Banjalučanin Duško Čeprkić preživio je užase nacističkog logora Aušvic. Donosimo vam crticu o njemu, koja iz malo drugačijeg ugla govori o temi logora, logorskih strahota i sjećanja na njih...
"Duško Čeprkić preživio je strahote nacističkih logora. Sve do smrti spavao je pokraj otvorenog prozora: ostala navika iz logora, jer su barake zaudarale na mokraću i ljudski izmet, a smrad ubijao svaku emociju.
Okupili se, na nekoj godišnjici, nekadašnji 'stanovnici Aušvica', oni koji su preživjeli torturu kakvu nikad do tada nije smislio ljudski um, Čeprkića su snimale brojne televizijske ekipe svjetskih stanica; ni riječ nije progovorio o logorskim strahotama.
Ćutao je i gledao preko kamere.
Godinama sam s tim čovjekom vesele naravi i uvijek spremnog za šalu, sjedio u Snek-baru i pričao o svemu i svačemu. Preklinjao sam ga da napravim novinsku priču o tom zloglasnom vremenu. Samo bi odmahnuo rukom: 'Pusti to...'
U nekoj knjizi sam pročitao da su se logoraši Aušvica zakleli jedan drugom da svoje tajne ponesu sa sobom u grob. Razlog jednostavan - da se sve zaboravi, kao da nije ni bilo, da se, slučajno, nešto slično više niked ne ponovi..."
(Iz knjige Tome Marića "Banjalučke priče")
