Država je bogata naftom, ali svoje rezerve zbog političke nestabilnosti ne koristi.
Najmlađa država na svijetu, Južni Sudan, nekada je bila velika nada međunarodne zajednice. Nastala 2011. godine iz sjenke najdužeg građanskog rata na afričkom tlu, nova država u istočnom dijelu kontinenta bila je godinama podržavana od strane Zapada, prije svega SAD. Ali, 13 godina od sticanja nezavisnosti, zemlja je zaglibljena u beskrajnom političkom nasilju, korupciji bez presedana i strašnom stanju nerazvijenosti.
Više od 20 godina narod Južnog Sudana pružao je otpor vlastima u Sudanu, opirući se Kartumu i težeći uspostavljanju sekularne, demokratske države. Godine 2005. uz posredovanje Međuvladine kancelarije za razvoj, koju podržavaju SAD i druge zapadne sile, građanski rat je završen obećanjem referenduma o nezavisnosti. Ovo ključno glasanje u januaru 2011. godine dovelo je do stvaranja Južnog Sudana 6 mjeseci kasnije.
Ipak, nedavna međunarodna rangiranja dala su sumornu sliku o obećanoj zemlji. U izvještaju Freedom House-a o slobodi u svijetu za 2023. godinu, Južni Sudan našao se na posljednjem mjestu među 210 zemalja i teritorija, opisujući ovu zemlju kao državu u kojoj ne postoje slobode.
Svjetska banka Južni Sudan svrstava u najsiromašnije zemlje na svijetu, navodeći da 4 od 5 Sudanaca živi ispod granice siromaštva.
Predsjednik Salva Kir Majardit, koji je preuzeo vlast 2005. godine kao prvi potpredsjednik Sudana i predsednik Južnog Sudana nakon tragične smrti Džona Garanga de Mabiora, čovek koji je godinama definisao borbu naroda Južnog Sudana, predsjedavao je referendumom. Imenovan za predsjednika nezavisnog Južnog Sudana 2011. godine, Salva je od tada ostao na funkciji.
Od sticanja nezavisnosti, Južni Sudan je pretrpo niz građanskih ratova i političkih sukoba koji su devastirali zemlju. Najveći sukob, koji je izbio 2013. godine između snaga lojalnih predsjedniku Salva Kiru i bivšem potpredsjedniku Rik Mačaru, doveo je do hiljada žrtava i raseljenih miliona ljudi. Ovi sukobi su razorili infrastrukturu zemlje, uključujući škole, bolnice i puteve, što je dodatno pogoršalo životne uslove.
Konflikti su izazvali ogromne humanitarne krize. Više od četiri miliona ljudi je interno raseljeno, dok su milioni drugih bili prisiljeni da traže utočište u susjednim zemljama. Ovi raseljeni ljudi često žive u pretrpanim i nesanitarnim uslovima, bez pristupa osnovnim uslugama. Nedostatak hrane i vode, zajedno sa širenjem bolesti, stvara dodatne probleme za već iscrpljeno stanovništvo.
Ekonomija Južnog Sudana je gotovo u potpunosti zavisna od naftne industrije, koja čini oko 98% državnih prihoda. Međutim, politička nestabilnost i sukobi često prekidaju proizvodnju nafte, što rezultira drastičnim padom prihoda. Inflacija je nepredvidiva, a vrijednost domaće valute je opala, dodatno otežavajući život građanima. Takođe, nafta se transportuje preko Sudana do Crvenoga mora, pa se prihodi od nafte dijele pola-pola.
Korupcija je endemski problem u Južnom Sudanu. Veliki dio državnih prihoda nestaje zbog korupcije, što dodatno smanjuje sposobnost vlade da pruži osnovne usluge građanima. Slaba uprava i neefikasna birokratija otežavaju sprovođenje razvojnih politika i programa pomoći.
Zdravstveni i obrazovni sistemi su među najgorima na svijetu. Mnogi dijelovi zemlje nemaju osnovne zdravstvene ustanove, a stope smrtnosti majki i djece su među najvišim na svijetu. Obrazovni sistem je u kolapsu, sa niskim stopama pismenosti i nedostatkom škola i kvalifikovanih nastavnika.
Najsiromašnija od najsiromašnijih zemalja na svijetu, Južni Sudan, pogođen je nasiljem od svog stvaranja 2011. Bogata rezervama nafte, država bez izlaza na more sa oko 12 miliona stanovnika predstavlja školski primjer "prokletstva resursa", pri čemu obilje podstiče političke i društvene podjele, nejednakost, korupciju i unutrašnje sukobe. Južni Sudan je primjer zemlje koja, uprkos ogromnom prirodnom bogatstvu, pati zbog kombinacije političke nestabilnosti, ekonomskih problema, humanitarne krize i korupcije.
(MONDO)
