Pretresno vijeće Haškog tribunala odbacilo zahtjev Radovana Karadžića da Naseru Oriću i Ranku Mijiću naloži da se pojave kao svjedoci odbrane.
U slučaju Orića, nekadašnjeg komandanta 28. divizije Armije BiH u Srebrenici, vijeće je zaključilo da optuženi nije preduzeo sve "razumne napore" da obezbijedi njegovu dobrovoljnu saradnju.
Kada je u pitanju Mijić, bivši načelnik Kriminalističke službe u policijskoj stanici u Prijedoru, vijeće je utvrdilo da bi informacije o događajima u logoru Omarska, mogle biti dobijene i iz drugih izvora, jer su se, osim njega, tamo nalazila desetorica drugih visokih policijskih oficira.
Karadžić je tražio da se Orić pojavi kao svjedok njegove odbrane kako bi dokazao da je muslimansko rukovodstvo u ljeto 1995. godine "žrtvovalo Srebrenicu i njeno stanovništvo u sklopu šire strategije da u konačnom razrješenju rata dobije dio Sarajeva koji je željelo".
Orić bi, kako ističe Karadžić, mogao da potvrdi da, suprotno sporazumu sa UN, enklava nije bila demilitarizovana i njegovo svjedočenje bi pomoglo da se potkrepi tvrdnja da je "postojao legitimni vojni razlog da se napadne Srebrenica".
Orić je, preko svojih advokata koji su ga zastupali u Tribunalu, obavijestio sud da "ne želi da daje bilo kakve izjave ili da svjedoči dok protiv njega traju istrage pred Okružnim sudom u Bijeljini i u Tužilaštvu BiH zbog zločina koji su navodno počinjeni na teritoriji Srebrenice od 1992. do 1995. godine".
Oriću se u Hagu sudilo zbog propusta da spriječi ubistva i okrutno postupanje prema srpskim zatočenicima u Srebrenici, krajem 1992. i početkom 1993. godine. Prvostepenom presudom od juna 2006. godine, on je osuđen na dvije godine zatvora. Žalbeno vijeće je 2008. godine poništilo presudu i oslobodilo Orića svih optužbi.
U podnesku vezanom sa zahtjev za Ranka Mijića, Karadžić je istakao da on "nije imao kontrolu nad zatvorskim čuvarima koji su fizički zlostavljali zarobljenike, upozorio je komandanta logora da spriječi zlostavljanje i založio se za oslobađanje zarobljenika”.
Karadžić ističe da je Mijićevo svjedočenje važno da pokaže da maltretiranje u logoru nije predstavljalo politiku ili udruženi zločinački poduhvat u kome je optuženi učestvovao, već da su počinioci bili pojedinici koji nisu bili pod kontrolom najviše rangiranih osoba.
Vijeće je uz ove odluke ponovilo da neće olako izdavati obavezujuće naloge za osobe za koje Karadžić hoće da svjedoče u njegovom predmetu i pozvalo da takve zahtjeve podnosi kao krajnje sredstvo.
(Srna)