MONDO istražuje: Kako nas je NATO “osiromašio”

Tačnih podataka o posljedicama NATO bombardovanja u BiH nema. Postoje indicije, postoje nepotpuni podaci, postoje svjedoci da su ljudi sa bombardovanih područja masovno oboljevali od karcinoma.

Ali, kako vrijeme prolazi, sve je manje svjedoka, a sve više onih koji smatraju da su neki podaci namjerno zataškani, ili da se nadležni nisu adekvatno pozabavili ovim problemom.

Zbog NATO bombi koje su 1995. godine uništavale vojne i druge objekte oko Sarajeva, najveće posljednice po život i zdravlje su osjetili stanovnici Hadžića. Nakon što je ta opština poslije rata pripojena FBiH, blizu 5.000 stanovnika tog kraja novo prebivalište je pronašlo u Bratuncu.

Prema navodima novinara i publiciste Nedeljka Zelenovića, koji je izbjegao iz Hadžića, u Bratuncu živi samo par stotina njegovih nekadašnjih sugrađana, jer je u više od 450 kompletnih porodica iseljeno u SAD, Kanadu i Australiju, te u Zvornik, Bijeljinu, Brčko i gradove u Srbiji.

Ono što Hadžićane izdvaja od lokalnog stanovištva jeste činjenica da i danas umiru od malignih oboljenja u znatno većem broju od mještana Bratunca. Najčešća dijagnoza je karcinom pluća, debelog crijeva i kostiju.

“Prema podacima izvađenim iz knjige umrlih bratunačke pravoslavne crkve, 1996. godine na gradskom groblju sahranjeno je 154 ljudi, od čega je trećina Hadžićana. Sljedeće, 1997. godine umrlo je i sahranjeno 166 ljudi, od čega je 49 iz Hadžića, a 1998. godine 165 od čega je 68 iz Hadžića. Godine 1999. i 2000. donose katastrofalne podatke. Od 101 umrlog stanovnika Bratunca 40 je iz Hadžića, a 2000. od 105 čak 51 iz Hadžića”, kaže Zelenović.

Slađana Šarenac

Javnosti je poznat slučaj Slađane Šarenac, koja se poslije bombardovanja, kao sedmogodišnja djevojčica, igrala u krateru od bombe. Najprije su joj otpali nokti na rukama i nogama, a potom su se pojavili i neki drugi zdravstveni problemi, zbog čega je jedno vrijeme provela na VMA u Beogradu.

On ističe da je najviše umrlih Hadžićana u Bratuncu radilo u Tehničko-remontnom zavodu (TRZ) koji je bombardovan od strane NATO-a.

“TRZ je prije rata imao nešto više od 1.500 radnika, a poslije rata tek oko 500. Prije rata je godišnje umiralo prirodnom smrću ili ginulo u saobraćajnim i drugim nesrećama najviše dvoje-troje. U poslijeratnim godinama samo od karcinoma umiralo je najmanje desetak. Tako je godine 1996. umrlo devet radnika i svi od karcinoma. Godine 1997. osam, 1998. četrnaest, 1999. osam, a 2000. jedanaest”, ističe Zelenović i dodaje da oboljeli od karcinoma nisu samo radnici TRZ, već i vojnici VRS i civili koji su se u trenutku granatiranja nalazili u blizini.

ZATAŠKAVANJE SLUČAJA

Zelenović je podsjetio da su nakon bombardovanja u Hadžiće dolazili stručnjaci iz Vinče koji su obavili mjerenja, ali nikad nisu objavili podatke zbog osnovane sumnje da postoje uzročno-posljedične veze između bombardovanja municijom sa osiromašenim uranijumom i oboljenja od karcinoma stanovnika Hadžića koji se nalaze u Bratuncu.

“Do tog podataka sam došao kada sam svojevremeno radio intervju sa doktorom Zoranom Stankovićem. Decidno mi je rekao da pod pritiskom SAD tadašnje vlasti u Srbiji, odnosno tadašnjoj SRJ i Republici Srpskoj nisu smjele da objave rezultate mjerenja radijacije”, rekao nam je Zelenović i istakao da su na taj način propali svi pokušaji javnog mnjenja i medija da se o toj temi otvoreno razgovara i preduzmu adekvatne mjere zaštite stanovništva.

