Rukometni reprezentativac BiH Vladimir Vranješ u intervjuu za MONDO govorio je o svojim rukometnim počecima, "čudnoj" godini sa "zmajevima", sezoni sa Tatabanjom...
Rukometni "zmajevi" na početku ove godine odigrali su dvije prijaateljske utakmice u Kataru, ali selektor Bilal Šuman nije mogao da računa na nekoliko standardnih igrača, između ostalog, na Vladimira Vranješa.
Banjalučanin koji trenutno nosi dres mađarske Tatabanje zbog povrede šake propustio je reprezentativnu akciju i iskoristio ovaj, kako kaže nenadani odmor, za posjetu porodici u Banjaluci.
U intervjuu za MONDO Vranješ je rekao da bi za dvije, tri sedmice trebao biti ponovo na terenu, a godinu iza nas ocijenio je kao uspješnu.
"Uvijek težim da bude što bolja, ali gledajući 2018. sve je dobro, nisam imao ozbiljnih povreda, igrao sam zadovoljavajuće i ono što se od mene i kluba očekivalo ispunili smo. Bili smo treći u ligi, jedina mana što nismo prošli Šamberi u EHF kupu zbog jednog gola na strani.Što se tiče reprezentacija imali smo tu neku nenormalnu situaciju, odnosno normalnu kod nas. Igrač nije bio u protokolu, da je sve bilo ok, sada bismo pričali možda pred nastup BIH na SP. Ali valjda će nam Bog vratiti na drugi načinEvo, dobro, smo krenuli u te nove kvalifikacije", rekao je Vranješ na početku razgovora za MONDO i odmah se dotakao reprezentacije BIH.
Rukometni "zmajevi" nisu se plasirali na Svjetsko prvenstvo, iako su izborili baraž, ali su zbog proceduralne greške i "afere Nuić" na utakmici sa Švajcarskom ostali bez plej-ofa.
"U savezu se čudne stvari događaju, u reprezentaciji sam 11 godina i taj savez nikad nije funkcionisao, par mjeseci funkcioniše, pa par mjeseci ne gunkcioniše. Ali niko tu od nas ne dolazi zbog koristi, već zato što smo grupa momaka koja voli to i nekad nam dobro dođe poslije igranja u klubovima da promijenimo sredinu, napunimo baterije. Mi smo odradili što je bilo do nas, greške se dešavaju, učeastalije kod nas u BIH, to je normalno (smijeh) Mi smo odradili što smo mogli i usrećili smo te ljude koji su u abnormalnom broju došli u dvoranu u Tuzli, ali eto... desilo se što se desilo. Igrači i selektor su najgore prošli, šta je tu je", kaže Vranješ.
Pivot Tatabanje priznaje da nije jednostavno stalno odazivati se pozivu, uprkos svim problemima koje ima RSBIH, koji se, naravno, odražavaju i na reprezentaciju.
"Postoje i teški trenuci. Dosta puta pomisliš zašto meni sve ovo treba. Jedan od tih trenutaka je bio i poslije tog problema sa zapisnikom. Nekad izgubiš utakmicu, desi se nemaš vodu na treningu, nemaš šorts, nemaš ljepilo, poneseš svoju loptu... pa kažeš bolje da sam ostao sedam dana kući sa familijom ili da posjetiš rodbinu u Banjaluci. Ali već sam dugo tamo, ušlo je u krv, želim da odem na Evropsko prvenstvo, bili smo na svjetskom, dolazimo da pokušamo nešto da napravimo. Katastrofalna je situacija u državi i jedina stvar koja može da usreći ljude su sportski uspjesi. Svašta se dešava u državi, jedino što možeš da ih nekako usrećiš ta dva sata dok su tu, da se i oni napune energijom za svoje živote. Prijatelji su mi u reprezentaciji, kao jedna mala familija smo", ističe Vranješ.
Reprezentacije BIH odlično je otvorila kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, "zmajevi" su savladali Bjelorusiju u gostima, a potom doživjeli poraz kod kuće od Češke.
"Realno, prije početka kvalifikacija zasrtali smo da osvojimo dva boda iz te dvije utakmice. Protiv Bjelorusije smo počeli loše, mlohavo a onda u zadnjih pet minuta, ne znam šta nam se desilo, zaigrali smo mnogo bolje i pobijedili smo. Nakon toga porasli su epiteti, odmah se govorilo o četiri boda kući, ali imali smo stvarno jedno putovanje nezgodno. Problem su ta putovanja, Savez nema para da nam unaprijed kupi karte za bolje letove pa se kupuju 10 dana prije utakmice i onda letiš i presjedaš mnogo više nego što bi trebao. Svi u reprezentaciji su poslije tog putovanja u Bjelorusiji i nazad, preko Beograda, bili umorni, možda su se malo i istrošili, i desio se taj poraz. u svemu tome dobro je jer je zacrtan cilj od dva boda, a zahvaljujući toj pobjedi u Bjelorusiji vjerovatno sa dvije pobjede protiv Finske je dovoljno da idemo na Evropsko prvenstvo", ocijenio je Vranješ.
