Doktor Sava Stanojević (1898-1982) za vrijeme Drugog svjetskog rata uspio je, na jedan nevjerovatno hrabar i dovitljiv način, od sigurne smrti da spasi cijelu romsku populaciju iz Trstenika u Srbiji. Poslije rata, Romi su počeli da ga slave kao "sveca"!
"Svakog 14. oktobra Romi iz Trstenika u Srbiji u dugoj povorci kreću ka kući doktora Save Stanojevića. Oni nose uramljene slike doktora Save na kojima piše 'Sveti Sava' i 'Doktor Sava – naša slava'. Povorka bi se zaustavila pred Savinom kućom u Obilićevoj ulici br. 11, doktor Sava bi se popeo u čezu sa svojom suprugom Darom i Romi bi ih odvezli sve do centra grada gde bi bila izvođena predstava 'Ciganska bol'..."
Ovim rečima na portalu Trstenicani.com opisana je jedinstvena romska svetkovina, koja se od kraja Drugog svjetskog rata pa do danas održava u trsteničkom naselju Osionica, a koju su tamošnji Romi posvetili svome "svecu" i spasiocu, doktoru Savi Stanojeviću (1898-1982), koji je na nevjerovatno dovitljiv i mudar način za vrijeme Drugog svjetskog rata spasio od pogroma i sigurne smrti cijelu romsku zajednicu Osaonice, koja je u to vrijeme brojala oko 300 duša.
Priča ide ovako: 14. oktobra 1942, čuvši da stiže njemačka vojska, koja je prethodnih dana već počinila masovna streljanja Roma u okolnim mjestima, trstenički Cigani poslali su svog "kneza" doktoru Savi, koji mu je prenio njihovu muku i strepnju. Doktor Stanojević, koji je i ranije besplatno pomagao i liječio tamošnje Rome, ovaj put se našao pred velikim problemom. Kako pomoći? Zalog su bili i njegov i životi tri stotine Roma. Na kraju, riješio je da pokuša nešto potpuno nevjerovatno, pa kud puklo da puklo...
Sava se dosjetio da je u trsteničkom selu Medveđa (udaljenom desetak kilometara od varoši) bilo oboljelih i umrlih od pjegavog tifusa, kao i da su u Osionici tih dana preminula dva starija Roma - jedan od tuberkuloze, a drugi od starosti. On je zato, njemačkoj komandi u Kruševcu i nadležnom higijenskom zavodu u Nišu, poslao dopis o pojavi pjegavog tifusa u ovom naselju. Dao je da se cijela Osinica ogradi bodljikavom žicom i da se svuda na ulazu u Trstenik kao i na ulazu u romsko naselje postave table na njemačkom jeziku 'Achtung, fleckfieber!'.
Kada je oficir njemačke kaznene ekspedicije sa kamionima punim vojnika i mitraljeza stigao u Trstenik, ugledao je table i nije smio da uđe. Provjerio je radio vezom svoje komande i vrlo brzo napustio varoš. Nijemci se nisu više vraćali! Vjerovatno su smatrali da nema vajde da rizikuju svoje živote, kad će Romi ionako da poumiru od bolesti. Iako od tifusa nije bilo ni traga, Romi Trstenika su tada još šest mjeseci bili u "karantinu".
Pravu istinu o karantinu doktor Sava je svojim sugrađanima otkrio tek poslije Drugog svjetskog rata. Trstenička romska populacija je, zahvaljujući ovom podvigu, bila jedna od rijetkih na čitavoj srpskoj, ali i evropskoj teritoriji, koju je okupirao tadašnji Treći rajh, odakle nije streljan niti u logore odveden niti jedan pripadnik romske zajednice!
Doktor Sava Stanojević doktorirao na Sorboni, a gotovo cijeli radni vijek proveo liječeći ljude u Trsteniku i okolini. Jednu godinu proveo je i na doktorovanju u Drvaru, nakon čega se vratio u Trstenik.
O Savinom podvigu još od 50-ih godina počeli su da pišu mediji u Jugoslaviji. A Romi su spontano, svake godine na dan svog spasenja, 14. oktobra, uz pjesmu i muziku krenuli da slave svoga "sveca". Uskoro su osmislili i predstavu "Ciganska bol" koji su svake godine igrali za svog spasioca.
Režiser Jovan Rančić snimio je 1968. godine kratki dokumentarni film "Zahvalnost" u kome je prikazano slavlje trsteničkih Roma i pozorišna predstava posvećena doktoru Savi i njegovom podvigu. U filmu se vidi doktor Stanojević, kako sa suprugom, sav ozaren, sjedi među Romima, dok mu oni kliču.
Film je nedavno postavljen na YouTube, toplo vam preporučujemo da ga pogledate:
