Vojnik sa najpoznatije srpske fotografije: Svijet ga poznaje po nadimku "Oko sokolovo", a ovo su detalji o njemu

Bio je simbol junačkog držanja srpske vojske u ratovima.

Nastala na Drini, a zahvaljujući filmu "Marš na Drinu" iz 1964. godine je pola vijeka kasnije spašena od zaborava, kada je Kostadinka Savić iz Niša vidjela naslovnicu gramofonske ploče sa muzikom iz filma i prepoznala Dragutina iz Kaletnice kod Gadžinog Hana.

Kupila je ploču, poslala mu je u dom, iznenadila i obradovala Dragutina, srpskog heroja iz Balkanskih i Prvog svjetskog rata, koji je ubrzo postao simbol jedne armije, perioda ali i naroda .

Junak Dragutin je na bojnom polju odlikovan sa dva Ordena Karađorđeve zvijezde i tri Ordena Bijelog orla. Sve ordenje je nestalo kada su 1941. u Drugom svjetskom ratu Nijemci došli u selo, a Dragutinova žena Kruna sva vojnička odlikovanja i dokumente stavila u sanduk i zakopala u pijesak pored obližnjeg potoka. Međutim, kako je pričao sin, pala je velika kiša i odnela sanduk sa svim.

Dragutin je "pod opasačem" proveo devet godina. Kao vojnik dvije, a kao ratnik sedam. Rođen je 1888. godine u Kaletincu, opština Gadžin Han, na obocima Suve planine, kao najmlađe čedo oca Peše i majke Nevene. Čuvao je koze, ovce, obrađivao zemlju. Nije išao u školu, ali je bio pismen. Opismenio se u vojsci u koju je otišao 1910. godine.

Regrutovan je kao konjanik, službovao je u Beogradu na Senjaku. Pričao je da je tada upoznao princa Đorđa Karađorđevića za koga je pričao da je šašavo hrabar. Vojsku je služio dvije godine i taman kada se nadao povrtaku kući u civilstvo, desio se Prvi balkanski rat.

U oba Balkanska rata, vojnik Matić pokazao je veliku hrabrost.

Po izbijanju Prvog svjetskog rata 1914. Dragutin Matić po treći put odlazi na front. Zbog pokazane hrabrosti i odvažnosti, tokom Cerske i Kolubarske bitke, vojne vlasti su mu poverile zadatak izviđača. I upravo kada je nastala čuvena fotografija, Matić je bio u ulozi izviđača.

Srpska šajkača i turski ogrtač od kamilje dlake

Na priloženoj fotografiji vojnik Matić na glavi ima srpsku šajkaču, a obučen je u vojnički šinjel. Naoružan je puškom s bajonetom. Osim toga, na sebi ima i odjevne predmete koje su nosile druge vojske.

Oficir stare jugoslovenske vojske Predrag Ječmenica ističe "da vojnik Matić na sebi ima i dio vojničke opreme koju je nosila turska vojska. To je jedna vrsta vojničkog ogrtača tzv. bešli, koji su nosili turski vojnici. Izrađivan je od kamilje dlake i služio je za zaštitu od hladnoće, kiše i vetra".

Po svoj prilici, to je dio ratnog plijena srpske vojske iz Prvog balkanskog rata. Prešao je Albaniju, probijao Solunski front i kao oslobodilac se vratio u Srbiju. Iz vojske je demobilisan tek 1919. godine. Njegov sin je tada imao 11 godina, devet više nego kada je tata krenuo u vojsku i došlo je vreme da se njih dvojica upoznaju.

Po povratku, vratio se svojim svakodnevnim poslovima. Bavio se zemlјoradnjom, a išao je i u pečalbu radeći kao ciglar i ćeramdžija - ćeramidama su se pokrivali krovovi kuća, u pitanju je preteča crijepa.Jedno vrijeme bio je čuvar gradilišta svojih rođaka Matića u Beogradu.

