U sarajevskom "Glasniku zemaljskog muzeja" 1. oktobra 1889. godine objavljen je članak o uroku i urocima, autora Leopolda Glika...
Nakon uvodinih razmatranja o očima i snazi ljudskog pogleda autor opisuje narodna vjerovanja, proširena naročito među muhamedancima i španskim Jevrejima, po kojima se može i bez pogleda, samom riječju ureći.
"Kada koga uveliko pohvališ radi njegovih osobnih, tjelesnih ili duševnih vrlina, kada se kome zadiviš radi njegove žive ili nežive svojine, čuo on to ne čuo, možeš da ga urečeš. Ta i kad sam u sebi pomisliš kako si valjan, kako li si bogat, možeš sama sebe da urekneš.
Svaki čovjek može da urekne, ali naročito za gdjekoje babe, takozvane urokljive žene, vele da mogu hotice ili nehotice ureći. U ovih nesretnica ima zao pogled. Osobito se boje škiljavih ljudi dubokih očiju, a gustih obrva, jer vele, da su urokljivi.
Najviše od uroka pate djeca, cure za udaju, mlade žene, u španskih Jevreja naročito trudne žene i rodilje iza sretna porođaja, zatim domaće životinje (prije svega konji i krave.) Od uroka nijesu doduše ni muževi sigurni, ali opet ne pate toliko od njih, kao žene", navodi autor.
U nastavku, navodi se kako uroci dejstvuju raznovrsno, ali da nikad nema dobra od njih - ili se od njih poremeti zdravlje, ili se trpi šteta u imovini, "a mogu nažalost i smrću da urode".
"Kad zdravo dijete odjednoć stane vehnuti, bude zlohrano i prođe ga volja za igrom, kad bez ikakva vidljiva uzroka bude zlovoljno i plačljivo, pa pri svemu tome ne možeš da razabereš jasnih znakova kakve bolesti, onda se obično veli da je urečeno. Pa, ako sad na vrijeme ne upotrebiš protiv toga što treba, za zbilja će se dijete razboljeti, a može i umrijeti.
Kad hoće da saznadu da li je dijete zaista urečeno, onda zovnu prvu komšinicu, koja im je na ruci, pa je zamole neka vidi da li je dijete urečeno. Ona onda oblazne djetetu kožu između očiju, odanle, gdje je nos usađen prema čelu, pa ako joj ostane slano u ustima, onda nema sumnje da je dijete urečeno..."
Kod odraslih urečenost se poznaje po tome što im dođe glavobolja, a uz to im bude "sasvim nekako rđavo - čas im je vruće, čas studeno i spopane ih zijevalica".
"Ta im slabost dođe istom odjednom i bez ikaka poznata uzroka. Pa ako sada te pojave zanemariš, to onda onaj, koji je urečen, kad i nije, što bi rekao, bolestan, sve po malo vene i gine, dok napošljetku ne ugasne kao lampa, u kojoj je nestalo ulja.
Uz ovu normalnu sliku uroka pokazuje se još mnoštvo sličnih i različnih, pa upravo gotovo svaka bolest može da nastupi kao posljedica uroka kod ljudi, koji su donle bili zdravi i sretni. Zato i umiru toliki ljudi uz najvrsnije ljekare i najbolje liječenje. Nikome ni nakraj pameti nije da su urečeni, kušaju se svakojaki lijekovi da im se povrati zdravlje, samo ne onaki od uroka, i bolesnik - umre", navodi autor.
Za trudne žene, piše Glik, veoma su opasni uroci, jer od toga mogu one "da povrgnu porod, pa baš i da umru".
"Urečen konj slomi nogu ili bude šugav, urečena krava neće da jede, linja joj mlijeko, ojalovi ili pobaci tele. Da, mnoga živina, koja iznenada ugine, samo je uginula od uroka. Ali od uroka ne samo da zdravlje gubiš, otuda bude i drugog zla. Bogataš izgubi svoj imetak, sretna majka djecu svoju, ljepota djevojka bude nagrđena, itd...
Zlo od uroka snađe obično u onom pravcu u kome si urečen - bogataš osiromaši jer su mu urekli imetak, dok lijepa djevojka dobije ospice pa ostane nagrđena, jer joj urekoše ljepotu."
Autor savjetuje da svako treba da bude obazriv, jer može i nehotice da ureče drugoga...
"Samo rđav čovjek s namjerom drugoga ureče, a mnogi to učine bez namjere i ne misleći na to. S toga, kad o kome dobro govoriš, kad mu koju pohvalu rekneš, ili mu se zadiviš itd, čuo te on ne čuo, odmah dodaj želju da mu ne bude uroka. 'Neurečeno ti bilo' ili 'neurečeno mu bilo' rekne obično hrišćanin; (mašalah!) 'Bože sačuvaj!" kazaće muhamedovac; (nazar degmezmi) 'bez uroka' kaže i učeni i naobražen, a 'neka ti moje oko ne udi!' reći će španski Jevrejin..."
("Glasnik zemaljskog muzeja", Sarajevo, 1. oktobra 1889. godine)
Ukoliko vam se dopadaju "Priče iz naftalina", zapratite nas i na facebooku! (LINK)