"Silajdžić i Čengić dovodili mudžahedine"

Mudžahedini u BiH dolaze na poziv Vlade Republike BiH i ne treba sumnjati da je suštinsku odluku o ovom pitanju donio Alija Izetbegović u dogovoru sa političkim, vojnim i policijskim vrhom bošnjačke vlasti - naglašava Dževad Galijašević u svojoj knjizi "Era terorizma u BiH".

Ključne ličnosti za organizaciju slanja, prijem, naoružavanje, obavještajno pokrivanje i pravnu zaštitu mudžahedina bili su sljedeći politički, vojni i policijski funkcioneri:

Haris Silajdžić - sada član Predsjedništva BiH, Hasan Čengić - visoki funkcioner SDA i ratni logističar Armije BiH, Bakir Alispahić - šef tajnih Izetbegovićevih službi, smijenjen na zahtjev SAD, Fikret Muslimović - bivši "kosovac", šef Vojne obavještajne službe Armije BiH, Šemsudin Mehmedović - bivši šef policije Zeničko-dobojskog kantona, Muriz Hadžiselimović - glavni tužilac Zeničko-dobojskog kantona, te Zahid Kovač - član Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH.

Za iole ozbiljnijeg posmatrača političkih i bezbjednosnih prilika u BiH prepoznatljiva je uloga nosilaca političkih i državnih dužnosti iz Zeničko-dobojskog kantona u dovođenju mudžahedina - napominje Galijašević i dodaje:

Očigledno je da je ovaj kanton uvijek bio centar za razvoj, planiranje i markiranje terorizma.

On se posebno bavi ulogom Harisa Silajdžića, koga označava kao ključnu ličnost koja je ličnim angažmanom, bez diplomatskih nota, koristeći službeni položaj ministra inostranih poslova BiH i potpredsjednika Vlade učinila najviše na dolasku mudžahedina.

Galijašević podsjeća da je Silajdžić 1964. godine završio Gazi Husrev-begovu medresu, a da su okolnosti potpune lojalnosti komunističkom sistemu, te školovanja sestara i brata u zemljama i režimima koji su predstavljali provjerene prijatelje komunističkog poretka u Jugoslaviji i njenog vođe Josipa Broza doprinijele da Silajdžić bude upućen u Libiju, da ga država stipendira i da kod Titovog prijatelja Gadafija prođe složene testove obavještajne obuke.

Silajdžić je, podsjeća Galijašević, magistrirao na pitanju albanskog nacionalnog pokreta u bh štampi. Početkom 80-tih godina prošlog vijeka odlazi u SAD, gdje obavlja poslove višestrukog obavještajca, nakon čega ponovo odlazi u Libiju.

Povremeno je za Ministarstvo odbrane SFRJ obavljao poslove "prevodioca", što je, naravno, bio samo paravan za njegovo djelovanje u kabinetu Veljka Kadijevića u vrijeme najsloženije odluke o budućnosti države - piše Galijašević.

"U svojim prljavim političkim igrama Silajdžić je u BiH dovukao sav arapski šljam, sve razbojnike i kriminalce koji su pred nama stavili na glavu krunu patriotizma i vjere, a sebi u džepove utrpao sadaku koju su muslimani svijeta skupljali da bi pomogli svojoj ugroženoj braći po vjeri" - navodi Galijašević.

Hasan Čengić, koji takođe spada među osobe koje su uradile najviše na dovođenju mudžahedina, bio je član Generalštaba i šef logistike za inostranstvo Armije BiH.

Radio je u logističkom centru u Visokom, kao ključna osoba u vezi sa nabavkom naoružanja iz Irana i Turske i smatraju ga jednim od ključnih ljudi obavještajne službe.

Čengić pokazuje netrpeljivost prema Hrvatima i Srbima, ima jake rodbinske veze u vladajućoj strukturi muslimanskog naroda u BiH i veoma jak uticaj u SDA. On je 1983. godine uhapšen zbog muslimanskog nacionalizma, a u optužnici piše da je tvrdio "da je islam religija, ekonomija, politika, nauka, moral i svojevrsna revolucija, te da se vjerska pouka mora usmjeravati u tom pravcu".

Osuđen je na osam godina zatvora, a šest godina je dijelio ćeliju sa Alijom Izetbegovićem u Foči.

Krajem februara 1993. godine ostvaruje kontakt sa predstavnicima "Hezbolaha" i pomaže prebacivanje mudžahedina u BiH.

Sudjelovao je na konferenciji za pomoć vojsci FBiH pod motom "Obuči i opremi", gdje se zauzimao za razoružanje Hrvatske vojske i Vojske Jugoslavije, a za opremanje Armije Bih modernim vazduhoplovstvom.

Sa dužnosti ministra odbrane u Vladi FBiH smijenjen je na izričit zahtjev američke Vlade upravo zbog veza sa afroazijskim elementima, ali nikada nije uklonjen iz javnog života.

(Srna)