Sa Đurom o komediji, filmovima, pozorištu. I o politici - ali ništa lijepo.
Komedija je veoma ozbiljna stvar, rekao je jednom Branko Đurić Đuro. Kada bismo ga predstavljali onako kako se to inače radi u novinarskim tekstovima u uvodu bismo napisali da je ovo glumac, režiser, producent i roker. Ali za ljude na prostorima eks-Jugoslavije dovoljno je samo – Đuro. Sve ostalo svi znaju ili bar vjeruju da znaju, pogotovo u BiH.
To znanje ide to ovim nepravilnim redom: "Audicija", "Nadrealisti", ''Ovo malo duše'', "Bombaj štampa", ''Kako je propao RNR'', serije, filmovi, "Đurologija"...U intervjuu za Mondo Đuro kaže da nikada nije dolazio u dilemu da se opredijeli za samo jednu stvar, ili za muziku, ili za pozorište i film.
"Nikad to nisam dijelio, pogotov ne kao komediju, ili tragediju, ili rokenrol i glumu. Radio sam nekako stihijski ono što je dolazilo pod ruku. Nisam nešto pretjerano birao. Mada, odbijao sam dosta stvari i uvijek kažem mlađim kolegama da ti karijeru naprave one stvari koje odbiješ, a ne one koje prihvatiš".
Đuro Više od 20 godina živi u Sloveniji i uprkos neizbježnom pokušaju navođenja na evociranje uspomena ''na ono vrijeme'' kaže da nije prava adresa za komentar stanja u Bosni i Hercegovini. Pa ni sa strane.
"U Sloveniji živim, ali vrijeme provodim po svijetu. Možda dva-tri mjeseca godišnje sam u Sloveniji, a ostatak vremena sam drugdje. Svugdje srećem naše ljude, ljude iz prošlog života i pričamo o tim stvarima, ali daleko od toga da bih bio toliko hrabar da bih svoje mišljenje o trenutnoj situaciji u BiH prenio u medije".
Antistendap šou "Đurologija" obara rekorde popularnosti. Istovremeno, na YouTube-u i društvenim mrežama klipovi iz "Nadrealista" žive svoj besmrtni život. U društvima na ovim prostorima gdje je svakodnevnica nimalo smiješna, izgleda da komedija dođe ne samo kao izlaz i melem na rane, već kao jedini umjetnički izraz kojem se vjeruje, mada…
"To je zanimljiva teorija, ali nadam se da nije tačna. Ne znam dokle bi nas dovelo to da ljudi pored svih gluposti koje gledaju, da još više vjeruju komediji nego sami sebi.
Problem je što ljudi ne vjeruju sami sebi, ili što vjeruju onome što im se ponudi na televiziji. A nudi im se svašta. Kad gledaš malo sa strane, sva ta politička "sr..." su ustvari jedna velika komedija. Ako si dovoljno pametan da to gledaš na taj način".
Legendarni Sarajlija je nakon odlaska u Sloveniju bio odlučio da se prestane baviti glumom. U Sloveniji je bio najpoznatiji kao režiser, a dosta je radio i pozorištu. Umjetnost se, kaže Đuro, podijelila.
"Najgora stvar je što je došlo do jedne polarizacije - kao u svemu tako i u umjetnosti - a to je da postoje, ili krajnje pseudoumjetničke predstave koje nisu jasne ni autorima, a kamoli publici, a s druge strane je neko "dno dna" od predstava koje podilaze najjeftinijim ukusima.
Vrlo su rijetke predstave koje su neka sredina: da imaju nivo, a da su pritom razumljive i zabavne".
Iako će ovde vječno ostati onaj Đuro ''Nadrealista'', Branko Đurić je prije svega čovjek filma. Režirao je i glumio u jednom od najpopularnijih slovenačkih filmova svih vremena ''Kajmak i marmelada''. Publika širom svijeta upoznala ga je u Oskarom nagrađenoj Tanovićevoj ''Ničijoj zemlji'', a upoznala ga je i Anđelina Džoli u njenom projektu ''Zemlja krvi i meda''. U žiriju je za "evropskog oskara" i gleda na desetine filmova. O nekima misli sve najgore.
"Postoje autori za koje bolje da ih ne sretnem jer bi im opalio šamar kad vidim kakva "m..." za bubrege prodaju. Stvarno ima tako odvratnih i perverznih filmova koji ništa ne znače i koji se prave samo da zamažu oči glupim selektorima festivala i publici koja misli da zna šta je umjetnost i kada vidi crno-bijeli film, koji ne razumije, misli da je to umjetnost. Baš zato što ne razumiju.
To mi je najodvratnije, da čim je nešto razumljivo to nazivaju "komercijalnim". Čim je nešto smiješno, to kao ne može da bude umjetnost. Ja znam da umjetnost može da bude duhovita i može da bude smiješna. I ne stedim se toga".
Od filmova koji su uticali na njega da se počne baviti glumom, Đuro izdvaja:
Dosta je na mene uticao jugoslovenski "crni talas". Aca Petrović, Puriša Đorđević i svi ti reditelji i njihovi filmovi. Odmah poslije toga dolaze "Maratonci" i "Balkanski špijun".
''Đurologiju XXL'' gledajte 12. juna na banjalučkoj tvrđavi Kastel