Prlainović: Sanjam zlato na OI

Njegove igre poštuju se u cijeloj Evropi, a Mađari su to pokazali praveći sa njim intervju.

Na sajtu mađarske vaterpolo reprezentacije (www.vlv.hu), Prlainović je predstavljen kao ključni igrač srpskog vaterpolo tima, starog rivala Mađarske, kao igrač svijetske klase, koji ima tek 22 godine, ali koji je "već sada mnogo više od talentovanog vaterpoliste".

"Zadovoljan sam dosadašnjom karijerom, ali nadam se da ću osvajati još više trofeja u budućnosti. Osim trofeja koje sam do sada osvajao i zbog čega sam jako srećan, radujem se i zbog činjenice da sam kroz ovaj sport upoznao mnogo dobrih ljudi, kolega", rekao je vaterpolista Partizana, koji je sa reprezentacijom Srbije ove godine postao svjetski prvak.

Vaterpolom je počeo da se bavi sa šest godina, pojaviše zahvaljujući svom ocu, koji je takođe bio vaterpolista. Bila je to ljubav iz dječačkih dana i nikada se nije pokajao što je uskočio u bazen.

"Jugoslavija je uvek imala sjajne vaterpoliste i fenomenalan nacionalni tim. Tako sam i ja sanjao da jednog dana zaigram za svoju državu", rekao je Prlainović.

Upitan kako gleda na rivalstvo Mađarske i Srbije u vaterpolu i da li u Srbiji postoji "neka vrsta fobije od Mađara", Prlainović je odgovorio:

"Ne, fobija, svakako ne, ali postoji respekt prema svakom mađarskom vaterpolisti kao i prema selektoru (Deneš Kemenj). Mi uživamo u tom rivalstvu i radujemo se svakom duelu sa Mađarskom".

Potom je podsjetio i na uspješan niz koji Srbija ima u posljednje vrijeme u duelima sa Mađarima.

Na pitanje da li ima nekog igračkog uzora, možda i iz Mađarske, Prlainović je rekao da su mu "igrački idoli oduvek bili srpski igrači", a da od mađarskih igrača najviše poštuje braću Varga (Danijel i Deneš), Gergelji Kiša i Martona Sivoša.

Sa Svjetskog prvenstva u Rimu uvek će mu u pamćenju ostati gol koji je dao Mađarima i cio meč, pogotovo to što je Srbija posljednjih 15 minuta odigrala bez centra i pobijedila.

U finalu protiv Španije umalo da bude tragičar, jer je promašio prvi šut u penal-seriji.

"Za svakog igrača bila je to velika odgovornost i teret da šutira peterce, pogotovo za mene kada sam promašio prvi šut. Cijela karijera mi je prošla pred očima. Kad sam dao gol u drugoj seriji, osjetio sam takvo olakšanje...", prisjeća se Prlainović.

Upitan šta bi dao, odnosno žrtvovao za zlato na Olimpijskim igrama, kao iz topa odgovorio je:

"Za olimpijsko zlato? Godinu dana bez noćnog provoda!".

Osim pobjede na Olimpijskim igrama, a prilika će biti u Londonu 2012. godine, Prlainović sanja i osvajanje klupske Evrolige.

Mađarske kolege pitale su ga i koliko dugo još namjerava da se bavi vaterpolom i kako vidi sebe poslije toga?

"Planiram da igram još najmanje 10 godina. Poslije toga, ne znam, razmišljam da postanem trener", odgovorio je jedan od najboljih srpskih igrača Andrija Prlainović.

(MONDO)