Milan Jovanović je pet godina prolazio kroz pakao, ali sada je opet tu. I opet je najbolji.
Videli smo nevjerovatnu borbu za prvi trofej u sezoni srpskog rukometa, a izgleda da je Srbija u tom meču i defintiivno dobila nazad Milana Jovanovića. Sjajni šuter koji je sa 19 godina na Evropskom prvenstvu 2018. godine praktično sam odveo Srbiju u drugi krug je poslije pet godina van terena uspio da se vrati i da sada bude apsolutno prvo ime meča.
Dao je deset golova, od toga posljednja dva za Vojvodinu, a gotovo sve iz neizgrađenih i teških pozicija. Sa deset metara je riješio meč i džabe je trener Partizana Đorđe Ćirković apelovao na svoje igrače da ga dupliraju, da izlaze na njega i da dozvole krilima Vojvodine prostor, samo da on ne šutne. Opet je uspio da postigne deset pogodaka i bude heroj pobjede!
"Ovo je prvi meč, dosta se promijenio sastav od prošle sezone. Mislim da smo izvukli maksimum kao cijela ekipa i na kraju došli do zaslužene pobjede. Ekipa Partizana je odlično odigrala danas, puno borbe će se voditi sa njima ove sezone. Treniramo svaki dan, cijela ekipa je zaslužna, svaki put će se izdvajati neki pojedinac. Mislim da to uopšte nije bitno u ovom momentu, bitno je da smo uradili ono što smo zacrtali i idemo dalje. Cilj je da odbranimo sve trofeje u Srbiji i da se ostvari što bolji plasman u Evropi", rekao je Jovanović nakon što je naravno proglašen za MVP-a utakmice.
BIO JE BISER, BOMBARDER... A ONDA JE PUKLO!
Momak iz Kruščića kod Crvenke je kao golobradi mladić zaigrao upravo za Vojvodinu i tada je apsolutno dominirao u domaćoj ligi koja je bila dosta slabija nego sada. Ipak kada se pojavio na Euru 2018. i pokazao da njegov top u ruci ne mogu da zaustave ni najbolje odbrane Tuluz je odmah reagovao i angažovao ga je. Ipak u posljednjem meču plejofa za sezonu 2017/18 svi koji su bili tog dana na Banjici naježili su se. Moglo je na tribinama da se čuje kako su mu pukli ligamenti kolena. Ugovor sa Tuluzom je potpisan na četiri godine, a morao je da čeka 20 mjeseci na debi! Kada ga je dočekao, poslije operacije u junu 2018. godine taman je počeo da se vraća u ritam, a onda se okliznuo niz stepenice...
"Prva operacija bila je u junu 2018. godine. Prošlo je sve kako treba, krenuo sam da vraćam mišić. Vratio sam ga bukvalno kao na drugoj nozi za veoma kratak period. Doktor u Tuluzu je rekao da je dobro, a pošto je ekipa bila na pripremama pred sezonu, rekao mi je da se vratim i radim u Srbiji oporavak da ne bi ostao sam ovdje. Krenuo sam u Novom Sadu na DIF na treninge, počeo sam da radim stabilizaciju. Poslije treninga, krenuo sam niz stepenice, okliznuo na jednom, noga mi je proklizala i samo sam čuo da je koleno puklo. Tu su me našli, otišao sam kod Borka Vukosava, rekli su mi da idem da snimim, da se sutra ujutru javim. Milankov kada je vidio ujutru u 10 šta je, rekao mi je da u 12 budem spreman. U sali sam bio u 12 i 15. Napukla je čašica. Ni blizu ligamenti nisu boljeli kao ovo. Kako sam zakoračio, stopalo mi je krenulo naprijed, koljeno za njim, čašica u tom periodu, graf se vadi iz patele, slabija je u prva dva mjeseca, dok se ne učvrsti. Mišić je bio jak, povukao je čašicu, tako je pukla. Tako sam morao na drugu operaciju 40 dana poslije prve", ispričao je za "Balkan Hendbol" Jovanović.
Izdržao je, ali valjalo se ponovo vraćati. Ni pauza nije bila mala, mjesec i po dana...
