Draško Stanivuković u intervjuu za Mondo kaže da se uopšte ne trudi da pridobije skupštinsku većinu u Banjaluci jer ne želi, kako kaže, da se bavi političkom trgovinom. Obećava drugačiji koncept rada u gradu i nudi saradnju svima, pa i Igoru Radojičiću.
"Ako budem sjedio s ljudima i strankama pojedinačno i šićario da li će na ovu ili na onu stranu to je i dalje politička trgovina. U ovom trenutku sa takvim pristupom znam da bih mogao doći do skupštinske većine, ali ta politička trgovina puno košta i sav novac koji bismo trebali dati za građane morao bih izdvojiti za političku trgovinu i uhljebljivanje pojedinaca", kazao je novoizabrani gradonačelnik Banjaluke u intervjuu za Mondo, koji tvrdi da nije pregovarao sa strankama iz koalicije koju je okupio SNSD.
Stanivuković je govorio i o finansiranju predizborne kampanje, projektima o kojima razmišlja, pandemiji koronavirusa i svom privatnom životu.
- Mnogi hvale Vašu predizbornu kampanju i tvrde da je bila kvalitetna. Koliko je novca uloženo u kampanju i na koji način je ona finansirana?
Ponosan sam, a to sam uvijek i isticao i vjerujem da je ovo jedna od rijetkih kampanja u koju nije ulagao niko od onih koji najčešće vole da ulažu, a da poslije toga imaju interes i da im se nečija pobjeda isplati. To su prvenstveno preduzetnici i tajkuni. Ja takvu vrsu obaveze nisam imao i sva kreativnost kampanje je bila u timu saradnika koji su uz mene već godinama i sve predizborne spotove, ideje i određene video zapise radio je moj tim koji je već godinama uz mene.
Prema tome, u tom smislu nije bilo nikakvih troškova, sve ono što smo radili bilo je u skladu sa onim što stranka može da isfinansira kroz redovna primanja, a ima i onaj drugi dio što sam naravno ja, kao neko ko je dovoljno finansijski stabilan, mogao da pratim.
Nije bilo većih okupljanja, a i mi vodimo kampanju bez "jagnjećih i prasećih fondova" i nijedno naše okupljanje nije imalo hranu, piće...To su bile štand kampanje. U ovu kampanju je najmanje uloženo, a dala je najveće rezultate. Koliko god da uložite, a to je vidljivo kod drugih političkih organizacija, ako vas narod ne voli onda tih 30 dana kamapanje pada u vodu. Mi smo radili kampanju veoma skromno s obzirom na učinak koji smo imali.
- Kada je u pitanju gradska vlast u Banjaluci, kojeg političara, načelnika odjeljenja, direktora institucije ili preduzeća biste izdvojili kao nekog ko je radio svoj posao kvalitetno i s kim biste sarađivali. Da li se možete zamisliti da sarađujete sa Igorom Radojičićem?
Mislim da je gospodin Radojičić pojedine segmente u gradu radio izuzetno kvalitetno. Znam da je bio vrijedan, da je radio mnogo i da je po prirodi radoholik. To su činjenice i čovjek od takvih stvari ne treba da bježi. Ključ njegovog poraza jeste režim kojem pripada i ogromna tolerantnost na sve anomalije na koje je pristao, iako neke nije direktno izvršavao, ali ćutanjem je bio saučesnik.
Narod ga nije kaznio zato što ništa nisu radili, naprotiv, Banjaluka ga je kaznila zato što je ćutao na kriminal, korupciju, zapošljavanje, ne samo u gradu, nego mnogo šire, a bio je potpredsjednik jedne takve organizacije. U tom smislu, ja razdvajam određene stvari kod gospodina Radojičića: jedno je da je pokazao sistematičnost, posvećenost, da postoje određeni vidljivi rezultati, a s druge strane sve ove stvari na koje se ćutalo, a s treće strane nedovoljna posvećenost radnim mjestima i privredi.
