Lakše je otkriti koliko para na stranim računima imaju domaći političari nego saznati visinu plate ili „težinu“ ugovora sportista u BiH.
Da BiH samo na riječima teži Evropskoj uniji, dok u praksi bježi od njenih normi i standarda, potvrđuje i mini istraživanje "Pressa RS" o zaradama sportista i njihovih šefova u upravama, koje su odbile da dostave bilo kakve konkretne podatke.
Čak ni recesija nije pomogla da se ukloni ovaj nevjerovatni „zavjet ćutanja". Ni činjenica da su ugovori, plate i premije sada mnogo tanji nego prije nekoliko godina, niko od sagovornika nije otkrio nešto što u pravnouređenim zemljama ne može, a i ne smije da bude tajna.
Međutim, za jadikovke i „guslanje" o hroničnom nedostatku sredstava i činjenici da je novca za sve, pa i za sport sve manje, svi klubovi su uvijek raspoloženi, pa su tako i sada izuzev nekolicine taj problem stavili u prvi plan.
Upravo zbog besparice domaći klubovi su smislili novu formulu plaćanja pošto većina više i ne potpisuje ugovore sa sportistima, već se oni namiruju preko premija, koje dobijaju ako ostvare dobar rezultat.
To najčešće znači da na novac može da se računa ako se osvoji trofej ili klub izađe na evropsku scenu. Takav aršin uspostavljen je i u Fudbalskom klubu Borac.
Direktor Banjalučana Radmilo Šipovac kaže da aktuelna uprava praktikuje te principe, ali da uprkos tome ne uspijeva da na vrijeme izmiri sve obaveze prema igračima.
"Više nema davanja novca na potpis ugovora. Sve je uračunato u plate, na koje obračunavamo i doprinose, ali ne krijemo da trenutno nismo u mogućnosti da ih isplaćujemo. Kod nas nema tajni, crnih fondova i sličnih stvari. Svi fudbaleri, zavisno od učinka, dobijaju premije, a one su definisane prema klupskom pravilniku koji se usvaja na početku sezone. Čim dobijemo novac od UEFA, 60.000 maraka ćemo uplatiti igračima za premije iz prošlog prvenstva", rekao je Šipovac i dodao da najskuplji Borčev igrač mjesečno zaradi 1.500 evra, ali ne želi da kaže njegovo ime.
U aktuelnom šampionu Željezničaru najviša plata je manja nego u Borcu. Tako bar tvrdi direktor Želje Dželaludin Muharemović. Ni on nije želio da otkriva koliko ko konkretno zarađuje, ali je ustvrdio da u uspješnom mjesecu prvotimci mogu da zarade između 1.000 i 1.300 evra.
"Mnogo detalja utiče na platu. To su plasman na tabeli, broj pobjeda, trofeji, kao i minutaža igrača", objašnjava Muharemović.
Ista meta - isto odstojanje i u košarkaškim klubovima. I oni poštuju „svetu tajnu" na visinu plata, ugovora i premija svojih igrača. Taj nepisani kodeks ne želi da krši ni predsjednik Širokog, trenutno daleko najuspješnijeg košarkaškog kluba, koji je u prošloj sezoni bio peti u ABA ligi i odbranio naslov prvaka BiH.
Ante Suton kaže da je budžet šampiona poznat. Nije, kako tvrdi, tajna ni podatak da najskuplji igrač Širokog košta 50.000 evra godišnje.
"Treba imati u vidu da se ugovori potpisuju na deset mjeseci, a da se plate preostalih košarkaša kreću od 500 do 3.000 evra. Mi funkcioneri smo volonteri, a ostalo osoblje je plaćeno skromno - u rangu prosječnih plata sekretarica u drugim firmama", tvrdi Suton.
Prvi čovjek Igokee Goran Dodik tvrdi da Aleksandrovčani rade transparentno.
"Plate su redovne, a porezi i doprinosi se redovno uplaćuju. Međutim, plate su stvar kluba i one nisu za javnost. Uostalom, tako je i u drugim klubovima", kaže Dodik.
Vojislav Rađa, potpredsjednik Rukometnog kluba Sloga, koji je u prošloj sezoni osvojio istorijsku titulu šampiona, naglašava da rukomet nije profitabilan sport i da zbog toga Dobojlije nisu u poziciji da igračima daju astronomske plate.
"Uprava Sloge radi volonterski. Sekretar prima honorar od 200 evra, a igrači maksimalno mogu da zarade 1.100 evra mjesečno. Ne možemo da ponudimo više i probijamo limite jer nismo u takvoj poziciji. Sistem plaćanja počiva na bonusima i vezan je za učinak na terenu pošto nikome nećemo plaćati da dobro izgleda na terenu. Svi moraju da daju maksimum i doprinose rezultatima. Za to će biti i nagrađeni", kategoričan je Rađa.
Plate su misterija za javnost i u Borcu m:tel. Ni najveći rival Dobojlija tu tajnu ne želi da podijeli ni sa kim van svog kolektiva. I predsjednik Banjalučana Igor Babić smatra da u ovakvom društvu primanja igrača ne treba da budu poznata javnosti.
"To su privatne, lične stvari vezane za klub. Barem ja tako gledam na to. Jedino što mogu da kažem jeste da je naš budžet limitiran i smanjen u odnosu na prošlu sezonu, pa samim tim i plate rukometaša. Naša kultura nam ne dozvoljava da zadiremo u privatnost drugih, pa tako i ne očekujemo da nekog interesuje ko koliko zarađuje u klubu. Istina je da su u Evropi zarade sportista javna kategorija. Međutim, naše društvo je neuređeno i miljama smo daleko od, recimo, engleskog. Kada BiH bude kao Engleska i kada budemo baratali platama od milion evra, onda one mogu i da se objave", poručuje Babić.
(MONDO)