Sopstvene ratne zasluge nikada nije isticao, niti je od države tražio bilo kakvu privilegiju i beneficiju. Naprotiv, skromno je isticao "da je to bila samo njegova obaveza prema svome narodu i otadžbini".

"Pouzdan i dragocjen"

Antonije Đurić u svojoj knjizi “Solunci govore” na čijim koricama se nalazi Matićeva fotografija, piše:

"Dragutin Matić, konjanik i pješak, nije mario za nauku i studije, nije znao šta je to psihologija, on je jedino znao da se neopažen privuče neprijatelјu, da ga prebroji, vidi kako je naoružan, da se zatim neopažen vrati na položaj i o tome obavijesti svoje starešine... Svaki njegov izvještaj bio je pouzdan. I dragocjen. I nije čudo što su mu starješine, komandir čete poručnik Aleksandar Mijalković, komandant batalјona kapetan Vladimir Pešić i komandant puka Milić Milićević, povjeravali samo one zadatke u kojima se ispolјavaju snalažlјivost, mudrost, lukavstvo, srčanost..."

Između dva svjetska rata Dragutin je bio kmet u svom rodnom selu. Uživao je veliko poštovanje naroda svoga kraja i biran je za opštinskog odbornika. Njegovim zauzimanjem izgrađen je tridesetih godina 20. vijeka u Kaletincu, seoski vodovod koji i danas služi.

Cijeli svoj radni i životni vijek proveo je u rodnom Kaletincu. Krajem decembra 1969. se razboleo. Iz vojnog garnizona u Nišu na Suvu planinu je poslat vojni helikopter sa ljekarom po njega. Međutim, ljekar je zaklјučio da Dragutin Matić ne bi izdržao put do bolnice. Umro je dva dana kasnije, 1. januara 1970. godine u 82. godine života.

Najmlađi Dragutinov sin, Blagoje Matić dugo godina je bio dopisnik lista "Politika" iz Niša. Napisao je knjigu o svome ocu "Moj otac, Oko sokolovo". Dragutinu Matiću podignut je spomenik na trgu ispred opštine Gadžin Han. Spomenik je otkriven 1998. godine.

"Imate samo Srbiju"

Porodična kuća Matića od prije dvije godine je muzej. Ona je rekonstruisana tako da je joj je vraćen izgled sa početka 20. vijeka. Svečano je otvorena juna 2022. godine.

Na otvaranju je bio Dragutinov potomak Živorad Matić koji pamti dedu kao veoma strogog, veoma disciplinovanog i čovjeka koji je znao šta da radi.

"Sa 70 i nešto godina je bio predsjednik (mjesne zajednice) sela, on je doveo vodu koju selo sada koristi. Bio je u vojsci u konjici i jahao je u rame uz rame sa knezom Pavlom. Pitali smo ga često 'deda, kako je bilo sve to', a on nam odgovarao 'davno to biješe, dijete, zaboravio sam'. O ratu nikada nije želio da priča, ali je uvijek govorio 'budite pametni i svjesni, imate samo jednu državu, imate samo Srbiju'", rekao je tom prilikom Žika Matić.

Inicijativu za obnovu kuće podnio je Vlasta Stanisavljević iz Safari kluba Niš, a kaže da će učiniti sve da ova kuća ne bude važna samo selu, nego svima koji žele da nešto nauče, ali i odaju počast velikanu.

Trenutak zabilježio ruski fotograf

Fotografiju je snimio ruski fotograf Samson Černov. On je sa 25 godina došao kao dopisnik ruskih novina u Srbiju da "pokriva" Prvi balkanski rat.

Adrenalin, rad na terenu i stalna opasnost, ali i hrabrost i duh naroda mora da su se mnogo dopali mladom fotografu, jer je i poslije rata riješio da ostane u Srbiji, gdje je dočeo i Prvi svjetski rat.

Samson Černov je uz Ristu Marjanovića bio najproduktivniji ratni fotograf u Prvom svjetskom ratu.

(N1/MONDO)