Najveći uspjeh rukometne reprezentacije BIH bio je plasman na Svjetsko prvenstvo u Kataru, a ljubitelji rukometa nadaju se da ćemo ponovo gledati "zamjeve" na velikom takmičenju. U to je uvjeren i Vranješ.
"Vjerujem da sve ove stvari koje su nam se dešavale i koje se još dešavaju da su nekako prošle i da je došao momenat kada mi možemo da se skupimo, posložimo glave i odradimo te dvije utakmice, osvojimo četiri boda protiv Finske i ako Bog da idemo na Evropsko prvenstvo. To bi bio veliki uspjeh i za sport u BIH i pojedinačno za igrače", istakao je Vranješ.
"Zmajevi" su u prijateljskim utakmicama sa Katarom upisali ubjedljive poraze, međutim, Vranješ ističe da može da se nađe na Evropskom prvenstvu. Iako je zbog povrede propustio utakmice u Kataru, uvjerava da ovi orazi nisu razlog za brigu.
"To su prijateljske utakmice. Katar je cijele godine zajedno, mi smo otišli bez nekoliko igrača, a nije isto igrati prijateljske i zvanične za bodove. Ukoliko u aprilu budemo zdravi mislim da ne bismo trebali imati prolblema. Igrali smo već s njima i dobili smo ih i u gostima i ovdje. Ako budemo zdravi možemo da dobro odradimo sve u aprilu i praktično već da budemo na Evropskom prvenstvu", ističe Vranješ.
Kada je u pitanju reprezentacija BIH jedan od ključnih osoba je selektor BIH, Bilal Šuman, koji pored ekipe često mora da brine i o drugim stvarima, poput finansija, putovanja...
"Kada pričam saigračima šta sve radi selektor, oni se smiju, jer ne vjeruju da to može da se dešava, da nema ljudi oko reprezentacije koji pomaže. On je veliki entuzijasta. Možda nije zamišljao da će biti ovako kada je preuzimao reprezentaciju, ali on ima svoj cilj, to što je zacrtao i čini sve što je u njegovoj moći da nam pomogne, olakša sve stvari. Takvom čovjeku svako ko voli sport treba da bude zahvalan jer daje više od 200 odsto, sve daje za rukomet, okuplja nas, traži sponzore, ima svoje kontakte, zahvaljujući njemu često nam ljudi izađu u susret", ističe Vranješ.
Šuman je u svoj stručni štab, doveo i legendarnog danskog rukometaša Lasea Boesena., a Vranješ ističe da njegovo iskustvo, posebno u teškim trenucima mnogo znači ekipi.
"Uvijek savjet iskusnih igrača mnogo znači. Lase Boesen je čovjek koji je osvojio Ligu šampiona, igrao u velikim klubovima, ne znam koliko puta za reprezentaciju Danske i stvarno kaa sam bio mali, jedan od mojih idola je bio on. Poznaje rukomet, ima taj skandinavski hladni mentalitet, i upravo to u nekim "vrućim" momentima na utakmicama nam valja, daje nam dobre informacije, pomaže nam i olakša neke stvari. Da nije selektora, on možda ne bi ni došao, mislim da je on veliki dobitak za sve u reprezentaciju i RSBIH".
Vranješ trenutno nosi dres mađarske Tatabanje, u koju je stigao 2016. iz PIK Segeda.
"Treću godinu sam tamo, naš cilj je bio treće mjesto pa ako uspijemo da nešto više uradimo. Još smo da kažem novi u tome, jer Vesprem i Seged su velike mašinerije. Prvenstva odlučuju male utakmice, eto mi smo tokom ovih sezona pobijedili i Seged i Vesprem, poslije 30 odina, tu smo, duvamo im iza leđa, ali treba nam još par iskusnih igrača, koji će pomoći upravo na tim 'slabijim' utakmicama. Dešava se u sportu da računaš unaprijed bodove, a onda izgubiš, pa smanjiš šanse za neki bolji rezultat. Ali ulaže se, Tatabanja će sada raditi i dvoranu i kroz nekoliko godina mislim da bismo mogli biti konkurenti Vespremu i PiK Segedu".
Tatabanja je , kako kaže, baza za mađarski savez i veliki broj reprezentativaca dolazi upravo iz ovog kluba, jer Vesprem i PIK Seged imaju mnogo više novca pa dovode strane zvijezde pa Mađari ne dobijaju mnogo šansu.
Klub koji je protekle četiri sezone završio na trećem mjestu izborio je grupnu fazu EHF kupa u kojoj će igrati sa Hanoverom, Rabotnikom i Nekseom.
"Sada imamo relativno dobru grupu, matraju Hanover i nas za favorite, ali ne treba preuranjeno govoriti. Ukoliko budemo zdravi vjerujem da možemo da prođemo grupnu fazu, a onda ćemo vidjeti šta možemo dalje", rekao je Vranješ.
Protekle sezone sa Tatabanjom nije igrao evropska takmičenja, ali je prije toga igrao četvrtfinale EHF Kupa. Sa prethodnim klubom, PIK Segedom, igrao je četvrtfinale i osminu finala Lige šampiona, ali i osvojio EHF kup.
