenstvo završili kao šesti. Definitivno je da ova ekipa ima budućnost. Nijedan plasman nije bio slučajnost. Šta dalje? Treba dobro razmisliti i analizirati. Siguran sam da su potrebne promjene u ovoj ekipi, treba je obogatiti i dopuniti sa nekim igrčicama. Neki su izostali zbog povreda, tako da je konkurencija ipak prisutna. Nastaviti sa ovom ekipom rad u juniorskom uzrastu koji ih neće opteretiti medaljama i plasmanima, već stvaranjem igračica za seniorsku reprezentaciju. Period iz kadetskog u juniorski uzrast se pokazao kao dosta ranjiv za srpski rukomet, gubili smo mnogo igračica i sada ove djevojke treba pažljivo usmjeriti da se ne bi desilo isto", ističe Barbulović.
Među generacijom 2006. godište ima i onih koje će tek sljedeće godine zapravo biti kadetkinje. Što se tiče kapitenke Tatjane Činku, ona je već bila i na seniorskim spiskovima...
"Anja Petrović je imala malu minutažu, na prvim utakmicama nije bila ni u sastavu, ali je osjetila atmosferu i kako je igrati ovako veliko takmičenje. Isto smo radili i kada je Tatjana Činku bila u njenom uzrastu sa starijom generacijom, a vidimo kako se to odrazilo na njen razvoj. Mia Đekić je za mene, a i sve nas jedno veliko otkrovenje. Znamo za njen potencijal, ali u njenom godištu u Srbiji, ovo je nešto potpuno novo. Svoju ulogu je iznijela kao da je dvije godine starija, a ne mlađa. Posljednja se pridružila ekipi, ali je djelovalo kao da je tu godinama. Mia Nedeljković je i prošle godine nosila ekipu, sada je samo potvrdila svoj kvalitet i to u situaciji gdje je zbog povreda drugih igračica imala veliku minutažu i opterećenje. Tatjana Činku, kapiten, potvrdila je priznanje za najboljeg golmana Evrope koji je dobila prošle godine. Milica Momčilović je u toku priprema doživela povredu koja joj je onemogućila da na prvenstvo dođe u pravoj formi, ali je potencijal evidentan. Milica Otašević je u većini naših pobjeda bila nosilac igre, što nije bio slučaj prošle godine kada je zbog povrede imala manji doprinos. Sa Larom Stanić smo napravili pravu stvar i ona je ozbiljno pojačanje ove selekcije, dok je Sara Radović standardno dobra i pouzdana. Poslije povrede pivota Tare Marinović, Milica Tasić je na pivotu skrenula pažnju na sebe. Ovo su igračice koje su iznijele najveći teret, ali i ostale djevojke su imale svoju ulogu i doprinos ovom rezultatu, ali od svih njih zavisi koliko će napredovati u narednom periodu."
Nijedan od pomenuta dva rezultata ne bi bio moguć bez velike podrške Rukometnog saveza Srbije. Ekipa je imala sve uslove da se adekvatno pripremi i da joj misli budu usmerene samo na teren.
"Podrška Rukometnog saveza Srbije je bilo presudna i dragocena u čitavom procesu. Mi smo se čitave godine okupljali, kad su bile EHF nedelje i kada nisu bile EHF nedjelje. Imali smo dosta trenažnih centara koji su nam omogućili da selektujemo i izaberemo najbolje. Zatim, imali smo utakmice protiv klubova iz domaćeg prvenstva, provjere u inostranstvu. Pred samo Svjetsko prvenstvo bili smo kao ekipa skoro mjesec dana zajedno sa manjim pauzama i za to vrijeme odigrali šest kontrolnih mečeva. Protivnici su bili ekipe Rumunije, Hrvatske i Češke, ali smatram da je za neki iskorak potrebno da u budućnosti provjere imamo sa Mađarskom, Njemačkom, Francuskom, ekipama iz Skandinavije. Vjerujem da to može biti presudno kada se sretnemo u završnicama turnira", otkrio je Barbulović.
Tim na terenu uradio je odličan posao, dok je tim van njega zaslužan što je sve funkcionisalo kako jeste. Svako je imao svoj dio odgovornosti i svoje konkretne zadatke.
"Velika stvar je bila što je Miloš Mitrović, kondicioni trener, radio sa djevojkama i pratio ih čitave godine. Osim što su na ovo prvenstvo došle fizički spremne, izbjegli smo ozbiljnije povrede što je u mnogome zasluga Miloševog rada. Sa Slađanom Đerić zaduženom za golmane i Brankom Vićentijevićem, fizioterapeutom radim više godina, dobro se poznajemo i mogli smo da se oslonimo jedni na druge. Prošle godine Željko Radojević i Aleksandar Brković su bili od velike pomoći u pogledu spremanja taktike, analize. Ove godine je taj teret iznio Željko koji iako šef delegacije i rukovodilac sportskog sektora, učinio je sve da ja kao trener budem oslobođen logistike i da mogu da se fokusiram samo na teren. U pripremnom dijelu sa djevojkama je radila i sportski psiholog, Marta Tutić, dok je sa nama sve vrijeme bio doktor, specijalista sportske medicine, Ivan Nikolić koji je činio da budemo bezbrižni i opušteni s obzirom da je prvenstvo u Kini samo po sebi zahtjevno i rizično. Djevojkama je od velike koristi bilo i to što se njihov rezultat adekvatno promovisao. Lijepo je bilo tokom čitavog prvenstva što nam je predsjednik Nenad Jankov slao poruke podrške i čestitke, ali smo i od ostalih kolega iz RSS, kao i stručnog štaba kadeta koji je u isto vrijeme igrao EP u Podgorici imali samo riječi podrške", zaključio je selekor Srbije Zoran Barbulović.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!