Na prostestima ispred spomen kosturnice u Miljevićima istaknuto nezadovoljstvo identifikacijama posmrtnih ostataka srpskih žrtava.
"Porodice se ne slažu da se identifikacija srpskih žrtava obavlja u mjestu u kojem je zločin izvršen. Ona se može vršiti i u Republici Srpskoj i na taj način neće biti zaobiđene njene institucije, a posebno porodice koje tragaju za svojim nestalim", naveo je predsjednik gradske organizacije Mirko Vranić. Porodice su posebno ogorčene, jer ih niko nije obavijestio da će se u prostorijima Instituta za nestala lica u Istočnom Sarajevu obaviti identifikacija više srpskih žrtava.
"Slučajno smo saznali da se u nekom privatnom objektu vrši identifikacija. Mi tražimo da se to obavlja u ovoj spomen kosturnici koja je i napravljena s tom namjenom i u kojoj se nalaze posmrtni ostaci 376 nestalih. Naše porodice se ubuduće neće odazivati na pozive za identifikaciju ukoliko se one ne budu ovde vršile", istakao je Vranić.
Od Republičke organzacije i Koordinacionog tima Republike Srpske zatraženo je da "podrže vapaj srpskih žrtava" i prekinu svaki rad sa Institutom za nestala lica BiH, koji, kako tvrde predstavnici Organizacije iz Istočnog Sarajeva, radi na komercijalnoj osnovi.
"Upućujem apel vlastima RS, a prije svega Vladi u koju imamo puno povjerenje, da nas podrže i tražimo da na prvoj sjednici Narodne skupštine donesu odluku da se prekida svaki rad sa Institutom za traženje nestalih BiH", istakao je Vranić.
Porodice su zatražile i hitan sastanak sa Operativnim timom RS za traženje nestalih kako bi zajednički pronašli rješenja za ove probleme.
Nikola Papaz, koji traži sina Branislava koji je kao pripadnik Vojske RS nestao u sarajevskom naselju Dobrinja na početku rata, rekao je da je pokucao na stotine vrata, molio ljude da mu kažu gdje bi mogao pronaći bar jednu sinovljevu kost da može da je sahrani i da prisluži svijeću.
Nažalost, svi njegovi dosadašnji pokušaji bili su uzaludni.
"Nikada nisam naišao na razumijevanje. Jednom mi je rečeno da bih mogao naći njegove posmrtne ostatke kod zgrade PTT inženjeringa, ali kada sam došao to mjesto je već bilo preorano. Za 18 godina niko ništa nije uradio i ja do danas ne znam kakva je sudbina mog sina", kazao je Papaz.
I Spaso Bjelica traži sina koji je nestao 22. aprila 1992. godine na relaciji aerodrom Butmir - Ilidža.
"Raspitivao sam se na stotinu mjesta i gdje god sam došao davali su mi lažne informacije. Molim sve sa obje strane da mi kažu gdje su kosti mog sina da tačno znam mjesto na kojem ću da plačem. Ovako plačem gdje god se nađem", kaže Bjelica.
On smatra da se zbog nečijih interesa proces traženja nestalih i identifikacija srpskih žrtava namjerno odugovlači.
Organizacija porodica nestalih iz Istočnog Sarajeva dobila je punu podršku od opštinskih organizacija iz Srebrenice, Zvornika, Trebinja, Rogatice i Sokoca.
U kancelariji Instituta u Istočnom Sarajevu danas je identifikovano osam lica koji su u proteklom ratu stradali u Sarajevu i Podrinju.
Identifikovani su Marko Puljanović, Milena Mišić, Vasilije Delić, Boško Vujadinović, Savo Lazić, Žarko Milić, Branko Nikolić i Dragutin Kukić. (Srna)