Zelenović zaključuje da stanovnici Hadžića i radnici TRZ i danas umiru od karcinoma, ali se više sa sigurnošću ne može pratiti ova pojava, jer u Bratuncu momentalno živi samo par stotina nekadašnjih stanovnika Hadžića.

NEĆE BITI DOKAZA?

O posljedicama NATO bombardovanja radioaktivnom municijom na stanovništvo 2005. godine bavila se ad hok komisija Parlamentarne skupštine BiH za istraživanje posljedica radijacije osiromašenog uranijuma. Tada je utvrđeno da je na BiH tokom NATO bombardovanja palo oko 3,5 tona bombi i municije sa osiromašenim uranijumom. Nakon višemjesečnog djelovanja komisija je utvrdila da u BiH postoji 15 kontaminiranih lokacija i na tome se stalo. Javnost je to ocijenila kao nastavak vanjskih pritisaka da se ovaj ogromni problem stavi pod tepih.

Jelina Đurković, koja je prije deset godina predsjedavala istoimenom komisijom, svojevremeno je tvrdila da institucije u BiH i RS nikada nisu pokazale interes da se utvrdi tačan stepen radijacije i posljedice po zdravlje građana. Ona je upozoravala da će posljedica djelovanja osiromašenog uranijuma na zdravlje građana biti aktuelna i za nekoliko decenija, ali da, zbog umiranja i migracije stanovništva, neće biti dokaza.

Vidomir Banduka, predsjednik udruženja izbjeglih Hadžićana u Bratuncu i nekadašnji poslanik u Narodnoj skupštini RS tvrdi za MONDO da je u Anketnom odboru za istraživanje posljedica osiromašenog uranijuma tražio da kvalifikovani stručnjaci detaljno istraže navedenu problematiku, ali da za tu inicijativu nikad nije bilo dovoljno volje kako bi se detaljno ispitala.

Banduka, koji tvrdi da je i lično preživio NATO bombardovanje, smatra da u javnosti postoje paušalne informacije kada je riječ o obolijevanju i smrti Hadžićana u Bratuncu.

"Neosporna je činjenica da je veliki broj Hadžićina obolio i umro od karcinoma, ali o tome ne postoje relevantni podaci jer svako na svoj način eksploatiše informacije. Te podatke trebalo je da prikupljaju domovi zdravlja ali je njihova evidencija veoma štura, pa su porodice informacije o uzrocima smrti svojih članova uglavnom dobijali od crkve i sveštenika", rekao nam je Banduka i naveo podatak iz 2010. godine kako je od 33 smrtna slučaja 12 bilo od raka.

"Međutim, to je mali uzorak i sve podatke iznešene u javnosti treba uzeti sa određenom dozom rezerve", kaže Banduka koji smatra da stanovništvo u Bratuncu više umire od hepatitisa nego od posljedica djelovanja osiromašenog uranijuma.

"Kako bi se dobila jasnija slika o uzrocima smrti Hadžićana predlažem ozbiljnu televizijsku emisiju u kojoj bi relevantni stručnjaci dali svoje mišljenje", smatra Banduka.

"Po nekim statistikama u Bratunac je došlo oko 5.000 Hadžićana, pa ispada da smo do sada svi trebali da umremo, ali nije tako", kaže Banduka i ističe da je na stolu kao suvenir držao 20-kalibarski metak za koji se smatra da je direktno ispaljen iz NATO aviona i da sadrži osiromašeni uranijum. "Ali, evo, živ sam!", zaključio je Banduka.

Izvještaj UN-a

Prema izvještaju UN Programa za zaštitu životne sredine pod nazivom "Osiromašeni uranijum u BiH - postkonfliktna procjena žitotne sredine“ iz 2003. godine, utvrđena je prisutnost municije sa osiromašenim uranijumom na tri lokacije: Tehničko-remontni zavod u Hadžićima, kasarna "Žunovnica" i Skladište artiljerijskog oružja na Han Pijesku. U tom izvještaju se navodi da je sedam godina nakon bombardovanja korodiralo - nestalo oko 25 odsto penetratora, koji su prodrli u zemlju. Analiza kaže da se za 25 do 35 godina očekuje da svi metalni penetratori od osiromašenog uranijima kompletno iskorodiraju i nestanu, te da je rizik od kontaminacije tla veoma niska. U izvještaju se, međutim, ukazuje da postoje mnoge nesigurnosti kada je riječ o mogućnosti da uranijum dospije u vodu za piće, pa bi zbog toga u budućnosti, u blizini pogođenih lokacija, trebalo vršiti analizu vode.

