Kineska firma „Shandong Hi-Speed International“ (SDHS) s kojom je 2018. godine potpisan ugovor o koncesiji za izgradnju autoputa Banjaluka – Prijedor traži od Vlade Republike Srpske dodatna finansijska sredstva i garancije za nastavak izgradnje ovog autoputa.
Poseban paradoks leži u tome što je pomenuti ugovor već godinama dobro čuvana tajna, a njegovi finansijski detalji do danas nisu javno objavljeni, piše CAPITAL.
Ono što je poznato jeste da je ulaganje vrijedno 297 miliona evra i da je koncesija data na period od 30 godina.
Vlada RS je ugovorom garantovala kineskoj firmi „Shandong“ da će u tom periodu dobijati godišnju naknadu za raspoloživost autoputa u iznosu od 32,5 miliona evra.
Preciznije, ukoliko Kinezi od naplate putarine godišnje ne dobiju 32,5 miliona evra, Vlada RS se obavezala da će namiriti nedostajući iznos.
Sav novac od putarina u Srpskoj ide Kinezima
Ministar saobraćaja i veza Nedeljko Čubrilović kaže za CAPITAL da u ministarstvo nije stigao nikakav zahtjev za izmjenu koncesionog ugovora, ali je potvrdio da se pregovara o cijeni u skladu sa postojećim ugovorom.
„Nije tačno da traže aneks ugovora. U stvari, možda traže negdje drugo, ali u ministarstvo nije stigao nikakav zvanični zahtjev za izmjenu koncesionog ugovora“, kaže Čubrilović.
Na pitanje kakva je dinamika izgradnje, ministar saobraćaja i veza kaže da je „dinamika takva kakva je“.
„Još nemamo konačnu građevinsku dozvolu. Oni su dobili parcijalnu dozvolu i to prate. Sad treba da se ispregovara cijena, a da li će doći do korekcije ili neće, to je stvar pregovora. To je predviđeno koncesionim ugovorom i to je sada u toku. Ali to može biti samo usklađivanje sa statističkim podacima, ne može biti u nekim drugim normativima“, kaže Čubrilović, ističući da je RS prema ugovoru obavezna da pregovara oko cijene.
Prema objašnjenjima stručnjaka, usklađivanje sa statističkim podacima je postupak koji se obično ugrađuje u ugovore ovakve vrste i podrazumijeva usklađivanje maloprodajnih cijena određenih roba u trenutku ugovaranja posla sa njenim cijenama u trenutku okončanja radova.
„To se odnosi recimo na cijenu goriva. Na primjer, ako je cijena goriva, prema podacima Zavoda za statistiku RS, u trenutku potpisivanja ugovora bila dvije marke po litri, a u trenutku završetka radova dvije i po marke, onda se vrši usklađivanje sa statističkim podacima, pa se izvođaču u skladu sa utrošenim količinama priznaju veći troškovi za gorivo. Isto tako se radi i u slučaju da gorivo pojeftini i tada se usklađivanje izvrši u korist investitora“, objašnjava za CAPITAL građevinski inženjer koji je insistirao na anonimnosti.
On kaže da je moguće i da investitor odbije usklađivanje sa statističkim podacima uz obrazloženje da je izvođač radova u trenutku potpisivanja ugovora trebao da obezbijedi potrebne količine roba po tadašnjim cijenama.
(CAPITAL/MONDO)