U tom segmentu moj zadatak, kao nekoga ko je dobio ulogu prvog čovjeka grada, jeste da od svih ljudi koji žele da participiraju uzmem ono najbolje. To su određene prakse koje bih volio, ako gospodin Radojičić ima namjeru da i dalje uloži u ovaj grad po pitanju određenih stvari koje su zaista vidljive. S druge strane to ne bi značilo da će nedostajati svih onih kvaliteta koje je moj tim pokazao, a to je da smo spremni da iskorijenimo kriminal, korupciju, zaustavimo tajkune. Na tom tragu, ja ne zatvaram vrata i vjerujem da svaki Banjalučanin to misli.
Kada su u pitanju ljudi koje bih izdvojio to bi bio Mladen Matović, direktor Kulturnog centra Banski dvor, a koji je radio kvalitetno i u to sam potpuno uvjeren. Takođe, znam da je načelnica finansija u Gradskoj upravi (Božana Šljivar) bar u onom periodu dok sam bio odbornik bila posvećena urednosti finansija, ali ne poznajem mnoge detalje, morali bismo u reviziju. Ipak, bar u onom kontaktu što sam imao s njom "na prvu", dvije godine kao odbornik, vidio sam da nije pravila onu razliku koju ja nikako ne volim, a to je "da li si iz ove ili iz one stranke."
Nikada ne bih volio, na primjer - a na šta je gospodin Radojičić pristao - one stvari da se čine u Centru za predškolsko vaspitanje, na taj način da se smjenjuju direktori. To je nešto što je mojom pobjedom nezamislivo.
Ponudio sam taj širi koncept koji ljude neće dijeliti po bilo kojem osnovu. Evo, ja znam da Mladen Matović nije član nijedne stranke i to je u redu. Pretpostavljam da načelnica koju sam pomenuo možda i jeste, ali to je nebitno ako može raditi kvalitetan posao.
Kada je u pitanju gospodin Radojičić, ključno je da obavimo nekoliko razgovora i ako bi postojao neki vid njegovog angažmana, mora postojati spremnost za to i s njegove strane. Ja nisam neko ko je likovao nad pobjedom i htio da omalovaži protivnika, naprotiv. Postoji 44 odsto ljudi koji su dali podršku Radojičiću i moj tim analizira šta je tu dobro da bismo s tim nastavili. Ako je gospodin Radojičić voljan da nam pokaže šta ta politika, za koju je dobio 44 odsto podrške, znači i u kojem pravcu to ide, on je dobrodošao, jer je moja ideja da napravim grad u kojem će 100 odsto ljudi biti zadovoljno, a to možemo upravo bez podjela, bez ucjena i bez prisile.
- S obzirom na to da su stranke okupljene oko SNSD potpisale sporazum o saradnji i da trenutno nemate skupštinsku većinu u Banjaluci, da li se trudite da to promijenite? Da li pregovarate s nekim od predstavnika tih stranaka i da li je istina da ste pregovarali sa SPS-om Gorana Selaka?
Uopšte se ne trudim jer bih na taj način bio isti kao oni. Jedina istina je da ja ni sa kim nisam sjeo. Druga istina je da ni sa kim neću pregovarati jer mi pravimo drugačiju politiku. Ako budem sjedao s ljudima i strankama pojedinačno i šićario da li će na ovu ili na onu stranu to je i dalje politička trgovina.
U ovom trenutku znam da bih sa takvim pristupom mogao doći do skupštinske većine, ali ta politička trgovina puno košta i sav novac koji bismo trebali dati za građane morao bih izdvojiti za političku trgovinu i uhljebljavanje pojedinaca. To je politika prošlosti i sa takvom politikom je Banjaluka završila biranjem mene za gradonačelnika. Mi smo ponudili širu platformu, ako to ljudi shvataju, a kad kažem ljudi, mislim odbornici.
Mjesta ima za svakog čovjeka koji hoće da radi pošteno. Prijavite na konkurse najbolje načelnike, najbolje direktore, najbolje ljude iz bilo koje oblasti i neka se pokažu najbolji na konkursu neću ih pitati nizašta drugo. Tako možemo izgraditi grad, tako možemo prestati da šićarimo na pozicijama i funkcijama i da zapošljavamo stranački. To je jedan veliki iskorak i to niko prije nije uradio.