Ispitivanja radioaktivnosti na području Hadžića provođena su u više navrata od strane Zavoda za javno zdravstvo FBiH. Tokom 2003. godine mjerenja su obavljena na 37 lokaliteta, a rezultati terenskog i laboratorijskog rada su potvrdili postojanje kontaminacije na lokacijama Tehničko-remontnog zavoda (TRZ) Hadžići i kasarne Žunovnica na području FBiH.

“U Bosni i Hercegovini je 1995. godine upotrebljeno tri tone municije sa osiromašenim uranijumom. Zbog toga, misija UNEP-a je 2002. godine boravila u Bosni i Hercegovini i tom prilikom је vršeno prikupljanje uzoraka za laboratorijska mjerenja na 18 lokacija.

Rezultati i analize su potvrdile prisustvo ostataka municije sa osiromašenim uranijumom na tri lokacije u BiH i podaci su objavljeni u pubіikaciji “Depleted Uranium in Bosnia and Herzegovina, post Conflict Environment Assessment, Мау 2003.”, potvrdio je za MONDO director Zavoda za javno zdravstvo FBiH primarijus doktor Željko Ler.

Prema njegovim riječima, nakon ovih aktivnosti, Federalna uprava civilne zaštite је 2003. godine donijela Plan aktivnosti mjerenja radioaktivnog zračenja i štetnog otpada na području Federacije BiH, poslije čega је urađen niz aktivnosti na prikupljanju i skladištenju ostataka municije sa osiromašenim uranijumom, о čemu su stručnjaci, donosioci odluka i stanovništvo obavještavani putem medija u više navrata.

“Zbog pretpostavke da dio municije ipak nije detektovan, te da se nalazi duboko u zemlji i može uticati na zdravlje ljudi, Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH je mjerio prisustvo uranijumovih izotopa u vodama na području Hadžića 2004. i 2005. godine, a 2007. godine je zароčео trogodišnji projekat "Radiološki monitoring Hadžića s ciljem procjene eventualnog rizika po zdravlje stanovništva.

Mjerenjem u zemlji utvrđeno je prisustvo radioaktivne kontaminacije osiromašenim uranijumom u tačkama kontaminacije oko zastalih fragmenata municije, poslije čega su preduzete zaštitne mjere, poput uklanjanja ili betoniranja”, kaže Ler.

On dodaje i da je Zavod predložio periodično provođenje skrininga stanovnika opštine Hadžići na posljedice prisustva jonizirajućeg zračenja, te da je tokom 2007. urađeno pilot istraživanje.

“Rezultati, kao i redovne zdravstvene statistike nisu pokazali statistički značajno povećanje prevalence malignih neoplazmi na području Hadžića. Tokom 2008. i 2010. godine, pregledom medicinske dokumentacije utvrđeno je da se broj dijagnostikovanih malignih neoplazmi povećao kod muških osoba za o.2 odsto 2008. godine, za 0.1 odsto 2009. godine, a kod žena za 0.9 odsto 2008. godine i bez dodatnih povećanja 2009.”, ističe Ler.

MONDO istražuje: Kako nas je NATO “osiromašio” Foto: mondo.ba
PESTICIDI I OSIROMAŠENI URANIJUM

Osim položaja oko Hadžića avioni NATO snaga bombardovali su i objekat televizijskog tornja na Kozari, što je prema ranijem mišljenju stručnjaka moglo dovesti do mutacije ćelija i pojave kancerogenih oboljenja u potkozarskim selima na teritoriji Gradiške.

Da bi smo saznali da li su bombe osiromašenim urnijumom mogle uticati na zdravlje ljude i životnu sredinu u ovom kraju kontaktirali smo ljekare u Gornjim Podgracima.

Mira Dmitrašinović, ljekar u ambulanti porodične medicine u ovom mjestu, izjavila je za MONDO da je 1999. godine u tom kraju Gradiške došlo do maosvnog obolijevanja stanovništva od raznih oblika karcinoma.

Iako je u ovom dijelu značajno smanjen broj oboljelih, doktorica Dmitrašinović smatra da su i dalje vodeći u odnosu na druge regije u RS.

