Ako svjedoku to nije dovoljno, pored plaćenih troškova puta i smještaja, može da zatraži vanredne troškove ali mora da ih pravda dokazima.
Haški tribunal isplaćuje svima koji svjedoče u postupcima pred tim sudom, dvije vrste finansijske pomoći - dnevnice koje pokrivaju troškove njihovog boravka u Hagu i posebnu naknadu zbog odsustva s posla i neostvarivanja zarade.
Iako Tribunal obezbjeđuje kompletan put, smještaj, prevoz do zgrade suda, hranu i piće, svjedoci imaju pravo na dnevnice za “usputne troškove” koje mogu da imaju za vrijeme boravka u Hagu.
Pored toga, prema pravilima haškog suda, naknada za odsustvo sa radnog mjesta, plaća se za period putovanja i boravka u Hagu, a iznos se utvrđuje prema stopi minimalne plate Ujedinjenih nacija u zemlji porekla svjedoka.
Kako objašnjavaju u Službi za žrtve i svjedoke Tribunala, ta naknada je zamišljena kao kompenzacija za izgubljenu zaradu, ekonomski gubitak i troškove koji nastaju u vrijeme odsustva svjedoka od kuće i u prosjeku dnevno iznosi 30 evra.
Ukoliko pak svjedok smatra da naknada za odsustvo nije dovoljna da pokrije gubitke i ako se zbog toga nađe u težim finansijskim neprilikama, on od Sekretarijata suda može da traži i naknadu zbog “izuzetnih gubitaka”, ali to mora i da dokaže, propisuju pravila ovog Tribunala.
Među 6.000 svjedoka koji su dali iskaz pred Tribunalom bilo je ljudi svih zanimanja - od poljoprivrednika, preko novinara do najviših državnih i međunarodnih zvaničnika.
O bezbjednosti svjedoka za vrijeme njegovog boravka u Hagu stara se holandska policija, a on je svakodnevno u kontaktu sa pomoćnikom iz Službe.
Tribunal svjedocima, pored hrane i smještaja, obezbjeđuje vozača koji ih vozi od hotela do suda svaki dan svjedočenja.
U pravilima ponašanja, ističe se pak, da sud ne snosi troškove "luksuziranja" u hotelu, kao što je korišćenje mini bara, telefona i televizije, jer smatra da su te usluge “veoma skupe”.
U slobodno vrijeme, svjedok može po želji da “istražuje Hag”, posjeti rodbinu ako je tamo ima, ali nikako u hotelu ili njegovoj blizini, dok sa drugim licima razgovori nisu preporučljivi, naročito ne o svrsi boravka ili samom svjedočenju.
Svjedoci pred Tribunalom moraju da govore istinu i da poštuju sud, jer im u suprotnom prijeti novčana kazna od 100.000 evra ili zatvorska od sedam godina ili oboje zbog laznog svjedočenja ili nepoštovanja suda.
Po završetku svjedočenja, svjedok se “što prije” vraća kući a na aerodrom ga vozi vozač i prati do izlaza za let.
Poslije svjedočenja u Tribunalu, Služba po potrebi ostaje u kontaktu sa svjedokom, i kako navode u toj instituciji, pomaže im da prevaziđu negativna iskustva pojavljivanja i svjedočenja pred sudom, jer očevicima i žrtvama zločina ipak nije lako ne samo da se odluče da svjedoče već i da sa tim kasnije žive.
(Tanjug)