Nedeljko Jovanović otkrio je za MONDO da će u dresu Kolubare "rešetati" gol Partizana, kao i da još uvijek ne razmišlja o odlasku u penziju.
Obično se u svijetu sporta, naročito za golmane kaže da su kao vino - što stariji to bolji. Ta izreka može se i u rukometnom svijetu primjeniti za legendarnog srednjeg beka Nedeljka Jovanovića.
U 39. godini Jovanović je potpisao ugovor sa osvajačam Kupa Srbije, Kolubarom iz Lazarevca.
Da će biti najveće pojačanje Lazarevčana pokazao je već na turniru u Banjaluci gdje je njegova ekipa u konkurencii Borca, Nanta, Gorenja, Konstance i Steaue osvojila prvo mesto, a Jovanović je proglašen za najboljeg igrača turnira.
"Ne znam da li sam kao vino, ali još uvijek pokušavam da se održim i drago mi je da još mogu da igram, naročito ovako dobro. Radim svoj posao iz ljubavi, prije svega, i to traje već 20 godina. Svaki novi izlazak na teren za mene je novi izazov. Još uvijek ne osjećam zasićenje, možda umor više nego ranije, ali zasićenje u psihološkom smislu nikako. Svaka utakmica mi je veliki motiv i produžava mi mentalnu i fizičku mladost”, otkrio je za MONDO recept dugovječnosti igrač, koji je 1999. godine u izboru Olimpijskog komiteta Jugoslavije izabran za sportistu godine.
Tokom karijere u Partizanu, Portland San Antoniju i mnogobrojnim klubovima u Španiji, Njemačkoj, Mađarskoj i Austriji, a zahvaljujući beskompromisnoj igri kojom je u svakom meču ostavljao "srce na terenu", uvijek je imao sjajan odnos sa publikom.
"Osjećam taj dobar odnos sa publikom. Navijači znaju da prepoznaju tu borbenost i posvećenost koju sam uvijek ispoljavao. Mislim da se publika identifikuje sa tim načinom ponašanja u igri", kaže Jovanović, koji zauzima posebno mjesto ima u srcima navijača Partizana, još od 1995. godine i čuvenog finala sa Crvenom zvezdom, kada je golom u posljednjoj sekundi iz deveterca obezbijedio crno-bijelima produžetke, a kasnije i titulu.
Sada je u Kolubaru doveden da "sruši" Partizan sa trona.
"Biće mi drago da dobijem i taj meč, kao i svaku drugi. Ipak, kada su emocije u pitanju naravno da će prije tog meča biti razmišljanja, ali kad izađem na teren daću sve od sebe, kao i uvijek, za klub za koji nastupam. Nema razloga da protiv Partizana bude drugačije, igraću za sebe, za Kolubaru i daću sve da pobijedim, makar sa druge strane bili i crno-bijeli".
Igrajući za nacionalnu selekciju, Jovanović je osvojio mnogo (bronzane medalje na Svjetskim prvenstvima 1999. i 2001, Olimpijskim igrama 1988. i Evropskom prvenstvu 1996. godine), ali priznaje da još uvijek ne zna kada će se povući.
"Teško je reći kada će doći vrijeme za penziju. Poslednje dve godine stalno odlažem kraj. Razmišljam o tome, ali opet kada izađem na teren, kad osetim taj adrenalin sve se zaboravi. Dok god budem igrao sa željom neću otići", iskren je Jovanović.
(Nemanja Babić, MONDO)