Poruka na Svjetski dan pozorista.html

  • Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Kultura

Poruka na Svjetski dan pozorišta

Autori mondo.ba Tanjug
Autori mondo.ba Tanjug

Danas se obilježava Svjetski dan pozorišta i tradicionalno se u svim teatrima uoči izvođenja predstave čita poruka nekog od uglednih pozorišnih stvaralaca.

Karolina Nojber, predstava, Teatar fest, NPRS Izvor: MONDO/ Vedran Ševčuk

Tradicionalnu poruku povodom Svjetskog dana pozorišta koju svake godine objavljuje Međunarodni pozorišni institut (ITI), ove godine napisao je Karlos Seldran, režiser, dramski pisac i pozorišni pedagog sa Kube.

"Prije nego što sam kročio u pozorište, moji učitelji su već bili tamo. Sagradili su svoje kuće i svoje poetike na ostacima sopstvenog života. Mnogi od njih su nepoznati ili ih jedva pamte: radili su u tišini, u poniznosti svojih probnih sala i prepunih gledališta, da bi potom, nakon mnogo godina rada i izvanrednih uspjeha, polako napustili svoja mjesta i nestali", započinje Seldran svoju poruku.

Kada je, kako kaže, shvatio da je njegov poziv i sudbina da nastavi njihovim stopama, takođe je uvidio da od njih naslijeđuje dirljivu i jedinstvenu tradiciju: da živi u sadašnjosti i da jedino očekivanje treba da mu bude da dosegne prozirnost neponovljivog trenutka, u kojem se susreće s drugim bićem u tami pozorišta, zaštićen pukom istinitošću gesta i riječi koja nešto otkriva.

"Moja pozorišna domovina su ti trenuci susreta s gledaocima koji iz večeri u veče dolaze u našu salu, iz najrazličitijih dijelova mog grada, da bi bili s nama, da bismo podijelili tih nekoliko sati, nekoliko minuta. Pomoću takvih, jedinstvenih trenutaka gradim svoj život. Prestajem da budem ja, više ne patim zbog sebe i ponovo se rađam da bih uvidio šta znači stvarati pozorište – proživjeti trenutke čiste, efemerne istine, znati da je to što govorimo i radimo, tamo, pod scenskim svjetlom, istinito i da odražava naše najdublje i najintimnije biće", ističe Seldran.

"Moja pozorišna zemlja, kojoj moji glumci i ja pripadamo, satkana je od tih trenutaka u kojima zaboravljamo na maske, retoriku, strah da budemo to što jesmo i pružamo jedni drugima ruke u tami", dodao je.

Horizontalna tradicija

Pozorišna tradicija je, smatra, horizontalna i niko ne može da tvrdi da je teatar na bilo koji način u centru svijeta, u određenom gradu ili u nekom privilegovanom zdanju.

"Pozorište, kako ga ja doživljavam, prostire se po nevidljivim geografskim prostorima koji jednim činom objedinjuju pozorišnu umjetnost i živote onih koji je stvaraju. Svi pozorišni umjetnici umiru zajedno sa svojim neponovljivim trenucima lucidnosti i ljepote, svi nestaju na isti način, ne ostavljajući iza sebe ništa što bi ih sačuvalo ili proslavilo", ističe Seldran.

Veliki pozorišni stvaraoci, stoji dalje u poruci, znaju da im ne vrijedi nikakvo priznanje kada se nađu pred tim zadatkom koji je u korenu njihovog posla, a to je stvaranje istinskih trenutaka, nedorečenosti, snage, slobode, usred najveće neizvjesnosti.

"I nadživjeće ih samo podaci o njihovom radu ili fotografije i video-snimci na kojima će biti zabilježena tek blijeda ideja toga što su uradili. Ali tim snimcima će uvijek nedostajati nijemi odgovor publike koja u datom trenutku uviđa da to što se dešava pred njenim očima ne može biti prenijeto niti sagledano van tog prostora, da istina koju tamo zajedno doživljavaju predstavlja istinsko životno iskustvo, na trenutak prozračnije i od samog života", napisao je Seldran.

Pozorište – zasebna zemlja

Uvidio je, kako ističe, da je pozorište zasebna zemlja, jedna velika teritorija koja obuhvata čitav svijet, te ne mora da se udalji niti da ode sa mjesta na kojem se nalazi, ne mora da trči niti da se pomjera.

"Stoga iz svoje prividne nepomičnosti radiš da bi stvorio najveće od svih putovanja, da bi ponovio Odiseju, putešestvije argonauta. Ti si nepomični putnik koji neprestano ubrzava gustinu i čvrstinu svog stvarnog svijeta. Ti putuješ ka trenutku, ka trenu, ka neponovljivom susretu koji se odigrava pred onima koji su slični tebi. Ti putuješ ka njima, ka njihovom srcu, ka njihovoj subjektivnosti. Putuješ kroz njih, dopireš u njihove emocije, u njihove uspomene koje budiš i pokrećeš. Tvoje putovanje je vrtoglavo i niko ne može da ga izmjeri niti spriječi", napisao je Seldran.

"Niko nije u stanju da odredi njegov pravi obim; to je putovanje kroz maštu tvojih ljudi, sjeme koje je posađeno u najudaljeniju od svih zemalja – građansku, etičku i ljudsku savjest tvojih gledalaca. Zbog toga ne odlazim, ostajem kod kuće, među svojim bliskim prijateljima, prividno miran, i radim danonoćno, jer znam tajnu vrtoglave brzine", poručio je Seldran.

Tagovi

Komentari 0

Komentar je uspješno poslat.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

NAJNOVIJE

Dnevni horoskop

loader