Na jednom od panela drugog po redu festivala "Sloboda narodu", koji je održan juče u Domu omladine u Banjaluci raspravljano je na temu raspada Jugoslavije i mogućnostima ograničavanja kulture u tzv. regionu.
Miljenko Jergović, pisac, Davor Sučić (Sejo Sekson), muzičar i Marko Šelić - Marčelo, pisac i muzičar bili su učesnici panela "Da li se raspala Jugoslavija? Može li se kultura ograničiti granicama?", koji je održan u utorak u banjalučkom Domu omladine.
Moderatorica Brankica Raković najprije je panelistima postavila provokativno pitanje: "Na kojem jeziku večeras govorimo?".
Marčelo je u uvodnom izlaganju istakao da su to sve naši jezici i da je najvažnije da se svi dobro razumijemo i da nam nije potreban prevodilac.
"Na prvoj godini fakulteta na predmetu 'Uvod u lingvistiku' se kaže da svako ko se osjeća kao narod, ima pravo svoj jezik da nazove kako god želi. Sve naše kulturne niti nisu pokidane i za mene ove granice između država ne znače mnogo, kao ni drugim ljudima poput mene", istakao je Šelić.
Frontmen i gitarista "Zabranjenog pušenja" nije direktno odgovorio na pitanje, ali je prema njegovom mišljenju, sve moguće zatvoriti u neke granice, pa i jezik ili kulturu.
"Sve se može ograničiti pa i kultura. I u Jugoslaviji je bilo ograničenih ljudi, ma kako je neko idealizovao. Kod ljudi koji su bili bez granica u glavi, nista se nije promijenilo. Jedino što moram pokazati pasoš i tu me podsjete da smo podijeljeni. Josip Broz Tito je vidio Jugoslaviju kao granitnu ploču da nekim iscrtanim konturama, a kad rukom prođeš preko nje, ništa ne osjetiš".
Prema njegovim riječima, uvijek su postojali "uspješni" državni umjetnici, ali da to nije nikakvo mjerilo kvaliteta takve umjetnosti.
"Imali smo i sad imamo državne umjetnike, ali što je umjetnik veći, to je njegovo polje djelovanja i uticaja na ljude širi. Recimo, ja bih volio da jednom budem poput Luja Armstronga, koji je držao koncerte i u Japanu. Džaba sve nagrade, uspjesi i druge reference, ako toga nema. Kad dobijate nagrade od državnika, pitanje je i koliko veliki su ti državnici".
Sarajevsko-zagrebački pisac na pitanje o jeziku, odgovorio je sa velikom dozom ironije da bilo najbolje kada bi se lingvistikom bavile vojska i policija.
"Na kojem jeziku govorimo najbolje znaju vojska i policija, a naša je sreća da se oni plaše nekog Brisela, pa nas puštaju malo, ali bi se sigurno time ozbiljno bavili ako budu imali priliku. Ja pišem i govorim na našem ili svom jeziku, koji baštini sve bogatstvo zajedničkog jezičnog prostora. Koristim sve i kradem sve riječi po kućama, i to je moj jezik. Mislim da to tako treba i da ako ste pisac bilo kojeg jezika onda se trudite da se služite njegovom cjelinom. Nijedan jezik mene neće uvrijediti. Dakle srpski, hrvatski, bosanski i svi drugi. Od okolnosti i mog osjećaja zavisi kako ću ga nazvati u datom trenutku. Ko potegne pitanje: 'Čija je riječ srpska ili hrvatska?', zaslužuje pedagošku šamarčinu. Doduše, ima jedna srpska riječ koju nikad nisam zapisao, a koju ću sad izgovoriti - šargarepa", rekao je Jergović uz salve smijeha u dvorani.
Po Jergoviću istina o raspadu Jugoslavije nije ni naročito dobra, niti naročito loša.