A njegov rukometni put, prije odlaska u španski Ademar Leon počeo je u banjalučkom Borcu.
U razgovoru za MONDO Vranješ je otkrio kako je počeo da trenira rukomet.
"Ja sam, u stvari, počeo da treniram rukomet zbog jednog kontrolnog iz hemije. U OŠ "Ivo Andrić" bio je taj trening, a u isto vrijeme ja sam trebao da imam kontrolni iz hemije u svojoj školi i tada sam prvi put slagao mamu. Rekao sam joj da moram taj dan da idem na upis, da moram da budem na treningu inače neću moći da se upišem. Otišao sam kod Nikole Pavlišina i počeo da treniram rukomet", ispričao je Vranješ.
Za njegovu karijeru zahvalan je svim svojim trenerima, ali posebno španskim stručnjacima koji su ga trenirali u Ademar Leonu i PIK Segedu.
"Poslije Pavlišina, poslije su tu bili Draško Budiša, Dragan Marković, Manolo Kadenas koji je svjetsko ime u rukometu, Huan Karlos Pastor, Vladan Matić. Od svakog sam ponešto naučio. Pavlišin me naučio početne stvari, a najviše sam možda naučio od španskih trenera, oni su stvarno specifični ljudi i veliki profesionalci, pa i perfekcionisti. Kada sam otišao u Španiju u Ademar Leon trener je bio Manolo Kadenas. Tek tada sam vidio koliko ne znam rukomet. poslije godinu dana otišao sam u Pik Seged, a i tada sam pomislio da jako malo znam. Od njih dvojice sam naučio mnogo, a i tražio sam se na pozicijama, prvo sam igrao beka, potom pivota. Od njih sam mnogo naučio i sreća sam što sam mogao da radim sa dva vrhunska španska trenera i mnogo sam im zahvalan. Svim trenerima sma zahvalan, jer svako od njih je nešto ugradio", ističe Vranješ.
Ističe da mu je žao što danas ne postoji sistem u školama i klubovima kakav je nekada postojao i žao mu je što je danas mnogo više djece i mladih okrenuto sportu.
"Nama su tada izuzetno važne bile te sekcije, a škola 'Ivo Andrić' uvijek je imala dobre odnose sa Borcem. Ali zahvalan sam i svom stricu Rajku Vranješu, jer je on na neki način uticao da počnem da se bavim rukometom. Trenirao sam karate kod njega u KK Šotokan i propustio sam jedan trening, a on mi zbog tog nije dozvolio polaganje za pojas. Nakon toga sam odustao od karatea, a onda se desilo to sa kontrolnim iz hemije i rukometom i prebacio sam se. Poslije nisam odustajao od treninga. a se se na krjau isplati ako imaš želju i uporan si. Odricao sam se druženja, izlazaka, slobodnog vremena, ali se isplatilo, živim od toga i profesionalac sam".
A danas?
"Danas je nekako drugačije vrijeme. Kada sam bio klinac uvijek se igralo na ulici, fudbal, košarka....Sada se sve promijenilo, druge stvari, posebno internet, koji ima i svojih prednosti doduše, odvlače djecu od sporta, Na naše trening edolazili su igrači Borca, to nas je dodatno motivisalo. Htjeli smo da jednog dana zaigramo za Borac koji je tada bio i danas je, a i budućnosti će biti veliki klub. Neke stvari su sada važnije, ljudi gledaju egzistenciju, a manje se obraća na druge stvari. A oni imućni guraju djecu, pa im poslije dosadi. Treba sve pustiti da ide prirodno, jer neko forsiranje nikad nije uspjelo", kaže Vranješ.
Rezultate i dešavanje u matičnom RK Borac uvijek prati i trudi se da pomogne koliko može, makar to bila kupovina VIP ulaznice.
"Svaki slobodan moment iskoristim da pogledam neku utakmicu, tu je mnogo mojih prijatelja u klubu i oko kluba, rade dobre stvari i bore se. Borac je stvarno veliko ime u svijetu rukometa,. Ljudi te poštuju kada kažeš da dolaziš iz Banjaluke, rukometnog grada, grada koji ima toliko rukometnih šampiona. Jedino je to što bi država ili ko već trebali da stanu iza takvog giganta. Borac zaslužuje da igra evropska takmičenja. Vjerujem da će u bliskoj budućnosti Borac može da se vrati na neke staze, približno onim na kojima je bio, a ja sam tu uvijek za klub, tu sam počeo, najmanja stvar je da ja pomognem kupovinom godišnje karte ili slično. To je najmanja stvar u odnosu na ono što je Borac meni dao. Koliko sam u mogućnosti, pomoći ću".
Pred kraj 2018. Vranješ je postao otac i dobio ćerkicu Niku, što je kako kaže idealan kraj godine.
"Pred kraj godine postao sam otac i to je bio šlag na 2018. prelijep je osjećaj. U 2019. želim samo zdravlje, sve ostalo će doći. Želim da sam u krugu srećnih i nasmijanih ljudi, a ostalo manje-više nije bitno", zaključio je Vranješ.