Na ovom nivou svijesti meni je smiješno gledati kako je gospodin Dodik okupio ljude oko ne zna se čega. Oko blokade neke nove politike koja dolazi? I to je isto politika prošlosti. Na ovakvom jednom konceptu ću ostati jer su mi ljudi dali podršku, a čovjek mora biti principijelan. Ranije sam dobio pitanja o gradskom menadžeru i arhitekti.
Na prvu nisam zadovoljan sa ljudima koji su radili taj posao, ali neću nikom da kažem ''sada ti nećeš biti tu''. Mora se ući u reviziju i analizu i ne možete ocjenjivati nečije mandate na taj način. Možda će po pitanju ovih načelnika i direktora (Šljivar i Matović) koje sam spomenuo biti suprotno od onog što sam ja rekao, ali moramo da tragamo za istinom. Dobijam informacije da se potpisuju određeni ugovori i tenderi da se što više uradi dok mi ne dođemo.
Mi smo spremni da uđemo u zaustavljanje takvih procedura ako ti ugovori i tenderi budu štetni. Ali. definitivno, pobjedom i podrškom koju sam dobio, dolazi nova era poštene politike dostojne svakg čovjeka i građanina Banjaluke.
- Ko će preuzeti vaše mjesto u Narodnoj skupštini Republike Srpske?
Dolazi Radenko Čupić. On je imao važne pozicije u Kotor Varošu, od načelnika te opštine do drugih pozicija. Čovjek je sa iskustvom u politici i ja mu želim svu sreću. On je naredni narodni poslanik koji će sjediti na mjestu do Jelene Trivić i ja se nadam da će dovoljno zadržati određenu dinamiku, energiju, entuzijazam i jednostavnu tu veliku količinu napora da se u parlamentu zadrži demokratičnost. Ja sam uvjeren da to mogu poslanici koji su sve vrijeme bili samnom u skupštinskim klupama, a ja sam potrebniji na ovom mjestu.
- Navedite neke projekte i planove koje planirate da sprovedete u Banjaluci, a koji su specifični i mogu poboljšati ugled grada u svijetu?
Ono što definitivno moramo uraditi to je vratiti Banjaluci ono što je izgubila, a to su festivali "Demofest" i "Kratkofil." To su dva projekta o kojima ja intenzivno razmišljam i razgovaram sa svojim timom. Banjaluka je bila poznata po tome. Nažalost, to je ugašeno da bi se neki drugi izmišljeni projekti stvorili i da bi se možda ljudi iz Banjaluke vodili na druge festivale, pa grad to plaćao.
Poštujem sve druge festivale, ali mora se znati šta je autentično banjalučko. Ima tu dosta važnih stvari. Uvjeren sam da će se "Demofest" i "Kratkofil" održati već naredne godine, ako pandemija dozvoli. Moja istinska želja je vratiti Banjaluci dušu koju je imala, a to podrazumijeva da izgradite i pristanište za dajak čamce i da cijeli taj projekat ne stoji na dva entuzijastična brata, koliko god ih mi poštovali i da su jedini oni koji znaju taj zanat.
Banjaluka je puna autentičnih stvari iz prošlosti koje je potrebno rehabilitovati i vratiti Banjaluci dušu. Kino "Kozara" je takođe nešto što je autentično u Banjaluci, kino na otvorenom, amfiteatar na otvorenom, a sada tu prave dvanaestospratnicu koju možete vidjeti na svakom ćošku u Banjaluci.
Veleizdajnički procesi i pogubljenja su se desila upravo na tom mjestu, i to je jedno poglavlje u cijeloj istoriji našeg grada, a na kraju je postalo ruševina. Sama ta priča o banjalučkim Romeu i Juliji (Safikada) je nešto definitivno što i ljudima koji Banjaluku nisu imali priliku da upoznaju definitivno nešto što će im privući pažnju.
Vidim Banjaluku kao mjesto koje će dobiti mnoge monumentalne objekte koje nije dobilo od Vrbaske banovine. To naravno nije prioritet, ali je moguće kroz dobre odnose koje ja želim da otvaram sa npr. Austrijom. Takav autentičan projekat je ''Realka'', zgrada banjalučke gimnazije. Projekat je važan, s jedne strane arhitektonski, a s druge strane da u jednoj takvoj zgradi njegujemo naše buduće intelektualce, akademske građane.
