Njemačka kancelarka Angela Merkel svako jutro u sedam sati na stolu već ima "pres-mapu" presjeka najvažnijih događa u zemlji i svijetu.
Šta njemačka kancelarka Angela Merkel kojoj se, sudeći prema anketama, ''smiješi'' još jedna kancelarska pobjeda čita svakog jutra, prije nego što je ''sustignu'' poslovi spasa evra, kritike opozicije, izborna kampanja, želje za proširenjem Evropske unije (EU), nezaposleni i ko zna kakve sve još teme, pitanje je koje može biti interesantno i za političare i javnost i onih zemalja, koje upravo teže EU.
Merkelova, kako je stranim dopisnicima u Berlinu rekla zamjenik portparola njemačke vlade Sabine Hajmbah, svako jutro u sedam sati na stolu već ima ''pres-mapu'' presjeka najvažnijih događa u zemlji i svijetu i to obimnu, od oko 100 strana.
Hajmbah je na skupu, koji je organizovao Biro za strane medije Bundespreseamta (BPA), govoreći o poslu pravljenja pregleda štampe za Kancelarsku službu, uz korišćenje svih ''čuda tehnike'', rekla da se pisanje stranih medija analizira, da postoje težišne zemlje i veliki, evropski mediji i da se, na primjer, u posljednje vrijeme dnevno čita grčka štampa.
''Pres-mapa'' je obimna i, vjerovatno, Merkelovoj treba oko sat vremena da je prelista, a šta je, recimo, njemačka kancelarka čitala 26. avgusta 2010. godine i o čemu je ranim jutrom već bila informisana?
Na 96. strani mape od 102 strane, Merkelova je, kako je dopisnik Tanjuga iz Njemačke, listajući njenu mapu primijetio, imala priliku, da - ukoliko je stigla do kraja - tog dana pročita kako ''Srbija i Kosovo imaju EU - perspektivu''.
To je mišljenje, koje je izneo član predsjedništva njene Hrišćansko-demokratske unije (CDU) i predsjedavajući Odbora za spoljnu politiku njemačkog Bundestaga Rupreht Polenc u jednom intervjuu listu ''Tagešpigel'', pred dolazak šefa diplomatije Gvide Vestervela na Balkan.
Pravljenje za Merkelovu ''pres mape'' veoma je ozbiljan, osjetljiv posao koji zahtijeva i znanje i umijeće i osjećaj ''u prstima'' i političku viziju i logiku, tako da bi se moglo postaviti pitanje koliko su njenom uspjehu kod kuće, gdje bi je Nijemci, prema anketama, ponovo željeli za kancelara i uspjehu u EU, bez čijeg se ''ja'' i ''najn'' skoro ništa ne može odlučiti, doprinijeli, baš novinari i eksperti BPA, koji joj svako jutro daju predstavu o dešavanjima u zemlji i svijetu, a ona u njihov rad, očito, vjeruje.
BPA njemačke vlade, u kome radi nešto više od 400 ljudi je centar za informacije između građana, medija i vlade-obavezan prema svim stranama i prema svim stranama aktivan i čiji je šef Štefen Zajbert istovremeno i portparol njemačke vlade.
Oni su zaslužni i za kontakte medija sa vladom za predstavljanje, promociju, ''otvorena vrata'' Kancelarske službe, koju obiđe godišnje oko 100 000 posjetilaca, za kontakte Merkelove sa medijima kod kuće i na njenim inostranim putovanjima, za intervjue s kancelarkom - gdje se savjetuje upornost i optimizam...
Koliko se medijski predstavnici BPA razlikuju od ozbiljnih, proćelavih i, uglavnom, u tamnim odijelima portparola i šefova štabova za informisanje u bivšim ''jugoslavijama'', koji su govorili često šapatom i u šiframa - pokazuje, možda, sama Hajmbah, žena iz centra moći s novinarskim iskustvom iza sebe, koja djeluje otvoreno, daje odgovore na svako pitanje, tvrdi da je kritika u prirodi svake demokratije, a transparentnost važna, da su oni stalno na raspolaganju baš novinarima...
A, šta jedan strani novinar, osim uobičajenih servisnih usluga, još može da očekuje od zemlje-domaćina, u ovom slučaju 82-milionske Njemačke, koja, kako je nedavno pisala štampa, od mjesečne pretprate za radio-televiziju od 17,98 evra, godišnje sakupi 7,5 milijardi evra, što je najviše u EU?
Strani novinari mogu da koriste specifični i, kako se kaže, jedinstveni u svijetu sistem rada ''Bundespresekonferencije'' (BPK), za koju se ističe da nije ''produžena ruka'' BPA, već naprotiv. Članovi BPK, kao i članovi VAP (Udruženja stranih novinara) mogu, kao nigdje u svijetu, tri puta nedjeljno da prisustvuju konferencijama za štampu i ''muče'' portparole vlade i ministarstava pitanjima i - neprijatnim pitanjima.
BPK savez, finansiran iz članarine, koga su 1949. godine, sa još živim sjećanjem na ratna iskustva, na jednoj i demokratskim vizijama na drugoj, osnovali politički novinari, danas ima više od 900 članova i, s procesom globalizacije, postaje, kako je rečeno u Berlinu, sve važniji za strane novinare.
Strani novinari, koji su u njemačkoj akreditovani i domaći sa inostranim iskustvom tvrde da je BPK - jedna posebnost - ali, izgleda, ne i jedina njemačkog medijskog bića, gdje od 1950. godine postoji i ''ARD'', javni servis i zajednica devet od države nezavisnih radio - televizija, odgovorna za svoj rad, kako je rečeno, demokratskom društvu Njemačke.
Medijska kuća ''ARD'', što je skraćenica od '' Arbeitsgemeinschaft der öffentlich-rechtlichen Rundfunkanstalten der Bundesrepublik Deutschland '' sa 22 000 zaposlenih je ponosna na jezički pluralizam svojih članova od Alpa do Baltika, na svoju informativnu, obrazovnu, zabavnu, sportsku, razvojnu i ostale ustavne funkcije, ali i na federativni princip djelovanja...
U ''ARD'' kažu da su prema televiziji ZDF, s kojom čine javni servis države u ''prijateljskoj konkurenciji, da osjećaju krizu, da su smanjili budžet, a povećali rad, ali da nema otpuštanja zaposlenih, kao u nekim drugim medijima.
Ekonomska kriza, izgleda, ozbiljno pogađa strane dopisnike u Njemačkoj i kako kažu iz VAP-a, u Njemačkoj je sve manje stranih novinara, koji su tu poslati iz svojih zemalja sa dobrim platama, obezbijeđenim stanovima i redakcijama, kolima i uslugama.
(Tanjug)