"Na temu panela, možemo da govorimo na tri načina: 'Jugoslavija se raspala, nije se raspala i jeste, raspala se, ali to nije bitno'. Jugoslavija postoji i i danas čak i u političkom smislu, ali ne kao administrativna cjelina. Svi je koriste da plaše svoje građanstvo u cilju dobijanja izbora. Šta slušaju radikalni Hrvati? Isključivo srpski turbo-folk i Tompsona, koji je gotovo ista vrsta muzike. Šta sluša mladost u cijeloj bivšoj Jugoslaviji? 'Trep', to je nešto najstrašnije na svijetu. Meni je Senidah zvuk pakla, to sluša mlađarija bez ikakvih granica. Zato Jugoslavija nikad nije bliža nego sad u pogledu lošeg ukusa. S druge strane, nikad se nismo bolje poznavali i komunicali u kulturi nego sad. Govorimo u pozitivnim stvarima. Dijelom što je to zabranjeno voće i što je raspad doveo do određenog fokusiranja interesa.
Zajednička država je bila prostor površnosti i 'metropolitanskog šovinizma'. Postojali su Ljubljana, Zagreb i Beograd, a sve ostalo je bilo vrijedno prezira. Onda se pojavilo Sarajevo kao herojski pokušaj nas iz provincije da to promijenimo, ali to je bio incident ili sivo polje neprisutnosti. A danas praktično puno znamo o malim gradovima, mjestima, sredinama... Književnost nije najvažnija stvar na svijetu, danas je ona kao što je 80-ih bila rok muzika. Prijedor postoji, zato što postoji Darko Cvijetić, da ga nema taj grad bi bio prilično nepostojeći, a tako je i u nekim drugim sredinama. Svega toga u velikoj državi nije bilo zato se Jugoslavija nije raspala ni u negativnom ni u pozitivnom smislu već samo kao administrativna činjenica. Bila je to 'atomska eksplozija' novih i starih stereotipa i mržnje koja će se prenositi s koljena na koljeno", istakao je Jergović.
Sejo Sekson se na Jergovićevo izlaganje ubacio "upadicom" - to je dokaz da smo ostarili, a onda dodao da ljudi prilično romantizuju prošlo vrijeme.
"I tada je Brena bila najpopularnija, i tada smo mi bili manjina. Možda u manjem obliku jer se država opet brinula o svojoj supkulturi. Snimali smo za državne firme, svirali u državnim klubovima, moje naselje u Sarajevu je država napravila za mlade stručnjake. Provođena je ipak politika za opšte dobro, a ne kao danas gdje političke elite samo žele da dovedu rođake na vlast i prošire koruptivnu mrežu. Društvena priča je potpuno marginalizirana danas. Gdje smo došli najbolje ilustruje gazda jedne kafane iz Minhena koji mi je postavio pitanje: 'Kad si toliko pametan što nemaš dva miliona maraka?'".
Marčelo je iako po godinama mlađi od svojih sagovornika složio se da je u zemljama bivše Jugoslavije "kič mnogo bolji ambasador od umjetnosti".
"Prolazio sam kroz cijelu bivšu Jugoslaviju i sada je po ukusu gore stanje nego što je bilo u vrijeme turbo-folka 90-ih. Danas klinci otkrivaju onaj grozni dens i zabavljaju se, iako su u pitanju jako pametni momci i djevojke. Tako je svuda, proputovao sam i prošao gotovo u svim gradovima i nisam nigdje doživio nikakvu neprijatnost zbog svoje nacionalnosti. Ustvari, jesam jednom u Splitu i to ispred kafića u kojem je treštala Ceca".
Možda i najinteresantniji zaključak ovog panela dao je Sejo Sekson, nazvavši države nastale raspadom Jugoslavije "feudalnim prostorom".
"Mi smo nedo*ebani imperijalisti, svi ti ljudi koji bi da dijele jezik, koji bi da zabodu zastavicu u jezik, oni imaju psihijatrijski problem, psihološki definitivno", zaključio je između ostalog frontmen "Zabranjenog pušenja".
(MONDO)