Uprkos sve većoj upotrebi kartica, građani u BiH i Evropi drže sve više gotovine kao rezervu. Strah od kriza, sajber napada i nestanka struje, uz rastuće nepovjerenje u banke zbog niskih kamata i naknada, glavni su razlozi zašto se keš vraća u slamarice.
Uprkos sve većoj upotrebi kartica i mobilnih plaćanja, količina gotovine koju građani u Evropi drže kao rezervu raste. Glavni ekonomista Evropske centralne banke (ECB) Filip Lejn nedavno je potvrdio da, iako se fizički novac sve manje koristi za svakodnevnu kupovinu, ukupna vrijednost novčanica u opticaju i dalje skače. Podaci ECB-a pokazuju da je vrijednost evronovčanica u opticaju u protekloj deceniji skočila sa jednog na čak 1,6 biliona evra.
Potražnja za gotovinom
Stručnjaci ovaj trend direktno povezuju sa narušenom bezbjednosnom situacijom, pa tako potražnja za fizičkim novcem naglo raste u periodima neizvjesnosti, jer građani gotovinu doživljavaju kao jedinu sigurnu rezervu u slučaju ratova i velikih prirodnih katastrofa poput poplava i požara. Tu su i sve češći sajber napadi koji preko noći mogu onesposobiti internet, elektroenergetsku mrežu i digitalne sisteme plaćanja.
"Takav rast zabilježen je i u Bosni i Hercegovini tokom pandemije kovida 19, kao i nakon početka rata u Ukrajini i isključenja Sberbanke iz sistema SWIFT", potvrđeno je iz Centralne banke BiH.
To je bilo posebno izraženo tokom pandemije, kada je vrijednost gotovog novca u KM izvan CBBiH na kraju 2020. godine iznosila 6,17 milijardi KM, što predstavlja povećanje od 18,7 odsto u odnosu na kraj 2019. godine”, pojašnjavaju iz Centralne banke BiH.
Takođe, i u našoj zemlji bilježi se kontinuiran rast korišćenja kartičnih i drugih bezgotovinskih načina plaćanja.
"Istovremeno, raste i vrijednost gotovog novca u opticaju, što pokazuje da razvoj bezgotovinskih plaćanja ne znači nužno smanjenje potražnje za gotovinom", ističu iz Centralne banke BiH i navode da je 31. decembra 2025. godine stanje gotovog novca u opticaju, odnosno gotovine izvan banaka, iznosilo 7,46 milijardi KM, što je za 8,56 odsto više nego na kraju 2024. godine.
Raspoloživi podaci, dakle, pokazuju kontinuiran trend rasta vrijednosti gotovine u opticaju.
CBBiH, kako nam je rečeno, raspolaže podacima o ukupnoj vrijednosti gotovog novca u opticaju, ali se na osnovu tih podataka ne može utvrditi koliko gotovine građani drže „u slamaricama”, niti u koju svrhu.
"Ne može se pouzdano tvrditi da povećanje količine gotovine u opticaju istovremeno znači i povećanje količine gotovine koju građani drže izvan banaka", ističu iz banke.
Ekonomski stručnjak Igor Gavran za veću upotrebu keša, uprkos digitalnom plaćanju, ističe da iako se svakako čini nelogičnom, činjenica je da je taj trend prisutan i u drugim državama, ali iz različitih razloga, piše "Oslobođenje".
U mnogim drugim zemljama motivacija je, prema njegovim riječima, dvojaka: nepovjerenje u banke i strah od vladine kontrole nad privatnim novčanim sredstvima, pogotovo uz najave digitalizacije valuta, kao što je, na primjer, uvođenje digitalnog evra.
"U BiH je, pored dijelom istih razloga, prisutno i nekoliko dodatnih", ističe Gavran i tu navodi kamatne stope na štednju koje su, kako kaže, sramotno niske, ili čak uopšte nema kamata, pa se čuvanje novca u bankama vidi više kao omogućavanje bankama da ionako enormnu dobit dodatno uvećavaju koristeći naš novac bez ikakve naknade. Istovremeno, mi im, kako pojašnjava, plaćamo da zarađuju na našem novcu kroz takozvanu naknadu za održavanje računa, uslugu koja faktički ima mikroskopski niske troškove za banku, ali se svejedno preskupo naplaćuje bez ikakvog opravdanja.
Gavran dodaje da sigurno nije pomoglo povjerenju u banke ni iskustvo iz prethodnih godina, kada su pojedinim građanima i kompanijama računi blokirani ili zatvarani zbog odluka nekih država i sankcija.
EU je još prošle godine preporučila građanima da pri ruci, a u slučaju neke krize, uz vodu, konzerviranu hranu i radio na baterije, imaju keš za najmanje 72 sata.
Gavran naglašava da BiH jeste ranjiva u svakom smislu, pa i u tom, ali napominje da tu nije riječ samo o riziku od sajber napada.
"BiH je po pitanju kartičnih plaćanja potpuno zavisna o američkim kartičnim kompanijama, kao i dobar dio svijeta, i one svakog trenutka zbog nekog hira američke vlade mogu blokirati pružanje usluga u BiH, kao što su to, recimo, učinile u Ruskoj Federaciji. Slično je i sa međunarodnim plaćanjima putem SWIFT-a", kaže Gavran i dodaje da je jedino rješenje za ovu prijetnju diversifikacija globalnog sistema plaćanja, odnosno njegovo spašavanje od zavisnosti od SAD.
"U međuvremenu je sigurno dobro imati određenu količinu novca i u gotovini, a da li baš za 72 sata ili duži period, to je teško procijeniti. Naravno, dobro je imati i određene zalihe hrane i drugih egzistencijalnih potreba", dodaje Gavran.
Disperzija rizika
I Semir Dedić, predsjednik Udruženja "e-Transformacija", smatra da je potpuno opravdan savjet da se ima nešto keša kod sebe za svakodnevnu upotrebu, čisto da se može preživjeti nekoliko dana.
"Uvijek je to nekakav kompleksan lanac gdje vi od niza faktora u suštini zavisite da li će vaš novac na računu biti dostupan. Može to biti nekakav pad telekomunikacionih sistema, ne mora biti čak ni sajber napad, gdje vam neko ukrade novac s računa. Može biti napad na infrastrukturu koja je dio lanca, a može se desiti i da nestane struje, pa da vi zbog toga ne možete pristupiti svom novcu. Tako da je, s te strane, apsolutno opravdano da se ima nešto gotovine, čisto da možete preživjeti nekoliko dana ako se nešto desi sa nekim dijelom infrastrukture od kojeg zavisi platni sistem banaka", navodi Dedić.
Dodaje da je, po prirodi stvari, bankarski sistem jedan od najsigurnijih.
"Njihova sajber infrastruktura i način funkcionisanja diktiraju se direktno sa nivoa grupacije gdje im je sjedište, a lokalno se implementira isto ono što oni implementiraju tamo. Naravno, sve se može hakovati i ovdje i u inostranstvu, ali nije to sad da su oni loši", naglašava Dedić.
Za preporuku o posjedovanju određene količine keša naglašava da se može posmatrati i kao disperzija rizika u smislu da nikad ne čuvaš sve u istoj korpi.