Da iz svih osnovnih škola u Srpskoj najbolji đaci idu u jedan takav autentičan objekat. Želja mi je da osnujemo fondaciju koja će stipendirati najbolje studente, ali pod uslovom da sva znanja koja steknu vraćaju u ovaj grad i u ovu zemlju.
Mislim da kroz takvo jedno vraćanje sjaja Banjaluci, pričanje banjalučkih priča, kada se osvježe ta mjesta, možemo postići mnogo.
- Da li mislite da se grad dobro borio sa pandemijom koronavirusa i da li biste Vi nešto drugačije uradili?
Bilo je mnogo neusklađenih mjera. U jednom istom danu niste znali šta smijete, a šta ne smijete. Grad tu nije glavni krivac. Republička vlast koja je krovna određene stvari delegira lokalnim zajednicama. Dakle, bilo je neusklađenosti i nedovoljne posvećenosti privredi. Jako je važno čuvati zdravlje, ali s druge strane i privredu.
Ono što bismo mi radili drugačije jeste da bismo povlačili poteze koji bi bili tačno između čuvanja zdravlja s jedne i ekonomije s druge strane. Mislim da takve linije nisu podvlačene. Mislim da je svaka zemlja zasebna. Neko kaže npr. evo "Austrija ili Mađarska to rade tako", ali to što neko radi ne znači da je primjenjivo na našu zemlju.
Shodno tome smo dobili jedan paradoks, pa smo bili u potpunom zatvaranju kada smo imali tri ili pet zaraženih, a u potpunoj slobodi kada smo imali 500 zaraženih. Ono što je ključno, što ćemo i uraditi kada preuzmemo odgovornost, jeste da ćemo se mnogo više posvetiti privredi. Takođe ćemo imati i usklađenost mjera, da ljudi bar pet dana ranije znaju šta će se dešavati. Mi smo imali informaciju u nedjelju u 19 časova da škole sutradan neće raditi. Kroz dobro postavljene parametre i brojke koji se prate možete bar pet ili tri dana ranije najaviti šta je planirano.
- Ko je Draško Stanivuković privatno? Kakve su vaše navike i hobiji i da li je istina da mnogo vremena posvećujete izgledu i da imate stilistu?
Ne odstupam mnogo od onog što jesam u javnosti. Sve što radim, radim srcem. Vođen sam jednom dubokom unutrašnjom intuicijom. Ulažem puno u duhovnost, u neformalno obrazovanje, mnogo čitam. Volim životinje, imam konja i imam psa. Što se tiče oblačenja, svjestan posla kojim se bavim imam saradnju sa jednim butikom, zbog mnogo javnih nastupa.
Moja želja je da kroz te javne nastupe, kao javna ličnost, ne budem uvijek u jednoj odjevnoj kombinaciji, zbog čestog javljanja, to bi narodu djelovalo kao da se uvijek prikazuje jedan te isti intervju. Ja objavljujem na društvenim mrežama da sam u različitim emisijama i onda me naravno pitaju gdje je to kupljeno, pa ja onda spomenem taj butik.
Dosta ljudi kaže "koliko Stanivuković ulaže u garderobu", ali to nije baš tako jer to je jedna vrsta saradnje zbog medijskog prostora koji ja imam. Ja nisam u životu naručio piće skuplje od nekoliko desetina maraka. Ne zato što ne mogu nego zato što živim drugačije i sav višak sredstava želim da racionalno uložim u potrebe višeg cilja. Za mene je život viši cilj i mjeri se po onom što ostavimo iza sebe.
Često treniram i moja ideja je da pored više polumaratona koje sam istrčao sljedeće godine istrčim jedan maraton. Za to se pripremam. Imam jedan jak kvalitetan trening koji mi daje mentalnu snagu za sve izazove sa kojima se suočavam. Volim, naravno, svoju porodicu i to su neke stvari koji me ispunjavaju.
