Počelo saslušanje drugog svjedoka optužbe na suđenju Radovanu Karadžiću.
Drugi svjedok optužbe, Sulejman Crnčalo izjavio je u srijedu na suđenju Radovanu Karadžiću u Hagu da je u julu 1992. protjeran sa Pala u Sarajevo gdje je njegova supruga tri godine kasnije poginula od eksplozije na pijaci Markale.
Crnčalo je svjedočio i da je u junu 1992. čuo Karadžića kako na mitingu na Palama kaže da je "najbolji način da se odbrane srpske kuće - napad na muslimanske kuće".
"To su bile strašne riječi... Rekao je da treba svaku muslimansku kuću napadati bilo gdje da je, jer se tako brani srpska kuća", izjavio je svjedok.
Bivši predsjednik Republike Srpske optužen je za genocid i zločine protiv čovječnosti nad Muslimanima i Hrvatima, i za uzimanje međunarodnih talaca tokom rata u BiH 1992-95. godine.
Crnčalo je opisao kako je njegova supruga 28. avgusta 1995. Ujutro otišla na sarajevsku pijacu Markale, pošto je čula da će u prodaji biti mlijeka u prahu. Kada je pošao da je traži, čuo je da se na pijaci dogodila eksplozija.
"Kad sam došao, vidio sam veliki nered... Sva ulica je bila u krvi, komadići ljudskog mesa razbacani na sve strane, kao i dijelovi odjeće I obuće... Leševe nisam tu zatekao, svi su nekud bili odneseni... Neko mi je rekao da idem u bolnicu na Koševu... Svoju ženu sam našao u mrtvačnici", rekao je Crnčalo.
Prema optužnici protiv Karadžića i ranijim presudama Tribunala, granata na pijacu Markale bila je ispaljena sa položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS.
Život u opsjednutom Sarajevu Crnčalo je opisao kao mukotrpan zbog svakodnevnog granatiranja i snajperskih napada sa srpskih položaja, u kojima su stradali civili, kao i zbog nestašice vode, hrane i struje.
Svjedok je ispričao i kako je u julu 1992. sa porodicom i oko 90 drugih Muslimana morao da napusti Pale pod pritiskom tamošnjih srpskih vlasti.
Jedan od lidera bosanskih Srba Nikola Koljević je, po riječima Crnčala, prije toga tamošnjim Muslimanima na sastanku poručio da "Srbi ne žele da žive s njima", a komandir policije im je rekao da im ne može garantovati bezbjednost.
Crnčalo je, kako je rekao, morao da kuću prepiše jednoj Srpkinji, a na Palama je ostavio i automobil.
Svjedoka Crnčala u nastavku suđenja unakrsno ispituje optuženi Karadžić koji se brani sam.
Suđenje Karadžiću u Tribunalu je počelo 26. oktobra 2009. Godine uvodnom riječju optužbe. Optuženi je početak suđenja bojkotovao tvrdeći da mu sud nije dao dovoljno vremena da se pripremi.
Pošto je tužilac Alan Tiger (Tieger) 2. novembra završio uvodnu riječ, sudije su tri dana kasnije donijele odluku da Karadžiću postave branioca koji će njegovo zastupanje preuzeti u slučaju da optuženi ne dođe u sudnicu.
Proces je nastavljen 1. marta uvodnom riječju odbrane, koju je održaoKaradžić, a u sudnici je bio i sudski postavljeni branilac Ričard Harvi (Rićard Harvey).
Bivši predsjednik Republike Srpske je u dvije tačke optužen za genocide nad nesrbima u Srebrenici i još sedam bosanskih opština, a u preostalih devet tačaka za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana djela, terorisanje i nezakonite napade na civile i uzimanje međunarodnih talaca tokom rata u BiH 1992-95. godine.
Optužnica protiv Karadžića usredsređena je na: etničko čišćenje Muslimana i Hrvata širom BiH 1992-95; kampanju terora protiv civila tokom opsade Sarajeva u istom periodu; uzimanje UN osoblja za taoce u maju i junu 1995, te genocid u Srebrenici u julu 1995.
Vlasti Srbije uhapsile su ga u Beogradu u julu 2008. godine i izručile Tribunalu. Karadžić je u prvom pojavljivanju pred Tribunalom odbio da se izjasni o krivici po tačkama optužnice, a sudija je, u skladu s pravilima, u spis uveo da se optuženi ne osjeća krivim.
(Beta/MONDO)