"Sve dok nije izgrađen vodovod u ovom dijelu skoro da nije bilo kuće u kojoj nije bilo malignih oboljenja. Posebno izdvajam zaseok Šor gdje je bilo najviše oboljelih, posebno od karcinoma probavnog tarkta što je velika posljedica i neadekvatnog načina ishrane", rekla nam je Dmitrašinović koja smatra da rizik za obolijevanje u ovom kraju postoji i zbog prevelike upotrebe pesticida od strane stanovništva koje se uglavnom bavi voćarstvom.

Tužna sudbina oboljelih od karcinoma nije zaobišla ni žitelje čiste i netaknute prirode na Kozari, što bi se po mišljenju Dmitrašinovićeve moglo povezati sa bombardovanjem u proteklom ratu.

"Kozara je sinonim za netaknutu prirodu i zdravo životno okruženje, ali sam iznenađena činjenicom da smo iz istih porodica imali više oboljelih od karcioma", rekla nam je doktorka Dmitrašinović prisjećajući se slučaja jedne porodice u kojoj su dva člana oboljela od karcinoma - jedan od raka želuca i pankreasa, a drugi od karcinoma dojke.

Zbog slučaja bombardovanja Kozare konktaktirali smo Institut za javno zdravstvo RS kako bi nam objasnili da li je osiromašeni uranijum uticao na zdravlje ljudi i životnu sredinu. Dobili smo odgovor da je njihov Centar za zaštitu od zraženja u proteklih pet godina izvršio određna mjerenja, kao i laboratorijske analize uzoraka sa područja Kozare. U odgovoru Instituta za javno zdravstvo RS se ističe da rezultati mjerenja nisu ukazali na povećanu aktivnost radionuklida, te da nema indicija da postoji uzročno-posljedična veza između bombardovanja i pojave malignih oboljenja.

KARCINOM - PORAŽAVAJUĆE STATISTIKE

Iako BiH još nema centralni registar oboljelih od karcinoma, predstavnici udruženja oboljelih od raka smatraju da broj novooboljelih od ove opake bolesti u BiH iznosi 10.000 pacijenata godišnje.

Premа podаcimа Institutа zа jаvno zdrаvstvo Republike Srpske mаligne bolesti predstаvljаju znаčаjаn uzrok obolijevаnjа i smrtnosti stаnovništvа u Republici Srpskoj. Novootkriveni slučаjevi mаlignih bolesti se prаte putem Registrа mаlignih bolesti koji je uspostаvljen 2001. godine.

Broj novootkrivenih slučаjevа mаlignih bolesti u 2012. godini je iznosio 5478 (2849 muškаrаcа i 2629 ženа). Stopа incidence iznosilа je zа muškаrce 205,8 nа 100.000, а zа žene 182,0 nа 100.000.

U Republici Srpskoj u 2012. godini od mаlignih bolesti je umrlo 2927 osobа, 1741 muškаrаcа i 1186 ženа. Stopа mortаlitetа je iznosilа zа muškаrce 122,9 nа 100.000, а zа žene 66,9 nа 100.000 stаnovnikа.

 Pet nаjčešćih lokаlizаcijа čine ukupno 51,2% novootkrivenih slučаjevа mаlignih bolesti kod muškаrаcа u 2012. godini: dušnik, bronh i plućа (19,9%), kolon i rektum (11,9%), prostаtа (9.4%), mokrаćnа bešikа (5.1%), želudаc (4.9%).

Pet nаjčešćih lokаlizаcijа čine ukupno 44,7% novootkrivenih slučаjevа mаlignih bolesti kod ženа u 2012. godini: dojkа ( 17,3%), grlić mаterice (8,9%), kolon i rektum (8,7%), dušnik, bronh i plućа (5,7%) i tijelo mаterice (4.1%).

Pet nаjčešćih lokаlizаcijа rаkа od kojih su umirаli muškаrci u 2012. godini čini ukupno 60,1%: dušnik, bronh i plućа (30,3%), kolon i rektum (12,4%), prostаtа (6,7%), želudаc (6,1%) i mokrаćnа bešikа (4,6%). Pet nаjčešćih lokаlizаcijа rаkа od kojih su umrle žene u 2012. godini čini ukupno 50,6%: dojkа (16,9%), kolon i rektum (11,2%), dušnik, bronh i plućа (10,5%), želudаc (6,4%) i jetrа (5,6%).

Ostale vijesti