"Poslije druge operacije imao sam longetu šest nedjelja. Ništa nisam radio. Kada sam skinuo imobilizaciju, krenulo je dosta teško, bilo je problema sa savijanjem. Pitao sam da li sve mogu da radim, jer sam osjećao bol. Tačno taj šraf koji se ispostavio da je bio van, on je pravio probleme. Pitao sam koliko smijem da trpim bol. Rekli su mi da mora da boli. Kada hoćeš da ti bude bolje, trpiš, znaš kako je, nema granice bola. Mogao sam da savijem, ali je boljelo. Otišao sam na kontrolu prije Tuluza, Milankov je rekao da mogu da trčim. U Tuluzu, međutim, rekli su mi da ni slučajno ne trčim dok se ne izvade šrafovi. Njih sam izvadio 21. decembra. Ostao je rez 1 cm sa strane. Poslije 20 dana sam se vratio u Tuluz, počeo da radim, statika, ali čim sam krenuo sa ozbiljnijim vježbama, počeo je problem. Radim od ponedjeljka do petka, napravim pauzu, u ponedjeljak, ne mogu da čučnem normalno. Ovdje je doktor reprezentacije, pogledao je sa par hirurga, taj šraf, kako je ostao van, od savijanja je oštetio tetivu kvadricepsa. Bukvalno je probušio…. Mislili su da to može krvna plazma da riješi. Otišao sam na to, čekao mjesec dana, ali i poslije mjesec, ništa, i dalje boli", ispričao je on.
Šta je ovo sve značilo? Značilo je da momak koji je trebalo da zasija u francuskoj "Starligi" i da povede srpski rukomet u bolje sutra - mora na treću operaciju za četiri mjeseca!
"Otišao sam kod hirurga, rekao je da mora da se operiše, da će boljeti, da se to mora spojiti. Čvršća je lijeva noga nego desna, ali moraće da boli dok se ne dovede u optimalnu formu. Od posljednje operacije prošlo je tri i po mjeseca. Šta ću, imao sam tri operacije, vađenje šrafova i plazmu. Od tada radim po programu, vijača, trčanje pravolinijski. To je moj put od godine i tri mjeseca."
KAD JE ČUO... PALA MU JE KLAPNA! ALI VRATIO SE!
Ipak, ništa nije bilo gore od prve povrede. Umjesto da sa saigračima slavi titulu, on je znao da se desilo ono najgore!
"Psihički, vjeruj mi, najteže mi je bilo kada sam se prvi put povrijedio. Tada mi je pala klapna. Prvih 20 minuta kada sam došao u svlačionicu na Banjici. Poslije toga, raspoloženje je dobro, uvijek tražim nešto da me motiviše, poslije svega, šta da radim, mogu samo da se borim da mi bude bolje. Nadam se da će tako i biti, jer gore ne može. Dosta brzo sam odrastao…Krenulo je jako dobro poslije prve operacije. Ljudi koji su se operisali poslije mene već odavno igraju. Drago mi je zbog njih, svakom želim zdravlje. Ne bih da optužujem nikoga, ali ima tu malo nesvjesnog nemara. Ne volim i neću, neka bude sve kako treba, pa neka ide život", rekao je on jednom prilikom.
Ipak, vratio se! zaigrao je za Metaloplastiku pretprošle sezone i polako ušao u ritam. Krajem te prve sezone pokazao je ozbiljan kvalitet, a prošle godine je bio tako dobar da je natjerao Partizan i Vojvodinu da se "potuku" oko njegovog dovođenja. Sada smo vidjeli i zašto - onaj ko ga je doveo uzeo je Superkup!
"Osjećaj biti ponovo na terenu je neopisiv. Toliko dugo sam čekao da zaigram ponovo da se ta nestrpljivost i vidi na terenu u ovim prvim utakmicama. Potrebno mi je vrijeme da sve dođe na svoje. Tijelo mora da se navikne na specifičan napor kakav iziskuju utakmice. Na početku me je sve boljelo, ali najvažnije je da je sa koljenom sve u redu i da mi ono ne pravi probleme kakve sam imao. Život me je naučio da ne gledam previše unaprijed. Ako budem zdrav i spreman, biće svega", rekao je Jovanović kada je debitovao za Metaloplastiku poslije pet godina pauze.
Od jula 2018. godine pa do marta 2023. on nije kročio na teren. Sada, u septembru 2024. on se već vratio u reprezentaciju Srbije i to na popunjenoj poziciji lijevog beka gdje su konkurencija Miloš Kos, Petar Đorđić, Marko Milosavljević i Uroš Borzaš. A na ovom meču Superkupa je pokazao da u Srbiji nema boljeg rukometaša od njega. Sa 26 godina, za Milana Jovanovića ponovo počinje sve. Samo nek je zdravlja, sve drugo on zna.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!
(MONDO, Nikola Lalović)