U Hašanima će ove godine početi izgradnja replike porodične kuće pisca Branka Ćopića, a od one stare ostala je samo ruševina, kod koje na malom zidiću stoji još samo natpis „Kuća Branka Ćopića“.
Mještani i danas rado pričaju o Branku Ćopiću. Poznatog pisca nisu zaboravili ni učenici osnovne škole, koju je pohađao. Mnogi kažu da je bilo krajnje vrijeme da se ponovo izgradi piščeva rodna kuća.
Načelnik opštine Krupa na Uni Mladen Kljajić kaže da je napravljen projekat replike kuće Branka Ćopića, a radovi će početi čim budu pogodni vremenski uslovi.
„Kuću će raditi izvođač iz Sarajeva, a novac je obezbijedio predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić. Vrijednost projekta je 80.000 KM, a opština Krupa na Uni je obezbijedila građevinsku dozvolu i svu ostalu dokumentaciju. Nastojaćemo proširiti i kompleks oko kuće kada bude završena, a uradiće se sokak Branka Ćopića, uz prateće objekte oko kuće“, kaže Kljajić.
Načelnik dodaje da selo Hašani u ovom trenutku ima oko 500 stanovnika.
Učitelj u osnovnoj školi Mirko Raos kaže da ovu školu pohađa ukupno osam učenika u kombinovanom odjeljenju od 1. do 5. razreda.
„Imamo 1, 2, 3. i 5. razred, a kraj je tek nedavno povezan sa internetom, tako da će ovih dana doći i kolega informatičar, koji će osposobiti kompjutere da djeca mogu savladati početna gradiva iz informatike. S obzirom na činjenicu da djeca dosta pješače do škole i da žive na selu, veoma sam zadovoljan njihovim ocjenama i uspjesima“, kaže Raos.
David Davidović, učenik je petog razreda OŠ „Branko Ćopić“ u Hašanima, kaže da je ponosan na činjenicu da je davno prije njega u istu školu išao i sricao prve rečenice čuveni pisac Branko Ćopić. Voli čitati Brankove priče, a najviše mu se dopada „Bašta sljezove boje“.
David zajedno sa bratom svako jutro pješači do škole oko 4,5 kilometra, a kada je dubok snijeg zna biti i 6 kilometara pređenog puta u jednom pravcu. David kaže da se ne plaši ničega i da mu nije teško.
„Mama nas isprati jedan dio puta, sve ostalo prođemo brat i ja sami iz zaseoka Kozin. Ne plašimo se životinja i nije nam teško svaki dan preći 4,5 kilometra, a zimi po 6 kilometara“, kaže hrabri David.
Čuvena „magareća klupa“, na kojoj je bilo urezano ime Branka Ćopića, više ne postoji. Uništena je u minulom ratu, a postoji ideja da se napravi replika klupe, koja bi stajala u obnovljenoj školskoj biblioteci.
Premda malobrojno, cijelo selo pamti i uvijek se rado sjeća njihovog Branka. Oni stariji kažu da je Branko odrastao bez oca Vida, koji je umro od španske groznice. U Brankovom odgajanju i školovanju, njegovoj majci Sofiji, koju su svi zvali od milja Soja, pomagao je deda Rade. On je bio najupečatljivi lik u piščevom djetinjstvu.
O dedi Radetu, Branko jednom napisao: „Moj deda Rade je bio neobičan čovjek. Njegov začarani svijet, sav satkan od bajki i maštarenja, mjesečine i prozračne svile, bio je svojevrsni svijet oktobra, ali onog našeg, krajiškog, smirenog, zlatnog oktobra u ranu jesen, o Miholjdanu, kada su u nam u kuću dolazili dragi gosti, kad je sve bilo puno priča i obilja, kad je i mačka bila sita i miroljubiva, a miš debeo i bezbrižan. Ti djedovi oktobarski dani predstavljaju osnovnu riznicu svih mojih literarnih motiva. Odatle sam krenuo i počeo da stvaram svijet po liku i podobiju ovog čestitog, duševnog i na svoj način pravednog čovjeka.“
Mnogo godina je prošlo od rođenja i smrti bosanskohercegovačkog književnika Branka Ćopića (1915. - 1984.), a njegove priče još itetkako žive u srcu mnogih ljubitelja njegove pisane riječi. Među najpoznatija djela ubrajaju se: "Ježeva kućica", "Orlovi rano lete", "Bašta sljezove boje", "Magareće godine" i mnoga druga.