Današnji dan jedan je od najvećih u istoriji srpskog sporta.
Današnji dan, 20. avgust ostaće upamćen kao jedan od najznačnijih u istoriji srpskog sporta.
Prije tačno četiri godine, srpska vaterpolo reprezentacija ostvarila je san svoje i svih prethodnih generacija od raspada SFR Jugoslavije i popela se na olimpijski tron.
Bio je to najdominantniji tim koji je Srbija imala (ne samo u vaterpolu) i zaključno sa tim odličjem postala je vladar svih takmičenja. Nije bilo titule koju od te večeri srpski momci nisu imali u svojim rukama.
Koliko je samo tu bilo emocija i koliko je to odličje bilo dugo čekano...
U finalu Olimpijskih igara u Atini protiv Mađarske prethodna, sjajna generacija Vujasinovića, Šapića, Savića, Ikodinovića, Ćirića i ostalih asova ispustila je vođstvo 7:5 pred posljednju četvrtinu. Potom je u Tokiju 2008. izgubila od Amerikanaca, koje je dobila "sto" puta prije toga i još "sto" puta poslije toga.
U Londonu 2012. su Italijani "odnijeli finale", pa je uteha bila bronza u duelu sa Crnogorcima. Ipak, i tada je ostao gorak ukus, jer je cilj uvijek bio onaj zbog koga su 2004. praktično plakali sa srebrom oko vrata...
Naravno, zlato.
Izvor: MN PRESSTog 20. avgusta 2016. snove generacija su ostvarili ovi igrači i stručni štab.
Branislav Mitrović, Gojko Pijetlović (golmani), Dušan Mandić, kapiten Živko Gocić, Sava Ranđelović, Miloš Ćuk, Duško PIjetlović, Slobodan Nikić, Milan Aleksić, Nikola Jakšić, Andrija Prlainović, Filip Filipović i Stefan Mitrović.
Stručni štab: Dejan Savić (selektor), Uroš Stevanović (trener), Vladimir Pavlović (trener), Stefan Ćirić (trener/skaut), Bladimir Harhaji (doktor), Vladimir Radović (fizioterapeut).
Mjeriće se vreme srpskog vaterpola na prije i poslije Rija. "Neponovljivi", kako ih je nazvao doajen srpskog novinarstva i vaterpolo hroničar Dejan Stevović u svojoj knjizi, u Brazilu su još jednom pokazali od čega su napravljeni i da im ni pritisak kao planina ne može ništa.
Izvor: Guliver, Adam Pretty/Getty Images South AmericaTe godine to su dokazali i u Beogradu, gdje su osvojili zlato na Evropskom prvenstvu u Štark areni gde im je praktično i prije finala organizovana ceremonija proslave, a onda su isto ponovili i u Južnoj Americi, samo na mnogo dramatičniji način.
Sumnja je prejaka riječ, jer u njih niko nije mogao da sumnja, ali su svi bili zabrinuti kada je srpski tim u prva dva kola odigrao neriješeno protiv Mađarske (13:13) i Grčke (9:9), a potom izgubio od Brazila (5:6). Sve crvene lampice su bile uključene, pobijeđena je Australija (10:8) a i dalje se pamti dramatičan početak protiv Japana.
Da, protiv Japana su "delfini" igrali utakmicu u kojoj su morali da pobijede, a azijski tim je poslije prve četvrtine vodio 5:2 i potom imao kontru da poveća tu prednost. Kako je to samo napeto bilo! Srećom, stvari su brzo postavljene na svoje mjesto, Filip Filipović je dao šest golova i "delfini" su ušli u sljedeću fazu zauzevši posljednje mjesto koje tamo vodi.
A onda su kockice počele da se slažu.
Španci su pali u četvrtfinalu 10:7, Italijani u polufinalu 10:8, a uz svo poštovanje Hrvatskoj, najvećem rivalu Srbije u ovoj deceniji, u finalu je od rane faze bilo jasno da je došlo vrijeme da Srbi stave olimpijsko zlato oko vrata.
Izvor: Guliver, Ryan Pierse/Getty Images South AmericaU utakmici u kojoj je taj tim ušao u vječnost najefikasniji je bio Dušan Mandić sa četiri pogotka, Filip Filipović i Duško Pijetlović postigli su po dva, a Slobodan Nikić, Živko Gocić i Stefan Mitrović po jedan...
Svi članovi te generacije upisali su svoje ime u besmrtne heroje srpskog sporta i tu će ostati zauvijek. A svaki 20. avgust će nas sjećati na njihov usjpeh i na ono što jesu i što su bili - NEPONOVLJIVI!
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Aplikacija je dostupna za IOS i Android telefone.
Preuzimanje teksta, vijesti, fotografija i video snimaka dozvoljeno uz vidljivo navođenje izvora i linka ka MONDO portalu.